Bojan Ćurić: Ulagati u sebe nije fraza

Nikada mi uzori nisu bili ljudi čija je sudbina jedna od milion i u tom smislu izuzetna. Možemo se diviti, biti inspirisani i identifikovati se takvim osobama ali to uzimati kao primjer gubi smisao. Uzor trebaju biti obični ljudi, koji su spremni da pomognu drugima kada za to nemaju baš ni jedan razlog

razgovarao MARKO ŠIKULJAK foto Aleksandar ARSENOVIĆ

Doktor ekonomskih nauka, viši finansijski revizor u Glavnoj službi za reviziju RS i predstavnik te institucije u radnoj grupi Evropske organizacije vrhovnih revizorskih institucija. Iza njega je mnoštvo naučnih i stručnih radova u uglednim časopisima, iskustvo rada u bankarskom sektoru, stečen sertifikate ovlašćenog računovođe i ovlašćenog revizora, te ovlašćenog procjenjivača… U ovom razgovoru, ipak je kao vodeća tema isplivala želja da mladima poruči – ipak se isplati učiti i napredovati na način za koji su mnogi počeli da tvrde da je prevaziđen.

Stariji ljudi kažu, škola nikad nije izdala. Odnosno, znanje koje se stiče tokom školovanja, a ne diploma kao forma. Vjeruju li danas mladi u to?
– Iako se čini da se obrazovanje svakog dana sve manje cijeni i da ne razmišljamo na taj način da čime god se bavili, naš put učenja ne prestaje izlaskom iz škole ili fakulteta. Naprotiv, tek počinje. Ne treba miješati trud sa rezultatima. Neki ljudi dodatno obrazovanje smatraju gubljenjem vremena, a u odbranu takvog stava često navode primjere Billa Gatesa i Stevea Jobsa koji nisu završili fakultete. Međutim, umjesto da se oslanjate na „sretnu zvijezdu“ i maštate o tome kako ste baš vi jedna od tih, zašto ne biste poradili na tome da steknete nova znanja i vještine. Stvari mogu ići dobrim tokom neko vrijeme, ali u određenom trenutku shvatićete da ste napravili veliku grešku.

Ulaganjem u obrazovanje pomažemo sebi da postanemo bolja verzija sebe u svakom smislu, mentalno, emocionalno, fizički i finansijski. Čuveni ekonomista Peter Drucker je rekao da je autoritet znanja jednako legitiman kao i autoritet položaja. To je teza koju i lično zastupam, a preporuka je da ako želite uložiti u nešto što ima minimum rizika i zagarantovan veliki povrat – onda uložite u sebe.

Kako nametnuti percepciju da u školovanju treba istrajati?
– Visoka očekivanja predstavljaju ključ svakog uspjeha. Naravno, karijera i životni ciljevi su daleko važniji od želja. Sanjarenje bez aktivnog djelovanja vas neće nikud odvesti. Pazite, razlika između posla i karijere je razlika između 40 i 60 sati rada nedeljno.

Revizor kao profesionalac uvijek mora da ima poslednji „apdejt“ u materiji sa kojom se susreće

U životu je najvažnije imati opciju, odnosno birati između najboljeg. Potrebno je samo logično razmisliti i postaviti sebi pitanje: Ako vam roditelji nisu ostavili kompaniju u amanet, šta je onda vaša opcija? Da li je uopšte imate? Imate – da sami nešto napravite i u tom slučaju morate praviti pažljive poteze lišene sujete do postizanja ciljeva u karijeri kao i životu.

Vaš doktorski rad, a potom i knjiga, bave se procjenom vrijednosti kapitala i preduzeća, sa naglaskom na slučaj zemalja regiona. Koliko taj naučni rad donosi na planu izučavanja pomenute teme?
– Još za vrijeme magistarskih studija na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, izučavali smo procjenu vrijednosti preduzeća i tada mi je ova tema postala izazovna. Riječ je o najsloženijoj disciplini u mikrofinansijama, a rezultati tadašnjih procjena su značajno odstupali od vrijednosti po kojima su se preduzeća prodavala. Na primjer, poznato je da je Apatinska pivara u Srbiji procijenjena na 120 miliona evra, a da je prodata za 360 miliona evra.

Činilo mi se zanimljivim i nužnim da se napravi „retrospektiva događaja“, jer iskustva o procjeni su bila skromna i naučno neprovjerena, a trebalo je u takvim uslovima provesti veliki broj procjena. Tako su se otvorila mnoga, ne samo teorijska nego i praktična pitanja, među kojima i pitanje koliko vrijedi društveni kapital preduzeća koja su učestvovala u procesu privatizacije, te izvodljivost njegove objektivne i fer procjene.

Važno je bilo istražiti sva ova pitanja jer je teško izvesti i buduće korake za prevazilaženje određenih problema. Pored toga, važno je i zbog problema koji su prisutni i danas u zemljama sa nedovoljno razvijenom tržišnom privredom u kojima vrednovanje kapitala predstavlja problem i kada se ne izvodi samo zbog svojinske transformacije, već generalno zbog prodaje ili kupovine privatnih preduzeća, što predstavlja permanentan proces u tržišnim privredama

S tim u vezi, disertacija može biti važna i korisna za poslovnu zajednicu u cjelini, regulatore i profesiju procjenjivača, kao i nadležne institucije, koji su učesnici i/ili zainteresovani za provođene procesa i objektivnost procjene vrijednosti kapitala preduzeća. Ali i da ima nesumnjiv značaj za uže naučne oblasti poslovnih finansija i računovodstva, kao i širu akademsku zajednicu.

U našem društvu provlači se teza da ima previše ekonomista. Zapravo, nema dovoljno dobrih! Ekonomski intelektualni prostor je zasićen teoretičarima

Izdavač vaše knjige je Ekonomski institut Beograd. To je svojevrsno priznanje, budući da se radi o gradu koji je regionalni centar, te instituciji sa tradicijom.
– Naravno, nema većeg zadovoljstva od činjenice da je vaš rad prepoznat i istaknut od strane stručnjaka na tom nivou i u takvom okruženju. Ekonomski institut Beograd je vodeća razvojno-istraživačkih institucija sa tradicijom preko 60 godina, iz koje su ponikli najveći ekonomisti Srbije.

Koliki je teret posla finansijskog revizora?
– Odgovoran i zahtjevan u najmanju ruku zbog činjenice da podrazumijeva stalno usavršavanje i učenje. Uvijek morate biti korak ispred u odnosu na one kojima dajete mišljenje i preporuke. Dakle, revizor kao profesionalac uvijek mora imati poslednji „apdejt“ u materiji sa kojom se susreće. Drugim riječima, znanje, vještine i ostale sposobnosti su zajednički termini koji se zahtijevaju od revizora.

Dokazivanje svoje stručnosti vrši se sticanjem odgovarajućih stručnih sertifikata i kvalifikacija, odnosno profesionalnih zvanja kao što je zvanje ovlašćenog revizora koje dodjeljuje profesionalna asocijacija računovođa i revizora koja je članica Međunarodne federacija računovođa, pod veoma zahtjevnim uslovima. Potrebne su godine radnog iskustva i napornog učenja, polaganje ispita i druga profesionalna zalaganja da bi ste stekli to zvanje.

Doktorirali ste ekonomiju. Sve češća je teza da je to jedna od oblasti u kojoj imamo hiperprodukciju kadrova.
— Na Forbsovoj listi 75 odsto najbogatijih ljudi po struci su ekonomisti. To nešto govori. U našem društvu zagovaraju teze da ima previše ekonomista. Smatram da nema dovoljno dobrih ekonomista. Ekonomski intelektualni prostor zasićen je teoretičarima, ekonomskim ideolozima i majstorima opštih analiza, ali ekonomskih praktičara nema i to se jasno vidi.

Nemam se zaista šta zamjeriti teorijskim “evergrin melodijama” osim što su savršeno beskorisne. Ekonomisti, ako žele da budu od koristi, dužni su da prstom pokažu defekte nekog ekonomskog pitanja, identifikuju ga u detalje i daju konkretne predloge kako defekte otkloniti.

Ekonomija se danas našla na mjestu koje joj realno ne pripada, kriva je za sve, a negdje je i sama doprinjela tome. Jer sva naša postuliranja i doktrine padaju istog trena kada razne alijanse i lobiji koji ograničavaju tržišta, pritisnu silom i moći i ruiniraju sve ekonomske zakone i pravila.

Zato sam gotovo siguran da se ekonomska teorija definitivno mora kloniti fantazija o sopstvenoj egzaktnosti i biti spremna da analizira iskustva, kao i da odbaci privlačne fraze, ali i ekonometrijske modele u koje se stvarnost ni na silu ne može ubaciti. Pa Keynes je postao najveći ekonomista dvadesetog vijeka držeći se logike da kada se činjenice mijenjaju i on mijenja stav.

Jer ekonomija nikada ne može živjeti izolovano samo u prostoru ekonomskih ideja. Ona je uvijek vezana za politiku i mora uvažavati želje i osjećanje života i društva čiji je dio. Malo ljudi zna da se ekonomija izvorno nazivala politička ekonomija ali je neoklasična škola ekonomije htjela od nje stvoriti čistu nauku lišenu političkih dimenzija koje uključuju subjektivne vrijednosne procjene.

Tezu čuvenog ekonomiste Peter Druckera da je autoritet znanja jednako legitiman kao i autoritet položaja, ponavljam onima koji se dvoume oko važnosti obrazovanja

Na kraju, jedna iznenađujuća i paradoksalna stvar se obično desi, a to je da višak znanja nekada škodi. Reforme su često uspješnije kada ih provodi neko ko o ekonomiji ne zna ništa. Estonski premijer je bio istoričar, a pročitao je samo jednu knjigu o ekonomiji koju je pogrešno shvatio, a izveo je najbolje reforme u državi.

Kojom filozofijom se vodite u životu i poslu?
– Što sam stariji, sve više uviđam koliko je stav i stil bitan u životu. Važniji je od prošlosti, od obrazovanja, neprilika, neuspjeha, talenta ili vještine. On čini kompaniju, dom… sve! Ne treba živjeti posao, već život. Ukoliko te posao okupira da nemaš vremena ni za šta drugo, onda nešto nije u redu ili sa tobom ili sa tvojim poslom. Mnogi poslovni ljudi tjeraju sebe u prijevremenu smrt zato što nisu naučili da prenose odgovornost na druge i insistiraju da urade sve sami.

Na kraju, ako želite biti uspješni u poslu, fokusirajte se na jedno i imajte to u „malom prstu“. Izreka kaže “majstor svih zanata, a gospodar nijednog”. Dakle, ukazuje da osoba koja pokušava da radi sve, obično ništa od toga ne radi kako treba. Učeni ljudi lako mogu da prepoznaju amaterizam zbog toga što struka duboko zadire u materiju stalno je usavršavajući i to je znanje. Nemojte to sebi dozvoliti, jer autoritet se gubi samo jednom.

Ko su vam uzori?
– Nikada mi uzori nisu bili ljudi čija je sudbina jedna od milion i u tom smislu izuzetna. Možemo se diviti, biti inspirisani i identifikovati se takvim ljudima ali to uzimati kao primjer gubi smisao. Uzor mi mogu biti samo obični ljudi, koji su spremni da pomognu drugima kada za to nemaju nijedan razlog. Takav je bio moj profesor i mentor Vladimir Poznanić, od koga sam mnogo naučio i koji mi je pomogao u karijeri. Upitao sam ga jednom kada i kako ću mu se odužiti. Rekao mi je, onda kada ti pomogneš nekome kao što sam ja tebi. Poslije mi je objasnio da je i on imao mentora koji mu je to isto rekao. Dakle, taj lanac ljudskosti treba promovisati i nastaviti.

Ekonomija nikada ne može da živi izolovano samo u prostoru ekonomskih ideja. Ona je uvijek vezana za politiku i mora uvažavati želje i osjećanje života i društva čiji je dio

Imate više od 40 objavljenih naučno – stručnih radova, čest ste predavač na renomiranim naučnim skupovima i stručnim seminarima.
– Vjerujem da su ekonomske teme često suvoparne i dosadne, otuda svoje radove pišem imajući u vidu prije svega zainteresovanost čitalaca, odnosno praktičnu korisnost rada, nastojeći da ih oslobodim stručnog žargona koliko je to moguće ali i da izbjegnem pretjerana pojednostavljivanja i pad u banalnost. S obzirom na pozive, vjerujem da sam u tome uspio.

Šta ste zacrtali kao plan za budućnost?
– Razmišljam o pisanju knjige koja će ekonomiju učiniti zanimljivom, i koja će se istovremeno ticati svih nas. Jer, realnost je da smo svi ekonomisti dok se bavimo oskudicom i kada donosimo odluke i računamo kako da raspodjelimo resurse koje konzumiramo, proizvodimo i koristimo. Zato, ekonomske stvari treba objasniti na jednostavan, razumljiv i nadasve interesantan način sa puno primjera i veza sa svakodnevnim životom. Onaj ko ne može jednostavnim jezikom protumačiti teške pojmove, jednostavno ih ni sam ne razumije dovoljno.

Pazite, 95 odsto ekonomije je zdrav razum, naravno svjesno zakomplikovan žargonom i matematikom. Čak i preostalih pet odsto se može shvatiti makar u suštini, ako ne baš u svim tehničkim detaljima, ako se neko potrudi da vam to objasni na pristupačan način. Moja ambicija je knjiga koju će čitati svih 100 odsto. Međutim, najvažniji plan je formiranje porodice, jer uzalud si u životu sve uradio, ako porodicu nisi stavio na prvo mjesto.