Sjeverni tok 2 i nova geopolitička stvarnost

Sjeverni tok 2, gasovod vrijedan 9,5 milijardi eura, nastavlja da se gradi kako bi se povećale isporuke ruskog gasa u Njemačku preko Baltičkog mora.

Do sada je postavljeno oko 2.100 kilometara cijevi, a preostalo je svega 300 kilometara. Najavljeno je da s radom počinje sredinom 2020.

Uprkos američkim sankcijama protiv kompanija koje učestvuju u izgradnji Sjevernog toka 2, Rusija nastavlja da radi na gasovodu koji bi trebalo da omogući veći kapacitet izvoza ruskog gasa direktno u Njemačku, ali i veću zavisnost od Rusije, pišu svjetski mediji.

Sjeverni tok 2 u završnici

Samo nekoliko dana nakon što je Vašington uveo sankcije vezane za izgradnju Sjevernog toka 2 i nakon što je jedan od glavnih izvođača prestao s radom, ruski predsjednik Vladimir Putin je rekao da se izgradnja gasovoda prema Njemačkoj nastavlja, jer Rusija ima “brod za postavljanje cijevi” neophodan za dovršetak izgradnje koja će zbog sankcija biti produžena nekoliko mjeseci, ističe agencija Rojters (Reuters).

Krajem prošle sedmice, američki predsjednik Donald Tramp je potpisao zakon za uvođenje sankcija kompanijama koje učestvuju u izgradnji gasovoda kojeg Moskva postavlja kako bi do Njemačke, kao najvećeg kupca ruskog energenta, isporučivala gas preko Baltičkog mora – zaobilazeći Ukrajinu.

Švajcarsko-holandska firma Alseas (Allseas), koju je angažovao ruski Gazprom za izgradnju dijela gasovoda u moru, obustavila je rad kako bi izbjegla američke sankcije.

Rojters podsjeća da su prije objave vašingtonskih sankcija ruski zvaničnici najavljivali da će projekat izgradnje Sjevernog toka 2 biti završen prije ili sredinom 2020. godine.

Ruski brodovi

Rusija ima nekoliko brodova koji bi mogli nastaviti izgradnju gasovoda koji je u većem dijelu već izgrađen, piše njemački list Cajt (Die Ziet).

Najbolji način je da se ruski brod “Akademik Čerski” dovede s krajnjeg istoka Rusije do Baltičkog mora. Međutim, potrebno je oko mjesec dana da stigne tamo, ističe Cajt dodajući da se “Akademik” trenutno nalazi u luci Nahodka u Japanskom moru.

Postoji još jedan poseban brod nazvan “Fortuna”, koji se trenutno nalazi izvan ostrva Rugen na Baltiku, ali bi prema ruskim informacijama, bio koristan samo u područjima u blizini obale, ali ne i u dubinama Baltičkog mora, ukazuje njemački časopis.

Energetska zavisnost o Rusiji

Sankcije Vašingtona, koji strahuje da će Sjeverni tok 2 povećati zavisnost Evrope o ruskom gasu, izazvale su oštre kritike iz Rusije i Njemačke da je to miješanje u unutrašnje stvari zemalja koje bi trebale same odlučivati o vlastitim energetskim politikama, ističe BBC.

Američki Kongres je, uz podršku demokrata i republikanaca, prošle sedmice izglasao mjere kao dio prijedloga zakona o odbrani u kojima je gasovod Sjeverni tok 2 opisan kao “oružje prisile”. Tramp je potpisom odobrio zakon ističući da bi ovaj gasovod u vlasništvu ruske gasne kompanije Gazprom mogao pretvoriti Njemačku u “taoca Rusije”.

Sjeverni tok 2 je, ističe BBC, već dugo kontroverzno pitanje naročito jer su članice EU zabrinute zbog oslanjanja bloka na ruski plin. Nesuglasice među državama EU bile su toliko jake da su, početkom ove godine, čak zaprijetile da će projekat potpuno uništiti. Blok je na kraju pristao uvesti dodatne propise o Sjevernom toku 2 – ali ga nije u potpunosti zaustavio niti ga je uspio staviti pod evropsku kontrolu.

Kompanije u Njemačkoj imale su velika ulaganja u projekat. Kancelarka Angela Merkel pokušala je uvjeriti države srednje i istočne Evrope da taj gasovod neće dovesti Njemačku u poziciju da energetski zavisi od Rusije.

BBC dodaje da Rusija trenutno dostavlja oko 40 odsto isporuka gasa u EU – tik ispred Norveške, koja nije u EU, ali učestvuje na njenom jedinstvenom tržištu. Novim gasovodom povećaće se količina gasa koji ide ispod Baltika na 55 milijardi kubnih metara godišnje.

Interesi Ukrajine

Američki ambasador u Berlinu Ričard Grenel branio je potez uvođenja sankcija Bijele kuće protiv Sjevernog toka 2 kao “krajnje proevropski” ističući da je zabrinutost zbog projekta ranije izrazilo 15 članica unije, kao i Evropska komisija i Evropski parlament, piše Fajnenšl tajms (The Financial Times).

Sankcijama je Vašington htio zaštiti i interese Ukrajine, jer je, prema kritikama, gasovod trebao omogućiti ruskom Gazpromu da zaobiđe Ukrajinu, potencijalno lišavajući Kijev milijardi dolara tranzitnih naknada, i oslabiti zemlju u dugogodišnjem vojnom i političkom sukobu s Rusijom.

Međutim, ističe Fajnenšl tajms, taj je rizik smanjen prošle sedmice nakon što su Moskva i Kijev sklopili značajan sporazum kojim će osigurati da ruski plin prolazi kroz Ukrajinu i nakon završetka Sjevernog toka 2. Njemačka je odigrala kritičnu ulogu u posredovanju u sporazumu i pritiskala Rusiju da zadrži tranzitni status Ukrajine.

Sjeverni tok 2 je gasovod vrijedan 9,5 milijardi eura, ističe list dodajući da je do sada postavljeno oko 2.100 kilometara cijevi, a preostalo je svega 300 kilometara.

Novi ruski sistem izvoza gasa

U razmaku od samo nekoliko sedmica, jedan od najambicioznijih projekata ruskog predsjednika Vladimira Putina – ruski sistem izvoza prirodnog gasa koji odgovara novoj geopolitičkoj stvarnosti, a ne vremenu hladnog rata – poprimio je svoj konačni oblik, ukazuje Leonid Beršidski (Bershidsky), kolumnista Blumberga (Bloomberg).

Završni detalji projekta – koji je započet 2001. godine izgradnjom gasovoda Plavi tok do Turske – uključuju pokretanje gasovoda Snaga Sibira 2. decembra; prošlosedmične američke sankcije gasovodu Sjeverni tok 2; novi ugovor o tranzitu gasa s Ukrajinom i puštanje u rad gasovoda Turski tok koji je planiran za januar naredne godine.

Novi ruski sistem izvoza gasa oblikovale su okolnosti na tržištu i vanjski pritisci, ocjenjuje Beršidski ističući da način na koji je Rusija izmijenila planove za izvoz gasa u posljednjih pet godina odražava veliki pomak u njenom geopolitičkom razmišljanju.

Nakon američkih sankcija i odgode u radovima na Sjevernom toku, Rusija je bila prisiljena da postigne dobar dogovor s Ukrajinom, koja od Gazproma godišnje dobiva oko tri milijarde dolara tranzitne nadoknade. Ugovor je istekao krajem ove godine i Putin se zalagao za njegovo produženje do jedne godine, dok se Ukrajina – skupa s Evropskom unijom kao posrednikom – zalagala da se ugovor produži na 10 godina.

Rusija je na kraju pristala na petogodišnji ugovor – što pokazuje da Putin svojim transakcijskim pristupom vanjskoj politici cijeni spremnost ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog na pregovaranje i postizanje kompromisa. Kao rezultat, Ukrajina će ostati važan stup nove ruske šeme izvoza gasa barem narednih pet godina, a Putin će imati uravnotežen sistem izvoza gasa – povezuje Rusiju s Kinom, Turskom, južnom, sjevernom i istočnom Evropom, ukazuje kolumnista Blumberga.