Pogled iz prošlosti u budućnost: Yamaha na četiri točka
Većina ljudi Yamahu zna po vrhunskim motociklima, ali ekipa iz Yamahe počela je davno da petlja sa automobilima, praktično izradivši cijeli model 2000 GT za Toyotu, sa akcentom na motor
Krajem osamdesetih su se upustili i u Formulu 1, mada nije baš urodilo plodom. Povukli su se u jednom trenutku, ali su za sezonu 1992. grunuli jače nego ikad, sa motorom OX99. To je ovaj što nas zanima.
OX99 je bila potpuno nova generacija V12 motora razvijana za Formulu 1, pod okriljem posebnog, isturenog odjeljenja Ypsilon Technology, stacioniranog u Britaniji, što je uobičajeno za sve kompanije koje petljaju sa „najbržim cirkusom“. Yamahini apetiti su porasli i razvili su ambiciju da svijetu ponude beskompromisni trkački automobil koji bi praktično bio legalni bolid za ulicu.
Linija možda izgleda nezgrapno u odnosu na današnje standarde hiperautomobila, ali Takuya Yura je stvorio jedan oblik koji je svojevrstan hibrid borbenog aviona, bolida Formule 1 i nekakvog pretećeg insekta. Ispod ručno izvajanih aluminijumskih panela nalazila se karbonska šasija, ne bitno različita od tadašnjih bolida Formule 1. Sjedišta su raspoređena kao kod borbenog lovca, jedno iza drugog, a i uspješno aludiraju na činjenicu da je Yamaha ipak prvenstveno proizvođač motocikala.
Poslije petljanja sa Nijemcima, kompletan razvoj projekta je preusmjeren na IAD, kultnu britansku inženjersku kompaniju koja je sarađivala sa brojnim automobilskim proizvođačima kao konsultant.
Zanimljiva je činjenica da je iza cijelog projekta stajalo Yamahino sportsko odjeljenje, zaduženo za sportsku opremu i rekvizite, a ne ovi „strojari“ iz motociklističkog dijela firme. IAD je ručno izradio 3 prototipa: jedan crni, jedan crveni i jedan neofarbani, kao i jednu demonstracionu šasiju.
Agregat, 3.5 litarski V12 isporučivao je cirka 400 „konja“ i vrtio se do 10.000 obrtaja, a snaga je bila isporučivana samo na zadnje točkove putem šestostepenog manuelnog mjenjača. Maksimalna brzina je bila preko 320 km/h, uz osvrt na činjenicu da se ovo sve dešava 1992. godine, neposredno prije nego što je lansiran McLaren F1. Šta bi bilo da je Yamaha uspjela? Izmijenio bi se svakako tok istorije, barem kada su hiperautomobili u pitanju… Ali nije uspjela.
Saradnja sa IAD ekipom neslavno je okončana, i preusmjeren je cijeli projekat na pomenuti Ypsilon Technology koji se do tada bavio samo servisiranjem motora za Formulu 1. Dato im je samo 6 mjeseci i osjetno skresan budžet. Kada se uzme u obzir da se sve poklopilo sa tadašnjom ekonomskom krizom u Japanu, jasno je da se od cijele stvari ubrzo odustalo, uz obećanja da će se na projektu rad nastaviti kada dođu neka prosperitetnija vremena. (Matija Dagović )
