Damoklov mač nad Evropskom centralnom bankom

Eurozona

Povećanje ključne kamatne stope Evropske centralne banke se u sadašnjim okolnostima moglo očekivati, ali taj stari recept za suzbijanje inflacije u ovim okolnostima i kada je problem na strani ponude, a ne tražnje, apsolutno ne važi, smatra ekonomista Đorđe Đukić. Ulazak privrede eurozone u recesiju do koje će doći do kraja godine to čak može da ubrza.

Evropska centralna banka (ECB) je, uprkos dugom opiranju takvoj ideji, na kraju ipak popustila i prvi put posle 11 godina podigla ključnu kamatnu stopu koja predstavlja cenu zaduživanja na bankarskoim tržištu, ali i signal poslovnim bankama za definisanje njihovih kamatnih stopa.

ECB je ključnu kamatnu stopu podigla za 0,5 procentnih poena i ona je sada na nuli. Još od 2014. godine ona je bila u negativnoj zoni, zbog namjere ECB da tako podstakne banke da posuđuju novac i poguraju privredu suočenu sa posljedicama svetske ekonomske krize, na šta se potom nadovezala i ona pandemijska, a sad i ukrajinska.

Šta eurozoni donosi veća ključna kamata

Iako nisu planirali da se na taj način do kraja ove godine hvataju u koštac sa inflacijom koja je gotovo pet puta veća od ciljanih dva odsto, šefica ECB Kristin Lagard je već najavila da će uslediti još jedno povećanje, najvjerovatnije već u septembru. ECB je, tako, samo nešto umjerenije, krenula stopama američke centralne banke (Fed), ali i Engleske banke.

Za profesora bankarstva na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, dr Đukića ovo je bio očekivan potez ECB, jer je bilo vidno da ih je od juna napustio optimizam da će moći da odlažu podizanje ključne kamatne stope – euribora.

Pored poznatih starih, novi rastući pritisci na eurozonu su, kako objašnjava za Sputnjik, vezani za dodatne inflatorne udare, prije svega zbog odluke EU da sve manje zavisi od isporuka ruskog gasa. Sjeverni tok jedan već radi sa samo 40 odsto kapaciteta. U takvim uslovima, gdje su ekonomski faktori izvedeni iz geopolitičkih u kontekstu cijene energenata, cijene hrane i inflacije za koju će žarište dugo, dugo trajati, oni su morali da pribjegnu ovom potezu. Čak su, mimo tržišnih očekivanja, umesto za 25 baznih poena, ključnu kamatnu stopu povećali za 50, napominje on, ali i upozorava:

„Evropska centralna banka ima dvostruki problem. S jedne strane se vodi bitka protiv inflacije tradicionalnom klasičnom restriktivnom monetarnom politikom, a s druge strane ista ta politika ne može da da efekte na način kako je to davala u normalnim ciklusima jer ovdje je riječ o drugim uzrocima pošto je problem na strani ponude, a ne na strani tražnje. Zato stari recepti apsolutno ne važi kad je riječ efektima kamatne stope na suzbijanje inflacije i povećanje kamatne stope može da još više ubrza ulazak privrede eurozone u recesiju. Po moć dubokom ubjeđenju nema dileme da će se ona desiti do kraja 2002. godine“.

Prezaduženi kao Damoklov mač

„Postoji još jedan Damoklov mač, a to je da ECB mora uvjek da vodi računa o prezaduženim zemljama – Italiji, Španiji, Portugaliji, Grčkoj… Ona mora da vodi računa da ne pribjegne naglom skokovitom povećanju ključne kamatne stope što bi značilo da će te zemlje koje su i onako prezadužene sa novom emisijom državnih obveznica da bi vratili stare drugove plaćati mnogo veći prinos na njih. Vođena tom logikom ECB je morala da pribegne jednom novom instrumentu, najavila je kreiranje takozvanog instrumenta za zaštitu od transmisije“, kaže ovaj stručnjak za bankarstvo.

Cilj tog instrumenta je, kako objašnjava, da se uvede šema kupovine obveznica od strane takvih zaduženih država kako bi se ustanovila gornja granica za rast troškova pozajmljivanja od strane država unutar eurozone nakon što ECB krene u povećanje ključne kamatne stope. Problem eurozone je, što, za razliku od SAD, ona nije jedinstven monetarni prostor u kome djeluju fiskalne vlasti. Zato mora da primjenjuje princip selektivnosti vodeći računa o zemljama koje su prezadužene kako ne bi pale u zonu potencijalnog bankrota. U tome on vidi ograničavajući faktor buduće dinamike povećanja ključne kamatne stope ECB.

Poklonjenih osam godina

Ipak koliko god da takva sporija dinamika povećanja ključne kamatne stope ECB ide i dalje na ruku dužnicima, on upozorava, pogotovo one sa stambenim kreditima koji su 7-8 godina bili mirni zbog negativnog euribora, da zaborave na to, jer se, kako kaže, takav eksperiment sa negativnom kamatnom stopom ECB-a više neće nikad ponoviti. To, kako kaže, treba tretirati kao jedan poklon koji je došao kao rezultat neviđene ekspanzivne politike Evropske centralne banke.

Nadovezivanje tri krize jedne na drugu od svjetske ekonomske, preko poandemijske nado ukrajinske je učinilo da taj eksperiment traje mnogo duže nego što bi to bio slučaj, kaže sagovornik Sputnika. Blagodeti te ekspanzivne monetarne politike politike koju je ona vodila zbog strukturnih problema u eurozoni osjećali su, kako napominje, ne samo dužnici u eurozoni nego i male zemlje poput Srbije. I to se, kaže, mora imati u vidu .

Pripremiti se za budućnost

On veliki problem vidi u tome što su eksplodirale cijene hrane, kao i 150 odsto veće cijene vještačkih đubriva neophodnih u poljoprivrednoj proizvodnji čiji su ključni izvoznici upravo Rusija i Ukrajina. To je, takođe, jedan od limitirajućih faktora da će inflacija biti brzo suzbijena. Ukoliko i dođe do okončanja njihovog sukoba cijene će, kako smatra, padati vrlo sporo.

„Ovo je pozitivan eksterni šok koji treba da se uvaži i da se onda zemlje, svi dužnici, dobro pripreme za dolazeće vrijeme ciklusa bržeg ili sporijeg povećanja ključnih kamatnih stopa koje će mnoge dovesti u situaciju da ukoliko privredna aktivnost bude jenjavala i recesija bude duže potrajala ne mogu da servisiraju svoje obaveze,“ upozorio je sagovornik Sputnjika.