BORIS ŠLJIVIĆ: Sa funkcijom se prihvata i odgovornost

Nema ničeg plemenitog u držanju funkcije bez odgovornosti, a ja sam u tom trenutku smatrao da moj angažman može donijeti konkretna rješenja. Tako je Boris Šljivić objasnio odluku da preuzme direktorsku funkciju u Ekosferi. U iskrenost namjera svjedoči i odluka da na tom mjestu ne prima naknadu, da bi brže stabilizovao finansije u preduzeću koje smatra najvažnijim za svakodnevni život stanovnika Stanara

razgovarao MARKO ŠIKULJAK foto Aleksandar ARSENOVIĆ

Za svoje 34 godine Boris Šljivić tri puta za redom je biran za odbornika u skupštini opštine Stanari. Tu poziciju je uglavnom brzo prepuštao kolegama, budući da je zauzimao izvršne pozicije. Trenutno je vršilac dužnosti direktora JKP Ekosfera iz Stanara, a ujedno je i narodni poslanik. Zanimljivost ovog spoja je što posao direktora obavlja besplatno, a na poziciju je došao kao neka vrsta “vatrogasca” sa ciljem da sanira loše finansijsko stanje. U iskrenoj je namjeri da taj poduhvat izvede što prije i rasteretio ga je troškova direktorske plate, budući da on ima poslaničku. Šljivić je završio Filozofski fakultet u Banjaluci, radio je kao šef kabineta u Ministarstvu porodice, omladine i sporta, rado bi u budućnosti obavljao funkciju koja podrazumijeva republički nivo, ali do tada je posvećen sređivanju stanja u Ekosferi.

– To je po meni najvažnije preduzeće, jer upravlja stvarima koji se tiču života stanovnika Stanara. Mi smo upravljali vodovodom, vršili popravku i održavanje stare vodovodne mreže koja je bila u lošem stanju, ulagali smo izuzetne napore. Osim toga, naša osnovna djelatnost je prikupljanje komunalnog otpada, održavanje grobalja, košenje zelenih površina. Kad pogledamo unazad, može se reći da je bila velika greška što politika lokalne zajednice nije na vrijeme prepoznala složenost rada i od početka uvela naplaćivanje tih usluga. Samo jedan mali dio građana je plaćao naknadu za odvoz komunalnog otpada, a za 70 odsto stanovništva opštine otpad je odvožen bez naknade, odnsno, opština je preduzeću uplaćivala grantovska sredstva za tu svrhu, jer je cilj bio da se građanima izađe u susret time što bi im se smanjili mjesečni režijski troškovi. I tako je zapravo napravljeno nestabilno preduzeće koje je zavisilo od budžeta opštine. Zatim se tek 2018. uvela naknada, koja je bila nekoliko maraka, što je zaista nedovoljna cifra. Od početka smo stvorili naviku da je to nešto što se ne plaća, a preduzeće je dovedeno u probleme.

Kroz moj rad u Narodnoj skupštini, vjerujem da možemo unaprijediti zakonodavne inicijative koje će pomoći u boljoj integraciji mladih ljudi u društvo, poboljšanju ekonomskih uslova i zaštiti životne sredine

Vi ste već jednom bili na toj poziciji.
– U mom prvom mandatu problemi su se počeli osjećati, nije bilo sjajno ali je nekako funkcionisalo, da bi po mom odlasku došli do mjere da se to nije moglo kontrolisati. Akumuliran je dug od 520.000 maraka i do sada postoji dugovanje za plate radnicima od prošle godine. Sada smo stabilizovali stanje, plate stižu redovno, ali imamo taj dug prema radnicima. U ovoj godini je isplaćeno oko 450.000 KM za porez i doprinose da riješimo dugovanja iz prošle godine. Ostalo je nekih 25.000 za isplatu ličnih dohodaka radnicima. Ja radim bez naknade. Plata direktora u bruto iznosu je oko 4.500 konvertibilnih maraka, i ona bi dodatno opterećivala već opterećen budžet. Nema ničeg plemenitog u držanju funkcije bez odgovornosti, a ja sam u tom trenutku smatrao da moj angažman može donijeti konkretna rješenja. Imam taj luksuz da kao profesionalni poslanik imam platu, a u Ekosferi imam menadžerski ugovor bez zasnivanja radnog odnosa, kojim se može definisati naknada direktoru, i ona u mom slučaju iznosi nula. Radim tu bez naknade, jer želim da učinim koliko je moguće da se stanje popravi. Mislim da ću na ovoj poziciji biti do sredine sledeće godine i da će do tada stanje biti uređeno.

Šta je potrebno uraditi da poslovanje Ekosfere bude stabilno?
– Potrebno je napraviti sistem prihoda da bi preduzeće moglo da servisira svoje obaveze, a ukoliko su potrebna sredstva za unapređenja rada, može se očekivati podrška opštine. Najavio sam načelniku i skupštini da ću izaći sa preporukama za mjere koje su potrebne. Da bi stvorili zdrave prihode, Skupština mora da usvoji odluke o cijeni vode, odvoza komunalnog otpada, definisati sistem naplata, odnosno mjera koje se primjenjuju ukoliko građani ne budu ispunjavali svoje obaveze. Što se tiče našeg rada, Stanari su manja opština, osim centra opštine postoji još 13 mjesnih zajednica, ali dosta tih domaćinstava na selima su raspršena, što otežava posao. Planiramo napraviti više sabirnih punktova, odakle će se odvoziti otpada. Problem je i daljina odvoza do regionalne deponije u Doboju, pa u prosjeku imamo 30 kilometara vožnje da bi deponovali otpad.

Najviše sam ponosan na Pravilnik o subvenciji mladih bračnih parova na području opštine Stanari, u kojem sam učestvovao od samog pokretanja ideje, kreiranja i izrade pravilnika pa do realizacije programa

Prije povratka u Ekosferu bili ste šef kabineta u Ministarstvu za porodicu, omladinu i sport. Kakva iskustva nosite odatle?
– To je moja prva ozbiljna pozicija na republičkom nivou, gdje sam u suštini vidio da se traži puno više dinamike, brzine u radu, zatim donošenje odluka koje ne mogu čekati. Sve je to drugačije od lokalnog nivoa gdje kad imate potrebu za sastankom, pozovete telefonom i dogovorite ga za sutra. Privikavanje je bilo teško, jer je to opterećujući posao, ako želite da ga obavljate kako treba i da date svoj maksimalan doprinos. Uvijek ističem da je to ministarstvo u kome imate lijepe i pozitivne priče. Ja sam porodičan čovjek i dajem veliki značaj porodici, tako da mi nije bilo teško raditi na programima koje je Vlada realizovala u cilju afirmacije porodice. Tu je i sport koji je takođe pozitivna stvar i sport nije trošak već ulaganje u mlade ljude i njihovo zdravlje. Resor omladine mi je takođe značajan jer u našoj lokalnoj zajednici u vrijeme kada sam bio omladinac nedostajalo je sadržaja za mlade, tako da podržavam podsticanje omladinskog organizovanja. Kada se određena grupa mladih organizuje, kao udruženje građana, omladinski centar, omladinski savez, time postaju značajan faktor u društvu i tako lakše mogu ostvariti svoje ciljeve.

Na čemu je bio akcenat od ta tri resora?
– Gledajući budžet ministarstva, prije donošenja Zakona o podršci nezaposlenom roditelju četvoro i više djece, akcenat ministarstva bio je na ulaganju u sport, najveći dio sredstava bio je namijenjen za vrhunski sport i sportske organizacije, odnosno sufinansiranje organizacije međunarodnih takmičenja i za učešće i finansiranja ekipa i sportista iz Republike Srpske na međunarodnim takmičenjima. Osim toga jednom godišnje se raspisuje i konkurs za raspodjelu sredstava od igara na sreću u oblasti porodice, omladine i sporta, od kojeg naveći porocenat se raspoređuje upravo na oblast sporta. Stupanjem na snagu Zakona o podršci nezaposlenom roditelju četvoro i više djece, budžetska struktura ministarstva se mijenja, te primat u količini sredstvava preuzima resor porodice, čak 70.000.000 KM se budžetom planira za realizaciju programa podrške nezaposlenim roditeljima četvoro i više djece, što je za svaku pohvalu.

Čega se sjećate iz ministarstva kao nečeg što je značajno urađeno?
– U 2023. smo učestvovali u organizaciji turnira Srpska open, i u tom trenutku je to bila velika stvar, veliki broj sportista, turista koji su došli. Nažalost, desilo se da je to bila jednokratna priča. Ostali su sportski tereni i infrastruktura, to je pozitivna stvar. Takođe, mislim da je značajno što je u ministarstvu formiran Savez školskog sporta, što se nije desilo ranije iako je novim zakona o sportu 2020. predviđeno da se savez treba formirati u roku od, čini mi se, šest mjeseci. U svjetskoj školskoj federaciji Srpska je bila zastupljena preko Srbije. Zaslugama Saveza za školski sport Srbije, učesvovali smo na svim takmičenjima evropskog i svjetskog nivoa, ali nam je prijetio rizik da izgubimo taj status. Angažmanom ministra Čabić i upornošću izalaganjem gospođe Gorica Bilak-Moconja, sredinom 2024. godine konačno je formiran Savez za školski sport Republike Srpske. Početkom ove godine, na Školarijadi, koja se održavala na Zlatiboru, Srpske je među 57 zemalja svijeta učestvovala pod svojom zastavom.

Odluka da preuzmem odgovornost u Ekosferi bila je isključivo motivisana željom da pomognem i dam konkretan doprinos rješavanju problema koje preduzeće ima

Od ove godine ste narodni poslanik, ali to ste postali u neočekivanim okolnostima, nakon pogibije Srđana Todorovića?
– Da, to je bilo stresno zbog svega što se desilo, jer me i lično pogodio odlazak jednog čovjeka kakav je bio Srđan, koji je bio sa nama od samih početaka i prvih političkih koraka, predvodio nas i učio politici. Prvi pritisak u glavi je bio da li ću ja to moći, da li sam dovoljno kadar da nosim tu funkciju. Ipak treba stati pred 82 poslanika, tako da mi je bilo prilično stresno u početku. Brzo sam razumio kakva je situacija i moja uloga i u klubu poslanika i u partiji, šta moram preuzeti na sebe. Dao sam sebi zadatak da iskoristim povjerenje koje su nam građani dali da ih zastupam, da zastupam sve teme koje se tiču naše regije i svih kategorija društva, da dobijemo što bolja zakonska rješenja koja služe u korist građanima. Čini mi se da određeni broj poslanika nemaju osnove lijepog ponašanja, na osnovu toga kako se ponašaju u Narodnoj skupštini, koliko uvažavaju druge kolege, gledajući kako se obraćaju predsjedniku Narodne skupštine… Možda stoji to da je sve samo predstava kojom se osvajaju politički poeni, jer djeluje da van skupštinskih klupa to nisu nevaspitani ljudi, već vjerovatno tako žele da prikažu djelovanje u NSRS. Potrebno je vratiti integritet i dostojanstvo skupštini, da budemo svi puno umjereniji, kulturniji, da ne bude teških riječi i uvreda, već da na dostojanstven način damo svoj doprinos, da izrazimo pozitivne i negativne stavove. Kroz moj rad u Narodnoj skupštini, verujem da možemo unaprediti zakonodavne inicijative koje će pomoći u boljoj integraciji mladih ljudi u društvo, poboljšanju ekonomskih uslova i zaštiti životne sredine. Takođe, posebno je važno pružiti podršku lokalnim zajednicama koje su nosioci razvoja u svakom regionu. Naša odgovornost kao društva je da mladima, koji su ključ budućnosti, pružimo podršku, prilike za obrazovanje i zapošljavanje, kao i da ih motivišemo da se uključe u društvene procese. Mladima je potrebna prilika da pokažu svoju kreativnost i inovativnost, i zato planiram da kroz zakonodavne inicijative pružim konkretne mogućnosti za njihov razvoj i angažman.

Pošto ste rekli da ste ograničili period nakon kog nećete biti direktor Ekosfere, kakvi su planovi nakon toga?
– Mislim da ću zbog svojih obaveza na toj funkciji moći da budem do sredine sledeće godine i da iznesem ono što je potrebno. Imam ambicije da se politički afirmišem na republičkom nivou, ali svakako ću sa bilo koje pozicije gledati da pomognem u svojoj lokalnoj zajednici. Na kraju krajeva, tu vidim sebe, svoju budućnost vežem za Stanare. Ja sam aktivan čovjek koji ne bi mogao da živi stanu. Napravio sam porodičnu kuću i vezan sam za fizički rad, rad na porodičnom domaćinstvu i malom voćnjaku koji održavam. Najviše me odmara kad kosim travnjak, tad se fokusiram na to i ne razmišljam o drugim stvarima. Volim život na selu, i kad sam prešao u ministarstvo, nisam razmišljao o tome da se preselim u Banjaluku. Imamo autoput i za 40 minuta sam tu, kad zatreba. Mislim da ne bih mijenjao mjesto stanovanja i ukoliko bih u nekom budućem periodu bio zaposlen u Banjaluci. Stanari su moj izbor za život, tu nam je lijepo, poznajemo se između sebe, imamo slične navike i mentalitet. Naravno, nismo savršeni, imamo svi svojih mana, ali nam je nekako lakše uvijek u našem izvornom mjestu.

CJELOŽIVOTNO UČENJE
Politički život nije trajno rješenje kao profesija, tako da ostavljam mogućnost da ću se nekada posvetiti onome za šta sam se školovao. I zbog toga nikad nisam, čak i nakon završetka fakulteta, prestao da se usavršavam i da učim, i formalno i neformalno. Cjeloživotno učenje se podrazumijeva u toj struci, i ja sam nastavio da čitam pedagošku i psihološku literaturu. Kada sam posložio neke stvari u privatnom životu, mislio sam da bilo lijepo da nadogradim i moje obrazovanje, pa sam upisao taj drugi ciklus studija na Pedagoškom fakultetu u Bijeljini. Zvanje master razredne nastave mi u suštini nije toliko bitno za ovo što sad radim, ali mislim da je potvrda mog truda i stalnog usavršavanja u pedagoškom radu.

USPOMENA NA SRĐANA TODOROVIĆA
Srđan Todorović je imao toliko iskustva i kroz saradnju sa njim puno toga smo čuli, od najobičnijih anegdota do dobrih političkih lekcija. Kod Srđana mi je bila specifična hrabrost i jednostavnost u odlučivanju. Recimo, mi kad se spremamo za neke pregovore, stalno smo bili oprezni, razmišljali šta ako nas ovi drugi prevare i ne ispoštuju svoj dio dogovora. On se uvijek držao dogovora i kad se nešto dogovori, sa njegove strane nije bilo problema. A mi smo se pitali, šta sa one druge strane, da li će biti ispoštovano, i on kaže, “ne možete stalno brinuti unaprijed, neko vas može samo jednom prevariti, poslije ćete znati da nije više za dogovore.”