DRAŠKO ILIĆ: Kreativnim razvojem prelazimo granice
Republički i protokol Grada Banjaluka svim gostima kao poklon koji će ponijeti iz Republike Srpske uručuje proizvode koji nastaju pod oznakom Krajiške kuće. Ovaj brend nastao je kao ideja banjalučkog Centra za razvoj poljoprivrede i sela, kao podrška domaćim poljoprivrednicima. Prerada, plasman, marketing, ali i brojne subvencije, sve su to načini na kojima se pruža pomoć i već se ubiru primjetni plodovi razvoja na ruralnim područjima Banjaluke
razgovarao MARKO ŠIKULJAK foto Aleksandar ARSENOVIĆ
Još 1974. primjećena je potreba da se razvoj ruralnog dijela Banjaluke, koji danas čini 35 mjesnih zajednica, a fizički zauzima 85 odsto područja grada, reguliše kroz posebne organe. Od tada postoji gradska institucija koja danas nosi ime Centar za razvoj poljoprivrede i sela, zastupa interese stanovnika prigradskih i seoskih područja, planira razvoj i predlaže resornim odjeljenjima inicijative koje ga podstiču. Na čelu ove institucije je Draško Ilić. Poznat i kao preduzetnik, vlasnik Eko Euro Tima, te kao sportski radnik koji je uspješno vodio fudbalski klub Krupa. A u fokusu ovog razgovora su aktivnosti Centra, jednog od gradskih institucija koja samostalno ostvaruje prihode, ali više od toga sprovodi niz aktivnosti na podsticanju razvoja ruralnih područja Banjaluke.
-Bavimo se svime što je vezano za život u ruralnim područjima. Sa savjetima mjesnih zajednica imamo stalne kontakte, razgovore i dogovore. Napravili smo organizaciju koja prati i ima podatke čime raspolažemo na seoskim područjima. Naše aktivnosti se odnose na planiranje razvoja tih područja, da iskoristimo sve resurse koje posjeduju i da o svemu tome propratnim aktima idemo prema gradskim odjeljenjima sa preporukama planova koji su potrebni da se donesu kako bi zaustavili depopulaciju tih prostora. Može se vidjeti da su najveći resursi grada upravo na tim područjima i trebaju se iskoristiti kako bi došlo do razvoja.
Imamo ozbiljne razgovore da se u skorijoj budućnosti proširimo na Beč, gdje bi uz pomoć
tamošnjih preduzetnika i predstavništva Republike Srpske otvorili pet objekata Krajina House
Jedna od vaših aktivnosti bila je izrada baze podataka o resursima kojima se raspolaže na tom području. Koliki je značaj tog posla?
-Dolaskom u Centar sam shvatio da neke stvari moramo usmjeriti u drugom pravcu. Da bi bilo šta ozbiljno radili i planirali, morate imati pokazatelje koji će reći šta možete i šta vam je potrebno. Ako ne znate šta je nekom potrebno, pomoć će biti pogrešna. Mi smo izradili resursnu kartu koja je prva u Srpskoj urađena na ovaj način. To što smo uradili je prihvaćeno od strane dosta gradova u RS sa kojima smo bili u komunikaciji i kojima smo dali određene preporuke da ne gube vrijeme. Imamo softver koji tu bazu podržava i ona se može dorađivati. Išli smo toliko ispred da imamo tačnije podatke od institucija koje bi zapravo trebale da ih imaju. Već četiri godine radimo na tome i imamo pokazatelje šta su resursi ruralnih područja i potrebe tamošnjeg stanovništva, odnosno da možemo savjetovati ukoliko oni misle da im treba nešto, a mi možemo reći – ipak je bolje nešto drugo.
Kolike se izdvaja za subvencije?
-Subvencijama pokrivamo sve poljoprivredne proizvođače, od nabavke sjemena, đubriva, nabavke i izgradnje objekata za smještaj životinja ukoliko je riječ o animalnoj proizvodnji. Zatim, nabavka sredstava za preradu i mnoge druge stvari. Jedna dio naših javnih poziva se odnosi na pripremu i uređenje zemljišta koje je zakorovljeno, uređujemo ga i popravljamo njegov kvalitet kako bi bilo spremno za poljoprivredu. Radimo na antierozivnim mjerama, a pružamo podršku za ukrupnjavanje poljoprivrednih površina. Sredstva iz budžeta Grada su oko 1,8 miliona maraka ove godine i ona će biti plasirana putem javnih poziva na koje oni konkurišu. Pravilnicima je predviđeno ko može konkurisati, što je garancija da sredstva završavaju na pravoj adresi, a to su oni koji su registrovani u bazi podataka Centra i koji za tu registraciju moraju donijeti podatke da su prijavljeni i u APIF i u Poreskoj upravi i da su izmirili sve svoje obaveze, kako ne bi zloupotrebljavali korištenje ovih sredstava. Osim ovog što se daje direktno finansijski, vjerujem da mnogo više vrijedi sve ono što mi radimo i pomažemo kroz svoja znanja, podršku i organizaciju marketinga i izlaske na sajmove, sav trud i rad struke koja daje određene inpute, jer je to teško izmjerljivo. Naš budžet je oko pet miliona i osim troškova rada, mi ulažemo indirektno u poljoprivredu.
Mi smo projektom Krajiška kuća došli u poziciju da danas imamo oko 150 gazdinstava koja imaju preradu i koja su ovdje plasirali preko hiljadu artikala prehrambenog karaktera
Jedna od vaših aktivnosti je ideja Krajiške kuće, kao dio podrške poljoprivrednim proizvođačima. Kako ocjenjujete projekat i šta su njegove glavne karakteristike?
-Skupština, koja je osnivač centra, usvaja planove i programe kojima se bavimo. Centra podržava poljoprivrednike sa više projekata. Jedan od projekata je da prema njima idemo javnim pozivom kroz koje im dodjeljujemo sredstva subvencija i podrške, kako bi oni mogli da se razvijaju ili da se osnivaju novi subjekti koji se bave poljoprivredom. Drugi dio aktivnosti jeste da se Centar bavi organizacijom prerade. Mi smo projektom Krajiška kuća, koji je zaživio i postao brend Banjaluke, došli u poziciju da danas imamo oko 150 gazdinstava koja imaju preradu i koja su u Krajiškoj kući plasirali preko hiljadu artikala prehrambenog karaktera. To predstavlja pristojan obim proizvodnje, ako se ima u vidu da je ovo početak projekta koji će se u budućnosti razvijati i nadograđivati. Projekat Krajiške kuće i aktivnosti koje smo uradili na stvaranju resursne karte doveo je do toga da dobijemo pokazatelje da imamo svoje proizvode i da je nepotrebno da izvozimo kapital iz RS da bi uvozili tuđe proizvode i razvijali tuđe privrede. Kad pogledamo sve robe koje se nalaze u ponudi trgovina, većinom je to uvoz i mi pokušavamo da razvijemo domaću proizvodnju kao protivtežu. Danas možemo reći da je roba koja se nalazi u Krajiškoj kući kvalitetna i lijepo upakovana, dizajn i zaštitni znaci su lijepi. Mi sa tim proizvodima već lagano izlazimo na strana tržišta, Krajiška kuća se širi po RS, ušli smo u Trebinje gdje će naši proizvodi biti ponuđeni turistima koji dolaze u taj grad.
Ima najava da ćete sa Krajiškom kućom izaći na inostrano tržište?
-Naši proizvodi na sajmovima su ocijenjeni odlično, kao i projekat Krajiške kuće, a osim priznanja vidjeli smo da ne zaostajemo ni za svjetskim brendovima. Ušli smo sa brendiranim policama u Nestro petrol i mislim da one trebaju da se nađu u svim prodavnicama u RS. Danas imamo ozbiljne konekcije i razgovore da se u skorijoj budućnosti proširimo na Beč. U tom projektu učestvuju naši preduzetnici uz podršku Predstavništva RS u Beču. Uradili smo studiju izvodljivosti, sa ciljem da u Beču otvorimo pet Krajina House. One bi uz dobro poslovanje mogle postati primjer za druge zemlje u okruženju, a takođe smo ušli u Špar, jedan od najvećih trgovačkih lanaca u Evropi, što govori da smo ozbiljno radili na unapređenju prodaje. Taj plasman će biti podsticaj za naše poljoprivrednike da nastave sa proizvodnjom. Kad govorimo o planovima za budućnost, vjerujem da zajednički izlazak na inostrano tržište sličnih projekata kao što je Hercegovačka kuća, te sličnih projekata iz drugih gradova, ne bi bio rizik koliko je to za nas pojedinačno. Sa Stašom Košarcem, ministrom trgovine i ekonomskih odnosa u Savjetu ministara, a u dogovoru sa kolegama iz drugih gradova i opština, razgovarao sam da napravimo projekat kuće u kojoj će biti ovakvi proizvodi iz čitave RS. Tako ćemo imati širu lepezu proizvoda i paralelno razvijati cijelu RS i imati uspjeha na stranom tržištu.
Glas o Krajiškoj kući se daleko pronio, a državni protokol i protokol Grada Banjaluka svim gostima uručuju upravo naše proizvode kao poklon koji ponesu odavde
Uskoro će biti realizacija projekta pod nazivom urbane tržnice. Gdje će biti postavljene i šta će Banjalučani moći kupiti na njima?
-Odlučili smo se za ovaj projekat kada smo saslušali ideje i probleme poljoprivrednika, gdje smo vidjeli da nemaju mogućnost plasmana, a sve robe koje se nalaze u trgovačkim i objektima tržnica su rezervisani za uvoznu robu. Projekat je prošao konkurs za finansijsku podršku fondova Agri 4 i Eufor agri, tako da će uskoro na pet lokacija u Banjaluci otvoriti objekte urbanih tržnica, na kojima će se isključivo prodavati roba proizvedena na području Banjaluke. To su naselja Obilićevo, Borik, Starčevica, Nova Varoš i Lazarevo, gdje živi najviše stanovnika, a smatramo da u daljem razvoju trebamo otvoriti još toliko Urbanih tržnica u drugim dijelovima grada. Postojeće tržnice su mjesta na kojima se kupuje roba iz drugih područja, a poljoprivrednici odavde su mali i rade na usitnjenim imanjima, nemaju sredstva da zakupe štand gradske tržnice ili da otvore svoj maloprodajni objekat. Zato smo odlučili da našim proizvođačima moramo napraviti prodajno mjesto na kom će moći plasirati proizvode svog rada. Urbane tržnice će biti potpuno besplatne za naše korisnike, svi poljoprivrednici koji budu imali svoju robu moći će doći tu da je plasiraju. Ali tu neće moći prodavati banane, mandarine i druge uvozne proizvode ili da se tu preprodaju proizvodi uvezeni u Semberiji ili Lijevču, da se na tuđem proizvodu kaleme neke marže i zarađuje na tuđem radu. Na svakom od tih mjesta nalaziće se po četiri prodajna mjesta na kojima će se mijenjati poljoprivrednici, danas će neko prodavati povrće, sledeći dan voće, mliječne prerađevine… Ideja je da stanovnici grada ispred svoje zgrade mogu naći te proizvode i da ne moraju ni silaziti do glavne pijace i tako stvarati gužve u gradu.
Mnogi ne znaju da je vaš Centar bio nosilac projekta uređenja jezera na Manjači koji je postao prepoznatljivo izletište. Kako ste zadovoljni onim što ste napravili?
-Razvojno-edukativni centar Manjača je nekadašnji tenkovski poligon, na kome je egzistirala vojna ustanova Karađorđevo, koja je proizvodila ozbiljne količine hrane za vojsku Jugoslavije. Nastankom Vojske Republike Srpske prešla je u ingerencije vojne ustanove Krajina, da bi se nakon rata Vlada RS odlučila da prostor od sedam hiljada hektara poljoprivrednih površina, pašnjaka, proplanaka i šuma dodijeli na raspolaganje Centru. Na Manjači je bilo vještačko jezero, korišteno za podvodnu vožnju tenkova. Još od sedamdesetih godina program obuke je ukinut i jezero je postalo praktično deponija oko koje se odlaže smeće, gdje je uništen okolni šumski fond. Kad smo sagledali šta imamo od resursa, prepoznali smo jezero i zajedno sa Gradskom razvojnom agencijom i Turističkom agencijom počeli da uređujemo područje. Krenuli smo od nule, tamo zaista nije bilo ništa. Danas imamo Turističko-rekreacioni centar Grada Banjaluke, sadržaje koje smo izgradili vlastitim ulaganjima. Prihode koje ostvaruje Centar iz vlastite proizvodnje smo ulagali, a drugi dio sredstava smo uložili sa našim partnerskim udruženjima, koje smo pozvali da nađu svoj interes, kako bi jezero dobilo sadržaje. Danas je tamo nekoliko ugostiteljskih objekata, tržnički objekat na ulazu na kom se posjetioci mogu snabdjeti da ne moraju iz grada nositi hranu za piknik. Idejnim projektom smo okolne kapacitete pokušali staviti u funkciju razvoja, tako da danas tamo imate jednu od najdužih staza za skijanje na vodi, dugu 186 metara, duplo duža nego prva sledeća, koja se nalazi u Puli. To mami ljubitelje adrenalina i vodenih sportova, a dostupne su staze za maratone, šetanje šumskim stazama, obuka ronilaca.
Kakve su dalje perspektive razvoja turističke ponude na Manjači?
-Zajedno sa ribarskim udruženjem smo poribili jezero i sačuvali riblji fond, tako da je tamo sada jedno od najboljih mjesta za ribolov na mirnim vodama, gdje su već održana dva prvenstva Republike Srpske i jedno BiH. Trenutno smo u fazi izgradnje ribarskih platformi sa kojima ćemo biti konkurentni za organizaciju evropskih ili čak i svjetskih prvenstava. Sa druge strane, počeli smo nove investicije i želimo napraviti koncertni centar kapaciteta 15 do 20 hiljada ljudi. To bi bilo olakšanje za građane jer su sa brojnim koncertima učestale blokade saobraćaja u centru grada, uz silne decibele koji izlaze sa koncerata na Kastelu, koji uznemiravaju čitav grad. Ideja je da se koncertni prostor preseli tamo i postane okosnica dodatnog razvoja, jer ukoliko se uradi pet koncerata na godišnjem nivou, tamo će trebati i dodatnih radnih mjesta za organizaciju i dodatna ugostiteljska ponuda u svakom obliku. Takođe, uz podršku Vlade RS planiramo da se na tom prostoru napravi i zimovalište, tako da bi TRC Manjača imala godišnji kontinuitet rada. Tamo već radi 50 ljudi i isto toliko dobavljača, imamo posjete iz inostranstva, a za vrijeme Kočićevog zbora čitava dijaspora je želi da bude tu.
Prošle godine je Svjetska turistička organizacija pri Ujedinjenim nacijama (UNWTO) napravila listu najboljih i najljepših turističkih sela na svijetu, među kojima je Krupa na Vrbasu. Kako je došlo do toga i šta to znači za razvoj turizma?
-Javili smo se na javni poziv Ministarstva civilnih poslova BiH da prijavimo jedno selo za ocjenjivanje Svjetske turističke organizacije. Odabrali smo Krupu na Vrbasu, koje je regulacionim planovima definisano kao izletište Grada Banjaluke, ima kulturno-istorijsko nasljeđe, tvrđavu iz 1192. godine, manastir iz 12. vijeka, Strikinu pećinu koja je praistorijsko nalazište, rječicu Krupu i njene slapove, rafting ture, međunarodna vajarska kolonija koja je proizvela brojne spomenike u Banjaluci… Srednjovjekovni manastir Krupa je postao hodočasni manastir u koji dolaze brojni posjetioci da se poklone česticama moštiju Matrone Moskovske. Sve smo to predstavili i izabrani smo među 12 najljepših sela u BiH. Svjetsko turističko organizaciji je kandidovala tri mjesta, a UNWTO je Krupu izabrala za najljepše mjesto u BiH, te je dobilo status 50 najljepših turističkih sela svijeta. Iz našeg regiona tu su samo Krupa i Bohinj, što dovoljno govori koliko je to veliko priznanje. Imao sam priliku da prisustvujem na nekoliko dešavanja koje je organizovala UNWTO, gdje su predstavnici tih 52 države pravile planove nadogradnje i sledećeg konkursa, gdje ćemo najvjerovatnije doći do statusa 32 najljepša turistička sela, što će zacementirati status i vjerujem dovesti do ozbiljnog turističkog razvoja ne samo Krupe već i čitave Banjaluke. Mi ovih dana završavamo projekat od strane USAID kojim ćemo na oba ulaza u ovo mjesto postaviti obilježje koje govori o statusu na UNWTO listi. To nam otvara mogućnost da apliciramo na brojen fondove koji su otvoreni za finansiranje razvoja turističkih potencijala i nadamo se da ćemo i kroz prekograničnu saradnju pokušati da ovo mjesto dovedemo u stanje koje će biti na zadovoljstvo građana, ali ćemo razmišljati i o tome da druga mjesto dovedemo na taj nivo.
PRIHODI
Centar za razvoj poljoprivrede i sela radi timski, u njemu postoje organizovane službe opštih poslova, planiranja i razvoja, služba tržišta, otkupa i plasmana, te službu proizvodnje.
-Na REC Manjača imamo više od 300 grla u svom stočnom fondu. Jedan smo od najvećih isporučilaca mlijeka dubičkoj mljekari. Imamo biljnu proizvodnju na 550 hektara, gdje proizvodimo hranu za naše životinje i ostvarujemo tržišne viškove koje plasiramo našim proizvođačima po povoljnim cijenama. Mi smo za razliku od ostalih gradskih ustanova neko ko ostvaruje prihode i kapital ove institucije svake godine doživljava rast, otprilike oko milion maraka godišnje, a vjerujem da će ove godine biti daleko veći.
