Uspjeh dolazi iz srca, a ne iz glave

  • In Kolumne
  • 24. November 2016.
  • 647 Views
Uspjeh dolazi iz srca, a ne iz glave

Piše: Malcolm GLADWELL, autor bestselera ‘Natprosječni’

Vizionar nikad ne traži odobrenje okoline da bi uradio ono što misli da je ispravno

Šta je tajna inovatora koji su promijenili svijet? Često pričamo o bitnosti tehnologije, znanja i resursa, o imanju novca da bi se to postiglo, ali ne pričamo o stavu i načinu na koji inovatori misle. Najbolji primjer je životna priča o uspjehu Malcolma McLeana, čovjeka koji je transformisao transportnu industriju brodskim kontejnerima, ukazao na ključne činioce koji od preduzetnika prave ljude koji svojim akcijama mijenjaju sfere poslovanja.

McLean je odrastao za vrijeme Velike ekonomske krize u Americi, sa 16 godina je napustio školu i našao posao na benzinskoj pumpi. Tamo je naučio svoju prvu veliku lekciju. Saznao je da može da zaradi dodatnih pet dolara time što će dovoziti naftu sa udaljenih lokacija. Počeo je da pomaže šefu, i to je korak koji će promijeniti transportnu industriju.

Mašta je ključ za osmišljavanje novih i inovativnih rješenja. I, znati kako ukloniti prepreke

Njegov prvi posao doveo ga je do toga da postane vođa u drumskom transportu. On je takođe bio prva osoba koja je predložila upotrebu dizel goriva, i prva osoba koja je istražila najefikasnije putanje za vožnju. Dvadeset godina je proveo razmišljajući kako da efikasnijim načini i brodski transport.

Problem koji je postojao je što je brodski transport trajao predugo, kao i sam utovar i istovar. Troškovi su bili toliko visoki, da mnoge multinacionalne kompanije koje su se mogle obogatiti ulaganjem u ovu industriju, nisu željele ni da pokušavaju. Povrh toga, luke su često bile pod kontrolom organizovanih kriminalnih grupa, ili su sindikati imali veliki uticaj u poslovanju.

Do polovine 20. vijeka McLean je postalo poznato ime u drumskom transportu, i u tom momentu on je riješio da promijeni industriju i okrene se brodskom transportu, što je posebno čudilo okolinu, jer su se u to vrijeme te dvije industrije smatrale potpuno različitim oblastima poslovanja. McLean je imao tri kvaliteta koja posjeduju svi vizionari, a koja su mu davala prednost u novonastaloj situaciji.

Nije mu trebalo odobrenje okoline! Kada se okrenuo brodskom transportu, svi su mislili da se iščašio. Prodao je uspješan biznis i okrenuo se ideji o upotrebi brodskih kontejnera, koja nije bila nova, i koja je u posljednjih 30 godina, nebrojeno puta bila neuspješna. Kontejneri su bili preteški i zbog toga su bili problematični za utovar i istovar, a težina je podizala i ukupne troškove prevoza. Lučki radnici su prezirali samu ideju kontejnera. Ali McLean jednostavno nije mario za mišljenja drugih, on je jedna od onih osoba kojima nije potrebno odobrenje okoline da bi uradio ono što je mislio da je ispravno, a to je ključna karakteristika vizionara.

Mašta je ključ za osmišljavanje novih i inovativnih rješenja. I, znati kako ukloniti prepreke

McLean je uvijek vidio širu sliku, znao je da preformuliše problem i zato je uspijevao

Znao je kako da preformuliše problem. Svi su mislili da McLean ne vidi širu sliku. Oni koji su radili sa kamionima, na željeznici i u lukama, imali su svoje ideje kako da riješe problem, a oni su zapravo bili ti koji ne vide širu sliku. Svi su gledali kako da olakšaju situaciju samo za sebe, kako da olakšaju samo svoje poslove.

Pošto McLean nije mogao da dizajnira lakše kontejnere, on je riješio da olakša konekciju između kamiona i kontejnera. Kada su mu rekli da mu je bio potreban kran kako bi prebacivao kontejnere, on je smislio šine, po kojima će se kran kretati po brodu i olakšati njihovo rukovanje. Njegova mašta je bila ključ za osmišljavanje novih i inovativnih rješenja.

Znao je kako da ukloni prepreke. Kada je poželio da na svoje brodove postavi veće i teže kontejnere, odlučio je da mu je potreban veći kran. Otišao je u fabriku kranova i rekao da želi da mu naprave kran koji bi imao nosivost od 16 tona, i da mu je potreban u roku od 90 dana; momentalno su ga odbili. Ali on nije dao da ga to sputa. Pomislio je zašto ne bi otišao kod proizvođača kranova za drvnu industriju, i oni su se rado odazvali izazovu.

Ali zašto je insistirao da mu se kran isporuči u roku od 90 dana? Odgovor je jednostavan, jer je prosto želio da se to obavi što prije. To nije imalo veze sa njegovom cjelokupnom vizijom. On je vjerovao u svoju ideju i želio je da se ona što prije ostvari. Ono što je njega odvojilo od gomile drugih, nije bilo ni u njegovoj glavi ni u njegovom džepu, već u njegovom srcu.

Preporučujemo vam i sljedeće: