Nedeljko Elek: Novo lice Jahorine

Od Olimpijskih igara 1984. na Jahorini nije urađeno ništa veliko, a planinska ljepotica je svake godine gubila sjaj. Od 2017. na čelu sa novom upravom napravljen je preokret u poslovanju, ali i načinu razmišljanja. Planina ponovo blista i sad se o njoj govori kao o skijalištu koje zadovoljava ukus turista iz cijelog svijeta

razgovarao MARKO ŠIKULJAK foto Aleksandar ARSENOVIĆ

Poslovati u turizmu je jedna od najzahtjevnijih disciplina u biznisu. Posebno u zimskom, znajući da su skijaši najprohtjevnija grupa turista. Da započinjanjem posla sa zadovoljavanjem tih prohtjeva i privlačenjem turista na Jahorinu ulaze u međunarodni ring, u kome im je konkurencija globalna, u upravi su znali od početka. Neosporno je da su u rukama imali pravi biser, ali je trebalo znati šta sa njim činiti. Od 2017. kako je nova uprava preuzela rukovođenje, urađeno je dosta. A ima još mnogo što tek treba uraditi.

Nedeljko Elek, predsjednik nadzornog odbora Olimpijskog centra Jahorina, neposredan je i direktan čovjek, ali i takvom mu nije lako da nabroji sve što se planira na Jahorini. Svako novo pitanje i nova tema izvuče još neki novi cilj i plan. Onaj najveći, krovni, govori da će Jahorina postati vrhunsko skijalište privlačno za goste širom regiona i Evrope. A da će kao takva biti pokretač razvoja cijele regije. O tome priča sa sigurnošću i željom da baš tako i bude. Jer, osim profesionalnog izbora, to je njegov zavičaj.

– Rodio sam se u selu ispod Jahorine i oduvijek sam vezan za nju. Nije to samo turizam kao privredna grana, nego više kao strast. Veza sa rodnim krajem. Jahorina je prva ljubav kad se rodite na njenim obroncima. Postane dio života. Počeo sam da skijam u četvrtom razredu, a već u osmom sam imao spiralni lom cjevanice. Kad se rodiš tamo, onda si cijeli život na snijegu; neko na skijama, neko na sankama, neko samo hoda po njemu. Navikli smo na snijeg, zime su duge, oštre, jake. Duge zime i hladnoća utiču na karakter. Zato nam je karakter malo čvršći nego kad živiš na nižoj nadmorskoj visini. Stvara borbenost. Jer, kad se šest mjeseci budiš na temperaturi nižoj od nule, svi tvoji odbrambeni mehanizmi su upaljeni 24 sata dnevno. I mnoge stvari u životu koje se smatraju problemima, doživljavate lakše. Možda sam subjektivan, ali mislim da su gorštaci otporniji na mnoge nedaće – kaže Nedeljko Elek, predsjednik Nadzornog odbora Olimpijskog centra „Jahorina“.

Za veći dio svijeta ova godina će biti upamćena po specifičnoj krizi. Kakva je godina za vas i menadžment Jahorine u pogledu planova i realizacije?
– Ova godina je trebala da bude prekretnica. Svake godine smo imali velike investicije, a ove smo pokrenuli povezivanje trnovske strane Jahorine sa ostatkom planine. Probićemo stazu koja će biti osvijetljenja, imaće vještačko osnježavanje i biće povezana vertikalnim transportom, četvorosjedom, sa ostatkom planine.

Drugi veliki projekat je staza Ogorjelica na kojoj će biti urađeno osvjetljenje, osnježavanje i četvorosjed. Time bi dobili novo lice Jahorine. Ali kad se govori o “fizičkim” radovima, na Jahorini sve zavisi od vremena. Ukoliko snijeg pada, a već je bilo padavina, od posla nema ništa. Ukoliko nas vrijeme posluži, neku od ovih staza bi mogli da pustimo u toku ove sezone.

Takođe, ne možemo sa sigurnošću praviti planove u vrijeme korone, ali nam ide na ruku ukoliko bi ostala trenutna situacija u kojoj su Italija, Švajcarska, Francuska zatvorene, a da region ostane otvoren. U tom slučaju bi imali odličnu sezonu za Jahorinu. Vidjećemo šta će biti, mi poštujemo sve mjere Vlade RS i kriznog štaba. Pandemija je najviše pogodila turizam, pa i mi moramo da se uklapamo.

Od onog što je do sada urađeno, šta ostavlja najjači utisak?
– Prošle godine smo pustili u rad stazu Novak Đoković i gondolu Emir Kusturica. Imali smo blizu 300.000 skijaša u sezoni, a prosjek prije nekoliko godina je bio 80.000. Takođe, ova ljetna sezona je bila rekordna na Jahorini. Postigli smo maksimum kad je riječ o zimskim sadržajima i u budućnosti ćemo najviše ulaganja usmjeriti na ljetnje. Jedna od najvećih atrakcija je vještačko jezero na vrhu planine. Tu smo napravili restoran, najduži bob na šinama u Evropi, koji je, takođe, velika atrakcija.

Svi ljetnji sadržaji, dječija igrališta, tereni, već su pokazali efekat. Planiramo izgradnju još jednog jezera, te još nekoliko adrenalinskih sadržaja koji će upotpuniti ponudu. Ipak, posebno mjerilo koje dokazuje da radimo dobru stvar je skok cijena nekretnina. Cijena zemljišta na Jahorini je prije nekoliko godina bila 80 maraka po kvadratu, sada je 1000 KM. Tržište nekretnina nije postojalo, a sada je kvadrat najskuplji u BiH. Trenutno se gradi 200.000 kvadrata, sa prosječnom cijenom 4.500 KM. I sve je unaprijed prodato.

Jahorina je najveće gradilište u BiH. Trenutno se gradi 200.000 kvadrata. Sledeće godine na Jahorinu dolaze dva svjetska brenda hotelijerstva

Mnogi su govorili da se Jahorina preopterećuje gradnjom, da bi infrastrukturu trebalo spustiti na Pale, a raditi na povezivanju sa planinom. Gradnja gondole je u planu, da li će i ovaj prvi dio doći do izražaja?
– Kao ozbiljna uprava, kada smo donosili planove i odluke, znali smo kako će se one reflektovati u narednim godinama. Zato je plan da se prodaju samo lokacije gdje su ranije bili hoteli. Prodata je lokacija gdje je ranije bio hotel Jahorina, kao i hotel Bistrica. Dakle, nema novih lokacija za pravljenje velikih hotela. Postoji individualna gradnja, nešto što ne možemo kontrolisati.

Naš cilj je da oživimo sve stare hotele koji su postojali prije rata, i da tu dovedemo investitore. Drugi dio plana je izgradnja gondole sa Pala na Jahorinu. Sledeće godine počinjemo sa gradnjom i za dvije i po godine će biti završena. Projekat je vrijedan 60 miliona maraka, a sredstva su obezbijeđena garancijom Vlade RS. Početak će biti u blizini nekadašnje fabrike Famos, što je blizu Pala.

Cilj nam je da razvijemo grad, da svi hoteli da dvije, tri, pa i četiri zvjezdice budu na Palama, a da na planini budu najluksuzniji, sa pet zvjezdica. Taj koncept je svugdje u svijetu uspio. Nama je cilj da dobijemo jedan mali grad. Polaz gondole će privući nove hotele, tržni centar, brojne druge sadržaje koji neće moći biti na planini.

Kako ulaganja u Jahorinu staviti u kontekst razumljiv većini? Izgradnja gondole djeluje da košta kao autoput?
– Slikovito, gondola je kao avion. Imate nekoliko ljudi u vazduhu pet deset minuta. Moraju da se ispune preozbiljni bezbjednosni standardi. Velika je razlika kad se pravi skijaška ili gradska, panoramska gondola kao, na primjer, ona u Sarajevu. A što se tiče ulaganja, kad mi dobijemo garanciju od Vlada RS za ulaganja, da napravimo gondolu ili šestosjed, vlada zna da ta gondola nije rentabilna sama po sebi. Ali ona dovodi investitore, oni prave hotele i apartmane, angažuju domaće firme, kasnije zapošljavaju ljude u hotelima.

To je suština ulaganja u turizam. Suština je da na Jahorini prodajemo našu vodu, domaće pivo, sir, kajmak, domaću hranu uopšte. Smeta mi kad u nekom hotelu vidim da se pije uvozna voda, ja mislim da treba da se pije domaća. Vlada zato ulaže, da bi se pokrenula domaća proizvodnja, jer time dobijamo punu svrhu investicije. Najbolji primjer je Hrvatska. Od turizma imaju prihod sedam milijardi, ali najmanju direktnu korist, jer su hoteli u stranom vlasništvu, gro potrošnje je iz uvoza, i tako im ostanu samo direktni porezi. To je zamka u koju ne smijemo da upadnemo.

Ova ljetna sezona je bila najuspješnija do sada i u budućnosti ćemo najviše ulagati u ljetnje sadržaje

Dakle, računate da će ulaganja u turizam biti pokretač privrednih aktivnosti u cijelom tom kraju?
– Razvoj Jahorine će se najviše reflektovati na opštine ispod planine. Trnovo je mala opština, sa budžetom od milion maraka. Mi smo kao javno preduzeće kupovali zemlju od opštine i samo u jednoj transakciji uplatili 2,4 miliona. Dakle, skoro dvije i po godine njihovog budžeta odjednom. U budžete Pala i Trnova najveći priliv je od nas. I odmah nakon što smo objavili da pravimo stazu, došli su investitori. Samo jedan, koji pravi 40.000 kvadrata smještajnih kapaciteta, je na ime taksi i renti uplatio Trnovu milion maraka.

Imamo odličnu saradnju sa načelnicima Pala i Trnova, jer su i oni prepoznali da od saradnje najviše koristi imaju lokalne zajednice. Ljudi vjerovatno ne znaju, ali Olimpijski centar, kao Javno preduzeće, ne naplaćuje ni taksu, ni rentu, ne izdajemo građevinske dozvole… sve to ide opštinama. Vjerujemo da je to loše i zalažemo se za novi zakon o Olimpijskom centru koji će se uskoro naći u proceduri. Olimpijski centar podiže kredite, ulaže i tako diže cijenu zemljišta opštinama. Zemljište vrijedi toliko jer smo se mi zadužili i stvorili perspektivu koja zemljištu podiže vrijednost. A zemljište koje je Olimpijskog centa, kupljeno je od opština.

Mi imamo najmanje nadležnosti od svih koji upravljaju Jahorinom, a to su opštine, grad Istočno Sarajevo i Vlada RS. Novim zakonom, za koji se nadam da će biti usvojen do kraja godine, mi bi trebali da postanemo upravljač destinacijom.

Da li će se tako proširivati aktivnosti kojima bavi Olimpijski centar?
– Već smo uradili doregistraciju preduzeća i proširili djelatnosti kojima ćemo se baviti. Osim dosadašnjih, bavićemo se gasifikacijom cijele planine, osnovaćemo poljoprivrednu farmu ovaca i krava, praviti brendirane proizvode i prodavati hotelima. Imaćemo i hladnjaču za berbu borovnica po kojima je Jahorina poznata. Već imamo cijeđeni sok, borovnica će postati naš zaštitni znak. Nekontrolisanu berbu borovnica smo smanjili, postavili smo rampu i onemogućili pristup automobilom, čime smo odmah odvratili bar 70 odsto onih koji su dolazili. Ko želi da bere borovnice može, ali ne može da ih bere češljem i tako čupa borovnjake koji se sporo obnavljaju.

Još jedan razlog zašto je potreban novi zakon o Olimpijskom centru jeste da imamo pravo na rendžersku službu, koja bi čuvala planinu. Postoje brojne zloupotrebe na koje su ljudi navikli i misle da su normalne. Potpuno bezvlašće, vidiš plac, kopaj temelje i gradi, čupaj borovnice, napasaj konje. I onda, kad pokušaš da uvedeš red, dođe do zamjene teza. Mi smo imali pravu pobunu kad smo uveli naplatu parkinga. Lično sam bio označen kao neko ko je stavio rampu. Mi smo obezbijedili parking, uveli naplatu i iz nje finansirali dio aktivnosti.

Sledeće godine počinje gradnja gondole sa Pala na Jahorinu i za dvije i po godine biće završena

Kada se govori o investicijama, koliko je Jahorina privlačna za strance koji su zainteresovani da ulažu?
– Prvo treba razmišljati o domaćim investitorima. U ovom trenutku, na Jahorini su domaći investitori, kad kažem domaći, mislim iz cijele Republike Srpske. Izuzetno smo ponosni da imamo investitora iz Novog Sada koji je uložio 120 miliona maraka u izgradnju apart hotela. To je suma koja je značajan dio direktnih stranih investicija u RS. Drago nam je što je Banja Vrućica kupila hotel Bistricu, što će se vjerujem odraziti na našu ljetnu sezonu, koja nam je veoma bitna.

U ovom trenutku pregovaramo sa dva svjetska lanca hotela koji su zainteresovani da ulažu, vjerujem da bi ranije imali dogovor ali su im zbog korone bila onemogućena putovanja i sve je usporeno. Ali, sa sigurnošću mogu reći da sledeće godine dolaze dva svjetska brenda iz oblasti hotelijerstva. Na trnovskoj strani je velika potražnja za zemljištem. Imamo jednog investitora koji planira gradnju 60.000 kvadrata.

Takođe, pregovaramo sa dva velika investitora za dva hotela, oba na trnovskoj strani. Na strani koja je u opštini Pale planiramo izgradnju sportske sale, što će biti najvažnija investicija na planini. Idejno rješenje je gotovo. Biće to multifunkcionalni objekat sa svim sadržajima, malim spa centrom, a u produžetku će biti mali trg, oko kog će biti lokali, butici i drugi sadržaji. Tu će biti dvije kule, u jednoj će biti smješten Olimpijski centar, jer mi trenutno nemamo prostorije, te apartmani u vlasništvu OC-a. Jahorina je odlična za pripreme. Odbojkaška reprezentacija Srbije je sa priprema na Jahorini oba puta otišla po zlato. Takođe, tu se već godinama sprema svjetski šampion u džudou, Nemanja Majdov.

Po Đokoviću je dobila ime jedna od staza, a poklonjen mu je i plac. Hoće li se pojaviti i kao investitor na Jahorini?
– Obratili smo se Novaku Đokoviću sa molbom da nam ustupi pravo na ime, da po njemu nazovemo stazu. I, to uopšte nije jednostavno kao što zvuči. Postoji niz procedura kad vam neko, poput Đokovića, daje ime na korištenje. On potpisuje saglasnost, na primjer, da ako neki skijaš padne i slomi nogu, da se može objaviti kako se to desilo na stazi sa njegovim imenom. Zbog takvih situacija, to skoro niko od sportista ne radi, jer često vuče više negativnih nego pozitivnih konotacija.

Postoji sad šala, šta ako neko padne sa gondole Emir Kusturica? Biće mu lakše, pašće na stazu Novak Đoković. To su imena poznata u svjetskim razmjerama, i ovako nešto više može da im šteti. Međutim, Novak i Emir su nam izašli u susret i bez i jednog pitanja dali saglasnost za korišćenje imena, koja su gradili godinama.

Gardijan je 2019. godine Jahorinu proglasio za jedno od 10 najboljih skijališta u Evropi. Za njih možemo reći sve osim da su pristrasni

Novak, njegov otac i stric su obećali da će na placu koji se nalazi pored dvorane, napraviti centar u kome će biti smješteni mladi sportisti koji će tu trenirati. To smo dogovorili, a sve što smo do sad dogovorili – oni su ispoštovali. Zato ne sumnjam da će tako biti i u buduće.

Šta je najvažnije što je urađeno u protekle tri godine?
– Suštinska stvar je promocija Jahorine. Imali smo ozbiljan biznis plan i promovisali smo Jahorinu u Beogradu, Beču, Solunu, Zagrebu… Jedino smo javno preduzeće u Srpskoj koje posluje na globalnom tržištu. Nama je konkurencija i Kopaonik i Kicbil, Francuska i Italija.

Zatim osnježavanje, sa kojim smo dobili sigurnih 120 dana skijanja. To je najvažnije turistima, oni ne žele da razmišljaju hoće li u sedam dana koji su uplatili biti snijega ili ne. Oni hoće da skijaju. Tih 120 dana skijanja povećava broj skijaša. Kad raste broj skijaša dolaze investitori, a onda raste cijena nekretnina. Sve je uzročno posljedična veza koju smo pokrenuli poslednjih godina. Sve što smo uradili, da nismo promovisali, uzalud je.

Jahorinu je prošle godine Gardijan proglasio za jedno od 10 najboljih skijališta u Evropi. Za njih možemo reći sve osim da su pristrasni. To je vjerovatno jedina pozitivna vijest o RS koja je izašla u Gardijanu. Imamo potencijal da budemo jedno od značajnih evropskih skijališta. Imamo plan razvoja ekskluzivnog skijališta koje će imati 70-80 kilometara skijaških staza.

Na Jahorinu dolaze gosti iz cijelog regiona. Ko su posebno važni gosti van njega, šta se može uraditi na njihovom privlačenju?
– Imamo odličnu saradnju sa mađarskim agencijama, veliki potencijal je Rusija, Grčka takođe, gdje smo imali promocije. Uspostavili smo saradnju sa kineskim turoperatorima. Imali smo veliki broj turista iz Kine prošle godine. Kod njih je skijanje bilo zabranjeno kao buržujski sport, a onda su dobili organizaciju Zimskih olimpijskih igara 2022. pa su praktično po političkoj direktivi krenuli da uče da skijaju. Tako smo i mi dobili veliki broj kineskih turista.

Jahorina je ogroman potencijal, ali mi smo suviše mali kad izlazimo na svjetsko tržište. Moja ideja je uvezivanje dvije najljepše srpske planine, Jahorine i Zlatibora, sa Andrićgradom između. Ljudi kad dođu sedam dana na Jahorinu, pet dana skijaju, a dva dana bi nešto da obiđu. Tako da im trebamo ponuditi i druge stvari, poput Andrićgrada, prašume Perućice, Mećavnik, Zlatibor.

Suština je da na Jahorini prodajemo našu vodu, domaće pivo, sok od borovnica, sir, kajmak… Smeta mi kad vidim da se služi uvozna voda

To je regija gdje čovjek može da dođe 10 dana i maksimalno iskoristi vrijeme. Naša prednost je blizina aerodroma u Sarajevu. Kad idete u Kicbil, oni vam kažu, najbolje je da sletite u Minhen, i blizu ste – samo 180 kilometara. A 180 kilometara od Jahorine je Šabac.

Kakav je profil skijaša, ljudi koje se trudite da privučete da budu gosti?
– Skijaši su poznati kao najrazmaženija kategorija turista. Oni troše najviše novca. Kad idete na planinu, imate skupu opremu, kupujete ski pas, odsjedate u hotelu. To je grupa turista koja je najobrazovanija, ne samo što se tiče škole, već korištenja tehnologija. Skijaši imaju najnovije telefone, prate sve putem aplikacija, gdje ima snijega, kakvo je vrijeme, kakvi su uslovi…

Nije lako ugoditi takvoj populaciji, koja prati kakav je snijeg, ima li kamenja na stazi, kakav je parking. Zato moramo raditi na edukaciji svog kadra, lokalnog stanovništva, hotelijera i ugostitelja… Moramo znati da nije dovoljno samo nešto odraditi. Moramo pružati više, biti kritički nastrojeni prema sebi i vidjeti gdje griješimo. Moramo školovati kadar, imati više odjeljenja turističke struke, školovati kuvare, kadar koji će raditi u hotelima… Univerzitet u Istočnom Sarajevu takođe treba da izbacuje kadrove za turizam.

Ne radimo samo promociju kroz skijanje, već i kroz koncerte, od domaćih regionalnih zvijezda do Brajana Ferija. Imali smo EXIT festival na Jahorini. To nismo radili ranije, jer nismo imali ni kadra. Prilagođavamo se, jer sve je turizam. Gosti ne žele samo da skijaju, hoće i druge stvari u kojima će uživati.

Rekli ste gdje je vaše rodno selo, a kako je izgledao vaš životni put?
– Do šestog razreda sam išao u školu u Sarajevu, sedmi i osmi u Beogradu, pa srednju i višu turističku školu, takođe u Beogradu. Počeo sam da radim sa 16 godina, bio sam konobar, i prve zarađene pare su bile u ugostiteljstvu. Nakon fakulteta sam se vratio u Pale, imao sam firmu koja se bavila distribucijom prehrambenih proizvoda, zatim građevinom, a bio sam jedan od akcionara Nove banke. U trenutku kad su te firme dobro radile, izašao sam iz svega, prodao udjele u njima i sada se bavim ovom poslom.

I kojim motom se vodite u poslu? Kako zacrtavate ciljeve?
– Nikad ne odustajem. To je moj moto. Nikada nisam previše odvajao privatni posao od ostatka života. Moj posao je i moj život. Sve što sam radio, radio sam 16 sati dnevno. Moja porodica je involvirana u te poslove, sve je to dio mog života. Nije to razlog moje ambicije, već ljubavi. Radim ono što volim. I kad sam u nečemu, onda sam potpuno u tome.

Vodio sam se time da idem naprijed i da neću odustati. Rezultati ne moraju doći odmah. Postoji dobra rečenica, hvala ti Bože na svemu što sam dobio težim putem. Sve što dođe brzo i lako, cijenimo manje. Život je ono što se dešava dok planiramo. Tako je i u biznisu. Svi planovi su sa kovidom pali u vodu. Prije toga hipotekarna kriza, šta smo mogli da planiramo.

Bitno je biti spreman prilagoditi se datim okolnostima i ne odustajati. Planovi su dobri za neke susrete, kad se nađemo na nekom finom mjestu, recimo na Jahorini, pijemo vino i ćaskamo. A za dva dana, život nas sve demantuje. Planove je dobro imati, ali se treba držati onoga što imamo u realnom trenutku.

Manje je poznato da ste počasni konzul Republike Bjelorusije. Kako je došlo do toga da dobijete tu čast i obavezu?
– Nakon posjete predsjednika Predsjedništva BiH Milorada Dodika Bjelorusiji, pokazalo se interesovanja sa obje strane za saradnju. Malo ljudi zna da je Bjelorusija jedan od najvećih izvoznika u IT sektoru u Evropi, skoro milijardu i po evra godišnje. Zahvaljujući dobrim odnosima stvorena je mogućnost za saradnju, a mene su predložili za zvaničnu sponu između dvije zemlje. Uspostavljena je saradnja između firmi u oblasti farmaceutske industrije, a nadam se da će biti prilike za razvoj i povezivanje u oblasti IT sektora.

Mi se moramo povezivati i sa istokom i sa zapadom. Trudim se da naši proizvodi izađu na bjelorusko tržište. Ima dosta Bjelorusa koji dolaze kod nas, posebno na rafting. Republika Bjelorusija nema ambasadora u BiH i moja funkcija je u tom nivou, uz ostale dužnosti i obaveze. Potpuno novo iskustvo, ali zadovoljan sam i vjerujem da ćemo napraviti dobru saradnju.