Minhen – tako star, a tako mlad i živ

Vijekovi ispisani na fasadama vam lete u zagrljaj, sudaraju se s vama, slikom govore više nego što bi to mogao i istorijom najpotkovaniji vodič. Ljepota vas prati u svakom, čak i letimičnom pogledu, u znak dobrodošlice. I zaista, ljepota Minhena, glavnog grada njemačke pokrajine Bavarske, grada koji pulsira, koji je tako star, a tako mlad i živ, je nesporna

U obilazak gradom koji gospodari obalama rijeke Izar, a kojeg čuvaju moćne Alpe, možete krenuti sa Karlsplaca (Karlsplatz), koji je izgrađen u 18. vijeku po nalogu Karla II Bavarskog, a koji je ime dobio po bavarskom vojvodi Karlu Teodoru. Na samom trgu mogu se vidjeti Palata pravde, Kaufhof – prva poslijeratna prodavnica, Karlstor – stara gradska vrata, te velika fontana.

Crkve i katedrale
Dalje, spuštajući se glavnom pješačkom zonom u gradu, ugledaćete crkvu svetog Mihaila (St. Michael Kirche). Jezuitska crkva predstavlja najveću renesansnu crkvu van Italije, a u 16. vijeku gradi je bavarski vojvoda Vilijam V. Prethodno je morao srušiti 87 kuća kako bi projekat bio izveden, te je ignorisao proteste građana, jer je bio istrajan u namjeri da napravi velelepnu građevinu posvećenu svetom Mihailu. Građena je u dvije faze – u prvoj je izgrađen najveći svod poslije onog u bazilici svetog Petra u Rimu, ali je kupola pala i srušila okolne posjede, pa je u drugoj fazi sagrađena crkva nevjerovatne fasade, koja se može vidjeti i danas. Iznad ulaznih vrata nalazi se skulptura anđela Mihaila kako ubija đavola u ljudskom obliku, što predstavlja borbu za vjeru.

Samo pogled dalje od velelepnog zdanja crkve nalazi se Muzej lova i ribolova, čija vrata „čuva“ Porčelino, bronzana skulptura divljeg vepra, a legenda kaže da ukoliko protrljate veprovu njušku – vratićete se u Minhen.

Napravite nekoliko koraka dalje koloritnim ulicama i pred vama će se ukazati jedan od najprepoznatljivijih spomenika, koji gospodari panoramom grada – katedrala Naše Gospe (Frauenkirche). Katedrala u stilu gotike prepoznatljiva je po dva tornja od po 99 metara (odnosno sjeverni 98,57 metara i južni 98,45 metara), a u gradskom jezgru nije dozvoljena gradnja zgrada viših od nje.

Na ulaznom dijelu katedrale nalazi se neobičan „spomenik“ – udubljenje u obliku stope. Nazvan je đavolja stopa, a prati ga neobična legenda. Arhitekta Jorg fon Halsbach s đavolom je sklopio dogovor – izgradiće crkvu bez prozora, a zauzvrat će mu đavo pomoći da brže završi njenu gradnju. Po završetku gradnje arhitekta je đavola doveo na centralno mjesto odakle se ne vidi nijedan prozor, jer su svi zaklonjeni stubovima. Kada je đavo uvidio da je prevaren, izletio je napolje za sobom ostavivši stopu u pločniku. Stopa se i danas nalazi u crkvi i kada stanete na nju shvatićete da se zaista s tog mjesta ne vidi nijedan prozor katedrale.

Gradski trgovi i kuće
Nekoliko koraka od katedrale, misleći da li je đavo iz katedrale negdje iza vas, stići ćete do Trga Odeon (Odeonsplatz), okruženog zadivljujućim zdanjima, ali ono što će vas zaista zadiviti je glavi gradski trg – Trg svete Marije (Marienplatz). Ime je dobio po spomeniku posvećenom djevici Mariji, zaštitnici Bavarske. Trgom dominiraju Nova gradska kuća (Neues Rathaus) sa sjeverne strane, Stara gradska kuća (Altes Rathaus) s istočne strane i statua djevice Marije. Statua djevice Marije podignuta je 1638. godine kako bi se proslavio kraj švedske okupacije tokom Tridesetogodišnjeg rata. Osnova simbolizuje apokalipsu koja je prikazana kroz zvijeri: glad (zmaj), kugu (zmija otrovnica), rat (lav) i jeres (zmija).

Nova gradska kuća arhitekturom u gotskom stilu odaje utisak da je dosta starija, iako je njena gradnja završena 1909. godine. Zauzima površinu od 9.159 metara kvadratnih i ima oko 400 prostorija. U njenom sklopu se nalazi toranj, dosta stariji od same građevine, na kojem se nalaze sat i zvonik Glokenšpil (Glockenspiel), koji svakog dana zvoni u 11, 12 i 17 časova. U to vrijeme zazvone 43 zvona i pomjeraju se 32 satne figurice, koje predstavljaju određene dijelove istorije grada.

Stara gradska kuća (Altes Rathaus) je do 1874. godine bila mjesto sastanaka najvišeg rukovodstva Minhena. U dokumentima se prvi put spominje 1310. godine. U 15. vijeku je redizajnirana u gotičkom stilu od strane Jorga fon Halsbaha, da bi nakon perioda renesanse i baroka bila restauirana u neogotičkom stilu. Već pomenute 1874. godine Uprava grada prelazi u Novu gradsku kuću.

Na Trgu svete Marije nalazi se i fontana Fišbrunen (Fischbrunnen), koja je tokom Drugog svjetskog rata bila uništena, a ponovo je izgrađena 1954. po originalnim nacrtima iz 1864. godine. Legenda kaže da donosi sreću – finansijsku sreću. Po predanju, ko opere svoj novčanik u njoj neće imati problema sa besparicom. Anegdote kazuju da i gradonačelnik Minhena pere „gradski novčanik“ u ovoj fontani.

„Dužnost“ turiste
I ne, ovo nije sve što putnici namjernici mogu vidjeti u gradu ušuškanom u Alpe. Pažnji turista treba preporučiti i Nacionalno pozorište (Nationaltheater), Englesku baštu (Englischen Garten), „Alianc arenu“ (Allianz Arena), Olimpijski park (Olympiapark), BMW muzej (BMW Museum), te impozantni spomenik Anđeo mira (Der Friedensengel).

Na kraju obilaska obavite „dužnost“ turiste i pazarite suvenire – za magnete ćete izdvojiti od tri evra pa naviše, a za male snježne kugle s motivom grada čak sedam eura – poređenja radi, za ove podsjetnike na putovanja u Amsterdamu i Parizu izbrojaćete 4,9 eura.

Najveći grad pokrajine Bavarske će vam sam ispričati svoje priče. I one iz starih dana, a i one novijeg datuma. Iako nije provikan kao veliko turističko odredište Evrope, put njega odlazite pripremljeni na to da ćete vidjeti ljepotu. I vidite je.

Pivnica „Hofbrauhaus“
Jednu od najstarijih minhenskih pivnica otvorio je davne 1589. godine bavarski vojvoda Vilhelm V. Pivo je brzo postalo popularno, a čuveni Bavarski zakon o čistoći piva iz 1516. godine nosio je odredbu o upotrebi samo prirodnih sastojaka. Međutim, Maksimilijan I, sin Vilhelma V, u fokus je stavio pšenično pivo i zabranio je sve privatne pivnice koje su ga proizvodile, kako bi ostvario monopol. Godine 1919. u pivnici su minhenski komunisti osnovali vrhovni štab, a godinu dana kasnije je Adolf Hitler osnovao svoju partiju. Danas je pivnica turistička atrakcija, ali i omiljeno okupljalište lokalnog stanovništva, iako su cijene piva paprene – najmanje pivo od pola litra košta i do sedam eura. (NN)