Američki antikineski neuspjeh u Evropi
Iako mu je agenda bila prilagođena svakoj od država koju je posjetio, jedan je zajednički imenilac.
Riječ je o američkom pokušaju ograničavanja kineske moći u Evropi.
Zasad, čini se kako je Pompeo u najboljem slučaju ostvario tek polovičan uspjeh.
Prije ove posljednje posjete, američki državni sekretar je sredinom avgusta posjetio Poljsku, Češku, Austriju i Sloveniju čijim je čelnicima objasnio američki stav prema Kini i Rusiji te ih upozorio na opasnost energetske i tehnološke saradnje s njima. Slovačka i Mađarska nisu bile dio turneje zbog toga što obje zemlje imaju dobre odnose s Pekingom i nastoje da izbjegnu binarne odluke.
Drugi dio evropske turneje doveo je Pompea krajem septembra i početkom oktobra u Italiju, Vatikan, Grčku i Hrvatsku. Italijanski premijer Conte izrazio je razumijevanje za američke argumente i uvjerio je državnog sekratara da će pripaziti na telekomunikacijsku sigurnost 5G mreža, što ne mora značiti da će Huawei biti zabranjen već prije “miriša” na njemački pristup.
Italija je članica inicijative Pojas i put, što znači da je realno stanje stvari puno složenije a budućnost italijansko-kineskih odnosa nije predodređena. Kineske investicije u Italiji su itekako prisutne, planovi u lučkoj infrastrukturi veliki, a ne treba smetnuti s uma ni činjenicu da je Kina na početku pandemije Italiji obilato pomagala u medicinskoj i zaštitnoj opremi.
Pompeov najveći fijasko dogodio se u Vatikanu. Sveti Otac odbio je da primi Pompea zbog toga što bi se u kontekstu izbora to moglo protumačiti kao podrška aktualnom predsjedniku Trumpu. Vatikan s Kinom želi produžiti sporazum o imenovanju biskupa koji je bio postignut prije dvije godine. Budući da je taj sporazum jedan od najvećih uspjeha Vatikanske diplomatije u novije doba i garancija opstanka katoličanstva u Kini, Sveti otac ne namjerava da ulazi u političke dijaloge i igre koje mogu naštetiti krhkoj ravnoteži.
U Hrvatskoj je Pompeo imao dvojaki cilj. S jedne strane promovisati američku ponudu borbenih aviona F-16. S druge strane, ne manje važno, izvršiti pritisak na hrvatsku vladu kako bi u pitanjima nacionalne sigurnosti, tačnije 5G tehnologije, ograničili uticaj Huaweija. Važno je reći da je Huawei u Hrvatskoj itekako prisutan u segmentu prodaje, no s obzirom na to da Hrvatska kasni s uvođenjem 5G tehnologije, nije ni imao biti priliku biti ponuđačem na nekom takvom tenderu. Stoga, Pompeova se upozorenja mogu shvatiti samo preventivno.
Donekle je hrvatsku situaciju otežala Slovenija koja je pristala da eliminiše Huawei. Slovenačkavlada idućih bi nedjelja kineski Huawei mogla proglasiti “visokorizičnim dobavljačem”, objavili su slovenački mediji na temelju uvida u nacrt zaključka o kojemu vlada još nije odlučivala. Uvid u pomenuti nezvanični dokument imala je slovenačka novinska agencija STA, a njemu piše da je ocjena da je Huawei visokorizičan dobavljač tehnologije za 5G mrežu pripremljena na osnovi “evropskih sigurnosnih kriterijuma”.
Što se tiče tehnoloških i energetskih pitanja, u transatlantskim odnosima više ništa nije isto. Svrha posljednje Pompeove posjete Evropi bila je održavanje američkog monopola na polju visoke tehnologije i energije. Pompeova politika pritiska nalikuje politici bivšeg državnog sekretara Johna Fostera Dullesa, koji je na sličan način održavao svijet u stalnom strahu.
Što Pompeo podrazumijeva pod “tehnološkom nezavisnošću”? Za početak, ni SAD nisu tehnološki nezavisne. A ako uzmemo Evropu kao primjer, brojne hardverske komponente, oprema i dijelovi softvera pretežno su u vlasništvu kompanija sa sjedištem izvan EU-a. Mnoge evropske telekomunikacijske kompanije i dalje su visoko zainteresovane za jačanje saradnje s Huaweijem, uključujući Deutsche Telekom.
Dakle, na nivou pojedinih članica EU, ali i Unije u cjelini, američka politika nije naišla na veliko odobravanje. Štaviše, početkom oktobra, evropski čelnici zatražili su od Evropske komisije da identifikuje industrijska područja u kojima je Unija previše zavisna od trećih država poput Kine ili Sjedinjenih Država i predloži mjere za smanjenje zavisnosti. Dakle, u ovom slučaju EU potpuno jednako tretira Kinu i Sjedinjene države – kao strateške konkurente.
Evropljani su itekako svjesni da je Kina izuzetno važan partner, prijeko potreban kada je riječ o globalnom odgovoru na pandemiju i ekonomski oporavak. Tokom posljednjih 45 godina zdravi odnosi između Kine i EU bili su temelj međunarodne stabilnosti i razvoja, navode kineski diplomatski izvori uz dodatak da većina država članica Evropske unije uvažava upravo takve stavove.
Čini se da bi u cijeloj priči važnu ulogu mogli imati skori američki izbori i njihov ishod. Ako dođe do promjene, koliko god američka politika bila stabilna, odnos SAD-a prema svijetu biće drukčiji. Zasad se može reći kako je hrvatska diplomatija ovaj zadatak odradila relativno uspješno, nije podlegla američkom pritisku. Plenković je kupio malo vremena. Sada čekamo rezultate američkih izbora.
