Projekat vijeka: Rusija „zakopava“ Suecki kanal

Sjeverni morski put vijekovima je budio maštu radoznalih putnika i avanturista. To je bila najopasnija trasa koju je brod prvi put preplovio tek 1878. godine

Danas on već postaje rival Sueckom kanalu, a kruzeri, što je nekada bilo nezanimljivo, nude putnicima mogućnost da vide još netaknutu prirodu, prekrivenu ledom.

Put preko Sjevernog ledenog okeana dugo je bio nepristupačan: suviše opasan višegodišnjim ledom koji se ne topi ni ljeti, njime su mogli da plove samo ruski atomski ledolomci. Međutim, promjena klime dovela je do topljenja leda i buđenja starih želja. Danas je on glavna arktička morska arterija Rusije.

Počevši od Barencovog mora, sjeverna morska trasa prolazi preko Kaskog, Laptevskog, Istočno-sibirskog i Čukotskog mora. Brodovi ovom trasom prevoze opremu, gorivo, hranu, drva, ugalj, građevinski materijal itd.

Ključne luke su: Murmansk, Arhangeljsk, Nordvik, Ambarčik, Igarka, Dudinka, Dikson, Tiksi, Pevek, Providenije. One koje se nalaze u zapadnom dijelu Arktika su vrlo savremene — poput norveških. Međutim, istočni dio se tek razvija, slaba je putna infrastruktura, ali ni to više nije divljina.

„Sjeverni morski put je najkraća morska ruta iz Azije u Evropu. Što kraći put, jeftiniji je prevoz, a znači i niža cijena robe. A ovdje je u pitanju veliki novac. Tj. to će biti plus za ekonomiju naše države“, smatra ruski ekspert Aleksandar Mozgovoj.

Prevoz robe iz jugoistočne Azije (Kine, Japana, Koreje) i Sjeverne Evrope ovim putem je profitabilniji nego južnom trasom, preko Sueckog kanala. U avgustu ove godine ruski tanker sa gasom „Kristof de Maržeri“ prešao je put od Norveške do Južne Koreje za svega šest i po dana, i to bez pomoći ledolomaca. To je za 30 odsto brže nego preko Sueckog kanala.

Porast protoka robe Sjevernim morskim putem već je vidljiv. Prošle godine je dostigao rekord od 7,3 miliona tona, što je za 35 odsto više nego godinu ranije. Međutim, postoje i problemi. Plovidba je zasad moguća samo tokom šest mjeseci u godini, vrlo je hladno i vjetrovito, a potrebni su i posebno iskusni kapetani za ovakvu plovidbu. Nije isto ploviti južnim morima i na Arktiku. Uz to, ni svi brodovi nisu predviđeni za arktičku hladnoću. Problem je i to što je ruska sjeverna obala slabo naseljena i u slučaju neke nesreće, obližnja luka za popunjavanje zaliha hrane i vode, kao i ozbiljan remont broda, mogu biti prilično udaljeni. Na tom problemu se aktivno radi. Grade se luke sa svim pratećim funkcijama: spasilačkom službom, remontnim centrom, aerodromom, i željeznicom. Ovo će smanjiti rizike i povećati privlačnost komercijalnih prevoznika.

Treba da osiguramo navigaciju tokom čitave godine, što će nam omogućiti atomski ledolomci koje sada gradimo, i mogućnosti plovidbe brodova ledene klase (kao što je ’Kristof de Marferi‘) kojima će se izvoziti energenti. Drugo, treba po novim trgovačkim koridorima da se razvija lučna infrastruktura kao neka alternativa koji će omogućiti realno efikasnije smanjenje puta preko Sjevernog morskog puta. I treće, treba da se pojavi hrabar prevoznik koji će reći: Da, ja sam spreman da rizikujem i i krenem sa kontejnerima na Sjeverni morski put. Zasad oni idu pojedinačno. Ako uspijemo sva tri događaja da iskombinujemo, vrlo brzo ćemo vidjeti razvoj Sjevernog morskog puta“, smatra Aleksej Rahmanov, predsjednik „Ujedinjene korporacije za brodogradnju“.

Ima dosta zainteresovanih za ulaganje u ovaj projekat. Između ostalih, Kina i Japan žele da diversifikuju transportne puteve ka Evropi: postoji mogućnost spajanja kineskog projekta „Jedan pojas jedna put“ sa Sjevernim morskim putem. I Japan razmišlja pragmatično: tranzitna ruta iz Jokohame do Hamburga Sjevernim morskim putem iznosi 6.600 morskih milja, dok preko Sueckog kanala 11.400. Ovim bi se smanjilo putovanje iz Japana u Evropu ruskim sjevernim putem za 40 odsto.

Prema novoj redakciji državnog programa za socijalno-ekonomski razvoj Arktičke zone, Rusija će uložiti u infrastrukturu Sjevernog morskog puta oko pola milijarde eura. Očekuje da uz sva ulaganja do 2029. godine prevoz robe preko Sjevernog morskog puta može porasti 11 puta, a da će do 2035. godine u arktičkom regionu ploviti osam novih ledolomaca. Već sada Rusija posjeduje najveću flotu ledolomaca na svijetu.

Očekuje se da će poslije 2050. godine sjeverna trasa biti otkrivena za plovidbu preko čitave godine, bez korišćenja ledolomaca. Uzimajući u obzir topljenje ledenog pokrivača na Arktiku, ubrzanu eksploataciju prirodnih resursa iz Arktičke zone, koja se trenutno smatra najbogatijom u svijetu, prevoz robe sa jednog kraja Evroazije, može se očekivati da ovaj region, koji je sada jedan on najnenaseljenijih u svijetu, oživi i procveta.

Malo je ko vjerovao početkom 21. vijeka da Suecki kanal može dobiti alternativu. Stalni ratovi u ovom području, pojava pirata, dovode u sumnju bezbjednost ovog puta. Nema nikakve dileme da će Sjeverni morski put kao međunarodna transportna arterija u budućosti postati ozbiljan konkurent tradicionalnim trgovinskim putevima, ne samo po bezbjednosti, već i po kvalitetu, cijenama i usluzi.