Zašto su svi Kataru okrenuli leđa?

Saudijska Arabija, Bahrein, Ujedinjeni Arapski Emirati, Jemen i Egipat u ponedjeljak su zbog navodne podrške terorizmu prekinuli diplomatske odnose s Katarom, dan kasnije su to učinili Maldivi i Mauritanija, a zatim i Jordan

Pomenute zemlje na čelu sa Saudijskom Arabijom, blokirale su i katarski vazdušni prostor, a njegovim ambasadorima dale su rok od 48 sati da napuste te zemlje. Ujedinjeni Arapski Emirati su čak zabranili građanima da objavljuju izraze simpatije prema Kataru, jer im u suprotnom prijeti kazna zatvora i do 15 godina.

Agenti FBI pustili su u javnost teoriju da su ruski hakeri “podmetnuli” lažnu priču državnim medijima u Kataru, koja je zatim izazvala veliku krizu i veliki sukob u arapskom svijetu.

Zvanični Katar je na to reagovao saopštenjem da je u medijskim izvještajima njegov emir pogrešno citiran i da su mu “pridodate” izjave koje “djeluju kao prijateljske prema Iranu i Izraelu”, kao i ona u kojoj “postavlja pitanje koliko će Donald Tramp ostati u Bijeloj kući”.

Međutim, kada se stvari sagledaju iščišćene od američke paranoje zbog Rusa, stiče se utisak da je ova kriza mnogo dublja i bizarnija. Bizarna je naime činjenica da se Saudijska Arabija uopšte odvažila da nekoga optuži za pružanje podrške terorizmu, znajući njene dosadašnje velikodušne akcije.

Druga interesantna stvar je što se baš mali Katar našao na udaru velikih arapskih država. Dijelom zato što Katar blisko sarađuje sa Iranom koji ima veliki rivalitet sa Saudijskom Arabijom, jer ove dvije velike zemlje zastupaju različite strane u sukobima u Siriji i Jemenu.

Ali, izgleda da postoje i drugi razlozi. Bašir Amrun iz arapske redakcije Dojče Velea kaže da od puča princa Hamada bin Kalife kojim je on svrgao sa vlasti svog oca, ovaj majušni emirat (Katar) nastoji da bude samostalan igrač u regionu i u svijetu. Sa neiscrpnim rezervama gasa u jednoj, a panarapskom medijskom kućom Al Džazirom u drugoj ruci, ta zemlja je postala diplomatski „teškaš“, a svoju moć je demonstrirala prije svega za vrijeme Arapskog proljeća agitovanjem protiv vladara drugih arapskih zemalja. Zbog toga je u očima mnogih na Bliskom istoku popularnost Katara enormno porasla. Za velikog brata Saudijsku Arabiju je to od samog početka bio trn u oku. Zli jezici tvrde da je katarski emir Hamad 2013. upravo pod pritiskom Saudijske Arabije morao da se povuče sa trona u korist svog sina Tamima, koji je međutim nastavio da nervira susjede.

Situacija se promijenila kada je Donald Tramp posjetio Rijad i proglasio vehabijsku monarhiju za vodeću silu u arapskom i islamskom svijetu, što su Saudijci platili dilom o kupovini oružja od SAD u vrijednosti od sto milijardi dolara.

Uloga Ujedinjenih Arapskih Emirata u svemu ovome je takođe značajna. Pravi arhitekta ovog pomjeranja odnosa snaga u regionu je 56-godišnji princ iz Abu Dabija Mohamed bin Zajed al Nahijan. On je „kum“ svih kontrarevolucionarnih snaga u zemljama arapskog proljeća. Bilo da se radi o Tunisu, Libiji ili Egiptu, stara garda Mohameda bin Zajeda svuda ima podršku. Što znači da su njegovi interesi dijametralno suprotni interesima Katara, koji polaže prije svega na Muslimansko bratstvo. Njegov poseban motiv je omogućavanje savezniku, drugom po rangu saudijskom princu Mohamedu, da dođe na vlast.

Sa tim ciljem iskorišćena je nesmotrena politika Katara prilikom podržavanja pojedinih ekstremističkih grupa. Zanimljivo je međutim ko je kritikuje – Saudijska Arabija koja je dobro poznata po finansiranju i izvozu terorizma širom svijeta. Podsjetićemo samo da je 15 od 19 atentatora u napadima izvršenim 11. septembra 2001. došlo iz ove zemlje. Ona je poznata i po finansiranju Al-Kaide i „Islamske države“ a njena kraljevska porodica je usko povezana sa vehabizmom, konzervativnim pokretom u Islamu koji ima slične nazore kao islamski fundamentalisti. (BiF)