Da li je Venecuela borbom protiv dolara sebi napravila veći problem?

Predsјednik Venecuele Niolas Maduro želi da potisne dolar kao glavno sredstvo plaćanja u trgovini naftom

Za početak je uveo obračunavanje cijene nafte u kineskoj valuti – juanu. Stručnjaci kažu da rizike tog poteza snosi upravo Venecuela.

Barel (159 litara) sirove nafte iz Venecuele je prošle nedjelje, kažu, koštao nešto više od 300 juana. Tako bar, pozivajući se na insajdere, piše Volstrit džernal (WSJ), jer novi proračun cijene nafte još nije zvaničan. Doduše, cijena od 300 juana je na istom nivou kao i cijena nafte koja se ugovara u dolarima, no Venecuela je, kako izgleda, prekršila jedan uobičajen finansijski zakon: u trgovini naftom u svijetu cijena se uvijek obračunava u dolarima.

Informacije njujorškog lista se slažu sa najavama venecuelanskog predsjednika Nikolasa Madura. On je prošle sedmice rekao da želi da etablira nov mehanizam međunarodnog plaćanja u kojem bi glavnu ulogu imala „korpa sa valutama“. U tu korpu bi, pored kineske valute juana, ušli i japanski jen, ruska rublja i indijska rupija.

Šta govori protiv dolara?

Zemlja sa najvećim rezervama nafte na svijetu je u teškoj političkoj i ekonomskoj krizi. U prodavnicama su životne namirnice i medikamenti gotovo rasprodati a valuta bolivar stalno gubi vrijednost – prema procjenama Međunarodnog monetarnog fonda, inflacija je prošle godine iznosila 700 odsto. Vašington hoće da pojača pritisak na Madura kojeg optužuje da postepeno dokida demokratiju. Krajem avgusta, Bijela kuća je saopštila da uvodi više kaznenih mjera protiv Venecuele.

Tako je Vašington zabranio određene poslove sa državnim obveznicama i naftnim koncernom PDVSA. Namjera iza toga jeste da se Maduru oteža nabavka svježeg novca. Venecuelanski predsjednik je na to optužio SAD da vode „ekonomski rat“ i sprovode „politiku blokade“. Prije toga je Madurova imovina u SAD već bila zamrznuta.

No, SAD još nisu upotrebile svog glavnog „džokera“, a to je zabrana uvoza nafte iz Venecuele. Čak 96 odsto prihoda te zemlje od izvoza donosi posao sa naftom. SAD su najveći uvoznik venecuelanske nafte i, prema navodima novinske agencije dpa, godišnje uplaćuju Karakasu oko deset milijardi dolara.

Maduro nije jedini…

S obzirom na tu zavisnost, stručnjake čudi najnoviji korak Madura. On time sam sebi nanosi „popriličan bol“ a da pri tome sam nema nikakvu korist, smatra Siobhan Morden iz firme Nomura holdings. Ona je za Volstrit džernal rekla da bi kupci sada morali i da računaju sa troškovima razmjene valute, a to će, kako dodaje, najvjerovatnije da ih – rastjera.

Analitičar Komercbanke Karsten Frič tvrdi da je trgovina sirovinama u dolarima oproban sistem. „Ona je postala transparentnija a cijene transakcija su niže.“ Osim toga, opšteprihvaćeno određivanje cijene barela u dolarima doprinosi i jačanju funkcije dolara kao širom svijeta priznate valute. Tom trendu se nedavno usprotivio Vladimir Putin na jednom sastanku zemalja grupe BRICS. On je indirektno kritikovao dominaciju dolara i pozvao na reformu finansijskog sistema.

Rajner Vik iz Informativne službe za energetiku (EID) kaže da je i ranije bilo takvih inicijativa: Rusija je htjela da ubaci rublju u igru, ali i određivanje cijene nafte u eurima ima svoje pristalice.

Riskantan potez

Mnoge venecuelanske firme su pogođene manjkom deviza i rezervnih delova, pa tako i naftni sektor. „Venecuela nije više igrač koji na tom tržištu želi da bude – i koji bi mogla da bude“, smatra Vik. Obračunavanjem cijene nafte u juanima, Venecuela želi da pruži ruku u pravcu istoka: „Ako želim da poslujem sa Kinezima, onda ću obračunavanjem cijene nafte u juanima svakako dati poseban akcenat tom poslu.“

Madurov potez se poklapa i sa planovima Kine da otvori berzu na kojoj će se naftom trgovati u juanima. No, do sada nijednoj zemlji nije uspjelo da potisne dolar kao valutu kojom se obračunava cijena nafte.

„Prvi koji od toga odstupi snosiće i najveće troškove“, citira Frič osnove teorije o sirovinama. Moguće je da će Venecuela tim korakom zapravo da padne u još veću izolaciju.