Da li će predstojeća inflacija biti kratkog ili dugog roka?
Širom svijeta je aktuelna debata oko toga hoće li predstojeća inflacija biti kratkog ili dugog roka. Kako je prošlog mjeseca pisao za Gardijan ekonomista Nurijel Rubini, poznatiji kao Dr. Propast, postoji više faktora koji guraju privredu ka dugoročnoj inflaciji ili u najgorem slučaju stagflaciji.
On navodi da nas stagflaciji kakva je bila 70-ih godina prošlog vijeka, približava sa jedne strane deglobalizacija i rast protekcionizma, zagušenja u lancima snabdijevanja robom, kao i prebacivanje stranih direktnih investicija iz Kine u “skuplji” dio svijeta.
Mimo toga on podjednako ističe izmjene u starosnoj strukturi stanovništva u razvijenim ekonomija i onima u razvoju. Sa jedne strane starija stanovništva u razvijenim ekonomija gledaju kako svoj novac da potroše, dok prepreke migracijama sa druge strane povećavaju troškove rada.
Kako zaključuje na kratak rok će tržište dobara, radne snage, sirovina i u pojedinim slučajevima nekretnina zaustaviti skok inflacije, ali da će na dugi rok današnja monetarna i fiskalna politika dovesti do trajne inflacije i u najgorem slučaju do stagflacije, slične onoj koja je nastala nakon dva šoka, prvog 1973. godine nakon Jomkipurskog rata i Iranske revolucije 1979. godine.
Šta je stagflacija?
Stagflacija je savršena harmonija loših vijesti u nacionalnoj ekonomiji: visoka nezaposlenost, spor privredni rast i visoka inflacija. ijReč „stagflacija“ nastala je spajanjem riječi „stagnacija“ i „inflacija“. Kada privreda stagnira, to znači da se bruto domaći proizvod (BDP) ili smanjuje ili raste po veoma niskoj godišnjoj stopi. Rezultat stagnacije je povećana nezaposlenost. Da bi se smanjili troškovi preduzeća otpuštaju radnike kojima se posledično smanjuje kupovna moć. Smanjena potrošnja koja sleduje dodatno slabi privredni rast ili u najgorem slučaju dovodi do negativne stope rasta.
Koja je razlika između recesije i stagflacije?
Koliko je recesija normalan dio makroekonomskog ciklusa, toliko stagflacija nije. Ključna razlika između recesije i stagflacije je ta da kod stagflacije produženi period niskog privrednog rasta prati visoka stopa inflacije. Treba reći da niska inflacija (do 5 % na godišnjem nivou), čak i koristi privrednom rastu. Situacija je drastično drugačija kada se ta granica premaši.
Zbog toga je stagflacija toliko opasna. Sa povećanom nezaposlenošću, potrošači imaju manje novca da troše, a kada se tome doda i inflacija, novac koji stvarno imaju vredi manje i manje svakog dana.
Koji su uzroci stagflacije?
Ekonomisti imaju dva objašnjenja za nastajanje ove anomalije:
Stagflacija može nastati zbog negativnog šoka na strani ponude. Ovde su primjer naftni šokovi 1970-ih godina prošlog veka.
Neodgovarajuća makroekonomska politika. Na jednoj strani, centralne banke mogu izazvati inflaciju preteranim povećanjem novca u opticaju, a vlada može izazvati stagnaciju preteranom regulacijom tržišta dobara i rada, što zajedno dovodi do pojave stagflacije.
Sve do 1960-70-ih riječ stagflacija nije ni postojala. Smatralo se da postoji veza između nezaposlenosti i inflacije, čim je jednog više drugog je manje i obrnuto. U posleratnom periodu monetarna politika mnogih zemalja svijeta se zasnivala na držanju inflacije na relativno visokom nivou (politikom „jeftinog novca“), kako bi stopa nezaposlenosti ostala vještački niska.
Države su neprestano napumpavale novčanu masu u opticaju kako bi povećale tražnju, i tako su cijene rasle. Radnici su očekivali da se i njihove zarade takođe povećaju. Poslodavci su neko vrijeme povećavali plate, ali su onda cijene počele da rastu brže od plata. Zatim je uslijedio i prvi naftni šok 1973. godine, koji je višestruko pogoršao problem.
Iz prethodnog zaključujemo da je stagflacija 1960-70-ih godina bila posljedica kako neodgovarajuće makroekonomske politike, tako i „negativnog šoka“ na strani ponude.
Rast privredne aktivnosti može da bude podstrek za inflaciju
Prema riječima ekonomiste i bivšeg guvernera Narodne banke Srbije, Dejana Šoškića, inflacija sa kojom se sada suočavamo je kratkog roka, i da će kroz par godina proći.
“Pandemija korone je pritisnula ekonomsku nabiže i sada ekonomije počinju da rastu znatno brže. što može da bude podstrek za inflaciju”, kaže Šoškić.