Igor Radeljić: Fudbalski klub je kao porodica

Voditi fudbalski klub je u mnogo čemu isti posao kao biti na čelu bilo kog preduzeća. Ali osnovna razlika je u tome da se najviše radi sa ljudima i sa nečim što je svima najvažnije, a to je emocija. Zato se u ovaj posao ne ulazi ukoliko ne postoji ljubav prema sportu, jer samo tako mogu da se na pravi način dožive i aplauzi i zvižduci, trenutak inspiracije na terenu i loš dan…

piše MARKO ŠIKULJAK foto Aleksandar ARSENOVIĆ

Stilom starih novinskih izvještaja i naslova, još prije godinu dana moglo se reći: Na zapadu nešto novo! Tada je u zapadnoj grupi druge fudbalske lige Republike Srpske zapažen ozbiljan angažman i pristup u fudbalskom klubu Laktaši, koji su se prošetali tim takmičenjem, plasirali u Prvu ligu RS i sada se i u tom takmičenju nalaze u samom vrhu. Kada se tako nešto desi u domaćem fudbalu, u klubu koji je u ranijim sezonama djelovao kao kandidat za ispadanje iz drugoligaškog društva, ne treba previše mudrosti da se zaključi da je to stvar organizacionog napretka i brzopoteznog slaganja kockica. Zaista, nova uprava je preuzela klub koji je svojevremeno imao nekoliko zapaženih nastupa i u Premijer ligi BiH. Igor Radeljić, generalni direktor FK Laktaši Admiral bet, spona je izmedju sadašnjice i tih perioda, jer je u oba navrata vodio klub. Podsjeća da je do promjene pristupa došlo nakon što se lokalna vlast zainteresovala za sredjivanja stanja u klubu, te pozvala nekadašnje članove uprave da ponovo povedu klub u uspjehe.

– Stvari se mijenjaju dolaskom gradonačelnika Miroslava Bojića na čelo grada, koji je došao sa idejom da se popravi stanje u FK Laktaši i pozvao ljude koji su spremni da pomognu, da se uključe u rad kluba. Gradonačelnik Bojić je postao predsjednik kluba, Miloš Brkić je predsjednik skupštine kluba, a ja generalni direktor. Zatekli smo klub koji je jednom nogom bio u trećoj ligi, sa lošom infrastrukturom. Nije bilo velikih dugova, zatekli smo zapuštenost. Krenuli smo od početka, nabavili opremu, rekonstruisali igrački kadar, potpisivali sponzorske ugovore, započeli radove na infrastrukturi, jednostavno radilo se “sto na sat”. Osvojili smo ubjedljivo drugu ligu i obezbijedili plasman u rang u kom se trenutno nalazimo. Zadovoljni smo kako ova sezona teče, jer smo iznenadjujuće u vrhu. Medjutim, plasman na tabeli je rezultat unutrašnjeg stanja u klubu. Imamo koheziju, podršku grada, dobro vodjenje. Cilj je da rastemo sa vremenom i ne žurimo u Premijer ligu, a u Kupu RS imamo ambiciju da idemo do kraja. Ovim tempom rada i razvoja, za dvije do tri godine, mogli bi konkurisati za Premijer ligu i biti ozbiljan faktor u njoj – započinje priču Radeljić.

FK Laktaši su jedan od najgledanijih klubova, a na gostovanjima nas prati 400-500 ljudi. Imamo već prepoznatljivu domaću publiku i grad živi za klub

Ističe da prvobitni planovi nisu podrazumijevali pretjerane uspjehe. Cilj je bio ostvariti stabilnost kluba, sa željom da budu u vrhu druge lige, da se organizuje kvalitetan rad sa mladjim kategorijama, te da se radi na poboljšavanju infrastrukture. Vjerovali su da će biti teško iznenaditi Slobodu iz Mrkonjić Grada, kao organizovan i finansijski stabilniji klub, ali ipak se uz organizacioni napredak desio i brz rezultatski napredak i plasman u viši rang.
– Od početka se vidjela energija i da su kapaciteti mnogo veći. Za prilično mali novac je formirana dobra ekipa, mlada i poletna, koja je pobjednički prošla kroz takmičenje. Igračka baza je bila domaća, uz nekoliko dobrih igrača iz susjednih gradova, koji su pravili razliku. I ove godine imamo dobar spoj mladosti i iskustva, jer smo doveli nekoliko igrača koji imaju renome i igrali su na nivou Premijer lige. Takodje, imamo dogovor sa FK Borac da njihovi juniori koji ne konkurišu za njihov prvi tim igraju kod nas. Nadamo se da ćemo nastaviti taj vid saradnje, jer oni nama donose kvalitet, a imaju sve uslove za razvoj, redovna primanja i slično. Za Drugu ligu, u kojoj smo ubjedljivo osvojili prvo mjesto, budžet je bio oko 300.000 maraka. U Prvoj ligi je potrebno više novca, nekih 400.000 maraka. Mi se trudimo da se sve od obaveza isplaćuje redovno, sredstva se troše namjenski i zna se gdje svaka marka ide. Sve to je dalo rezultat.

Uz rezultat su došli i ozbiljniji sponzori, ali ono što se posebno ističe jeste da su uz klub stali domaći privrednici. Svima je fudbalski klub na srcu i odlučili su da pomognu u organizaciji kluba u skladu sa mogućnostima.
– Posebno bih se zahvalio kompaniji AdmiralBet, po kome klub nosi sponzorsko ime. Oni su važan strateški partner, a AdmiralBet je brend u Evropi i u regionu, pa nam znači to što su prepoznali našu energiju i rad. Mnogo nam znači njihova finansijska, logistička i marketinška podrška u svakom smislu. Imali smo pomoć Elektroprivrede RS, javnih preduzeća poput Vodovoda i Komunalca iz Laktaša. Ipak, najznačajnije je da su svi privrednici grada Laktaši stali uz klub, to sa zadovoljstvom mogu reći, jer nije nam se desilo da nam ljudi nisu pozitivno odgovorili na upit za sponzorstvo. Mislim da je to rijetkost za neku sredinu, imamo skoro 60 potpisanih ugovora. Svako je u skladu sa svojim mogućnostima doprinio razvoju kluba i ovim putem im se još jednom bezgranično zahvaljujem.

Fudbal je najvažnija sporedna stvar na svijetu i ko je igrao fudbal on zna koliku emociju nosi sport uopšte. Ja sam dao 200 odsto sebe organizaciji kluba, isto mogu reći i za druge članove uprave

Nije pretjerana mudrost reći da je sportska infrastruktura na našim prostorima u ogromnom zaostatku za evropskim zemljama, a da je ona preduslov za razvoj sporta. Kvalitetni treninzi i razvoj omladinske škole usko je povezan sa njom. Sem toga, i pravila koja fudbalski savezi postavljaju da bi se učestvovalo u nekom rangu takmičenja, traže od kluba da stadioni zadovoljavaju odredjene standarde. 
– Za poslednju godinu dana, od kako nova uprava vodi klub, u infrastrukturu je uloženo milion maraka. Za to vrijeme uspjeli smo da napravimo jednu novu tribinu, natkrili je i postavili nove stolice. Sada idemo u renoviranje svlačionica, a trebamo dobiti i teren sa vještačkom travom. Takodje smo nabavili svu potrebnu opremu za mladje kategorije, ukupno 150 dječaka. Najveći dio ulaganja, oko 80 odsto, su sredstva Grada Laktaši, dok su drugi sponzori dali ostatak. Potpisano je više od 50 sponzorskih ugovora sa privrednicima iz Laktaša. Kad dobijemo teren sa vještačkom travom, moći ćemo reći da ispunjavamo uslove za Premijer ligu. Taje teren, koji će se nalaziti pored glavnog, biće kruna našeg rada u klubu, što se tiče infrastrukture.

U izgradnji sportske infrastrukture klubovi imaju pomoć Fudbalskog saveza BiH i RS, a Radeljić ističe da se osjeti promjena klime od kako je na mjestu predsjednika oba saveza Vico Zeljković. Programom koji je podržan od strane UEFA brojni klubovi će dobiti mogućnost da izgrade terene sa vještačkom travom, što je jedan od preduslova za njihov razvoj.
– Pohvalio bih predsjednika Zeljkovića koji je pokrenuo projekat izgradnje terena širom BiH, kako za premijerligaše, tako i prvoligaše. Osjeti se nova dinamika, više se gradi, pomaže klubovima da poboljšaju infrastrukturu. Tereni sa vještačkom travom će omogućiti kvalitetne treninge i uslove koje ranije generacije nisu imale. Infrastruktura i kapital su posebno bitni u razvoju kluba. Takodje, smanjene su kotizacije za klubove u RS, troškovi su duplo manji. Mi moramo da uradimo pripremne radove koji koštaju izmedju 150 i 200 hiljada maraka, a teren dobijamo od FSBiH i to je negdje pola – pola što se tiče ulaganja.

Svi privrednici grada Laktaši su stali uz klub, valjda dovoljno govori to da imamo skoro 60 potpisanih sponzorskih ugovora, ne vjerujem da postoji sličan primjer kod nas

Igor Radeljić je rodjen 1983. Upornost, komunikativnost i otvorenost prema ljudima, su njegove osobine vidljive na prvi susret. Kao ekonomista i neko ko je igrao fudbal, odlično se uklapa u idealan profil za vodjenje kluba.
– Trenirao sam fudbal u Omladincu iz Banjaluke sa 10 godina, potom u Laktašima, a igrao sam i jednu seniorsku sezonu u Župi. Otac mi je cijeli život igrao fudbal pa je interesovanje počelo rano. To je neka vrsta tradicije, fudbal je porodično u krvi. Kad je došlo do situacije da se bira izmedju škole i fudbala, u razgovoru sa roditeljima sam donio odluku da to bude škola, što se pokazalo ispravno. Ne živimo mi u zemlji u kojoj se od sporta može živjeti, a posebno što je tad, u poslijeratno vrijeme, stanje u sportu bilo mnogo teže nego sad. Ali to iskustvo fudbalera mi je značajno danas kad sam u klubu, da ga prenesem. Isto tako, pokušavam da prenesem iskustva koja sam stekao tokom posla. Završio sam ekonomski fakultet 2007. Uvijek me je privlačila organizacija i ekonomski poslovi, što mi danas olakšava posao u vodjenju kluba. Godinu dana nakon diplomiranja počinjem da volontiram u ministarstvu finansija. Nakon toga završavam pripravnički i dobijam stalan posao u ministarstvu, i tu sam već 15 godina u resoru za fiskalni sistem, gdje sam rukovodilac odjeljenja za direktne poreze. To je dinamičan posao, stalna je razmjena informacija i kompletna privredna struktura je uključena kroz tu naplatu poreza. Posao je sveobuhvatan, zanimljiv i dinamičan.

Slavni dani FK Laktaši su kraj prve decenije ovog vijeka, kada su odigrali četiri sezone u Premijer ligi. Tadašnji kapiten Miloš Bajić danas je trener, a Radeljić je ponovo dio uprave. Klub je nakon 2011. ispao iz najvišeg ranga, počinje tavorenje, a tadašnje rukovodstvo opštine nije posvećivalo pažnju klubu koliko je trebalo. O slavnim danima se i danas priča, ali sa drugačijim osjećanjima nego ranije. 
– Tada sam prvi put ušao u upravu, na poziv ljudi koji su tada vodili klub u Premijer ligi. Mislim da je to tada bio jedan nivo koji će se teško ponoviti. Desetak, petnaest najvećih privrednika iz Laktaša su bili u upravi, klub je četiri godine igrao najviši rang i imao zavidne rezultate… U jednom trenutku smo bili četvrti u BiH, pobjedjivali smo sve najveće klubove, Sarajevo, Borac, Željo, Zrinski, Široki u gostima. Imali smo sjajnu ekipu, sa sjajnim imenima koja su igrala ligu SR Jugoslavije. Borislav Mikić i Dejan Radjenović iz Železnika, Darko Ljubojević i Vladan Grujić iz iz Borca, Nenad Studen koji je igrao za Partizan i u Poljskoj… Bilo je tu vrhunskih imena i pitanje je da li će i jedan klub iz RS dovesti toliko kvalitetnih igrača. Pitanje je da li se ikada može ponoviti takav uspjeh, ali radimo na to da se zdravim putem vratimo na taj nivo. Tad sam imao 25 godina i bio najmladji direktor nekog fudbalskog kluba u BiH, mnogo sam tad naučio i to što sam tada stekao od iskustva, primjenjujem i sada.

A svako iskustvo je potrebno, jer voditi fudbalski klub ima svoje osobenosti. Nekad podsjeća kao na vodhenje bilo kog privrednog subjekta, ali je umnogo čemu sasvim posebno.

Dobro se dobrim vraća. Time se vodim i u poslu i u klubu, i u mjestu gdje živim i među prijateljima. Treba uraditi dobro a Bog će to nagraditi

– Vodjenje kluba je kao i vodjenje firme, 30 ljudi je zaposleno, vodi se računa o svemu, od organizacije utakmica, gostovanja, organizovanje mladjih kategorija, o budžetu. Sve to iziskuje mnogo vremena, ja imam posao u ministarstvu finansija i druge aktivnosti, a klub dodje kao šlag na tortu. Svi mi volimo fudbal, igrali smo ga kao mladji, i onda nam ništa nije teško, posebno jer se vide rezultati našeg rada. Susrećemo se sa svačim. Igrače bih uporedio sa djecom. Imam dvoje djece, a nekad mi se čini da su oni zahtjevniji od njih dvoje. Od nekih pitanja koja su zanimljiva i smiješna, pa do rješavanja problema sa njihovom ličnom opremom, pa do toga da razgovaramo i o njihovim ljubavnim problemima. Pohvalio bih trenera Bajića koji sa te psihološke strane veoma kvalitetno radi posao i momke drži na okupu, kao jednu zdravu cjelinu. Potrebno im je sve obezbijediti da budu posvećeni i da im samo fudbal bude u fokusu. Sa njima treba raditi svakodnevno, jer ukoliko nešto izmakne kontroli, oni će se rasuti na sve strane kao djeca.

I tu je najjasnije po čemu se fudbal razlikuje od ekonomije. Najviše se radi o ljudima i o emocijama, a sve se radi zbog ljudi koji žele da gledaju utakmice.

Igokea je sinonim za košarku Republike Srpske, postiže zapažene rezultate u ABA ligi i Evropi. Mi učimo od njih, vjerujem da smo na pravom putu da Laktaši dobiju dva sportska simbola, Igokeu i FK Laktaš

– Fudbal je najvažnija sporedna stvar na svijetu i ko je igrao fudbal on zna koliku emociju nosi sport uopšte. Ja sam dao 200 odsto sebe organizaciji kluba, isto mogu reći i za druge članove, i zbog toga imamoo ove rezultate. Ne štedimo se da bi svaki dan išlo na bolje. Da je to tako, prepoznaje publika, jer smo jedan od najgledanijih klubova, a na gostovanjima nas prati 400-500 ljudi. Imamo već prepoznatljivu domaću publiku i grad živi za FK Laktaši.

MEDIJSKO PRAĆENJE
Kad bih morao da ocijenim medijsko praćenje našeg kluba od jedan do pet, rekao bih tri. Trebalo bi kvalitetnije i više da se prati, ali moraju da postoje i uslovi za to, kao i da sport bude kvalitetniji i atraktivniji, da ostvaruje rezultate, a za to opet treba više ulaganja i poboljšanja uslova. Logično je da se u medijima prati Igokea, ako je u vrhu ABA lige i postiže zapažene rezultate u Evropi. Tako je isto i u fudbalu, što su bolji rezultati, više će vas pratiti mediji. Ali i sami klubovi se moraju prilagoditi, živimo u vremenu kad je medijski sve dostupno i morate biti svjesni toga. Mislim da FK Laktaši imaju jedan od najboljih sajtova i fejsbuk stranica, gdje smo prepoznatljivi po najavama utakmica i informacijama o klubu. Smatram da smo zbog toga dobro ispraćeni i na portalima i u novinama. Prva liga RS se prenosi na Arena sportu kada traju pauze u Premijer ligi zbog utakmica reprezentacije. RTRS je jedno vrijeme prenosio utakmice, a sada imaju pauzu. Trebali bi vratiti tu praksu, jer se može vidjeti mnogo dobrih utakmica. Pohvalio bih brojne portale i jutjub kanale koji prenose mečeve, poput portala Mikromreža. 

IDOL
Kao mladji sam igrao u napadu, pa bih mogao reći da mi je idol bio Ronaldo iz Brazila. Sa godinama postaješ sporiji i više se paziš i štediš, pa na rekreaciji kad igramo fudbal, ja sam u odbrani. Za odbranu mi je idol Paolo Maldini, on je tu neprevazidjen, a u napadačkom smislu to je Ronaldo.

SIGURAN RAST DO PREMIJER LIGE
Nema žurbe, nije realno da se sada igra Premijer liga. Imajući u vidu koliko se sada ulaže u sport, koliko treba za igranje u tom rangu, stvarno nije realno. Laktaši imaju dosta sportskih kolektiva i gradonačelnik Bojić svima izlazi u susret. Ne bi bilo realno da se svi stave u zapećak da bi jedan klub dobio sve i igrao neko takmičenje. Nadjen je balans da FK Laktaši budu pokretačka snaga fudbala u gradu, jer to po svemu zaslužuju, a sa druge strane, tu su drugi sportovi; Igokea je sinonim za košarku Republike Srpske, postiže zapažene rezultate u ABA ligi i Evropi. Mi učimo od njih, vjerujem da smo na pravom putu da Laktaši dobiju dva sportska simbola, Igokeu i FK Laktaši.