Rubini: Četiri scenarija kako će se razvijati svjetska ekonomija

Kako će se globalna ekonomija i tržišta razvijati u sljedećoj godini, pita se ekonomista Nurijel Rubini, poznat i kao dr Propast jer je predvidio svjetsku ekonomsku krizu 2008. godine.

Njegova procjena je da postoje četiri scenarija koja se mogu dogoditi.

Oporavak u prvoj polovini 2021. godine, utro je put značajno manjem privrednom rastu i skoku inflacije na nivoe značajno više od dva odsto koliko su zacrtale centralne banke. Uzrok toga su posljedice širenja delta varijante virusa korona, „čepovi“ u lancima snabdijevanja robom i na tržištima rada, nedostacima materijala, finalnih proizvoda i radnika, piše Rubini u autorskom tekstu za „Project Syndicate“.

Prinosi na obveznice su pali u posljednjih nekoliko mjeseci, a nedavna korekcija na tržištu akcija do sada je bila skromna, što odražava nadu da će se blaga stagflacija pokazati kao privremena.

Četiri moguća scenarija zavise od toga da li će rast da ubrzava ili usporava, i da li će inflacija za stalno da ostane na višim nivoima ili će da uspori.

Prvi scenario – „Zlatokosa“

Analitičari sa Vol Strita i većina političara predviđaju scenario poznat kao „Zlatokosa“ u kom se predviđa snažan rast uz inflaciju od dva odsto, koliko je cilj centralnih banaka. Prema ovom mišljenju, nedavna stagflacija je u najvećoj mjeri posljedica delta varijante virusa korona. Kada ona nestane, ukoliko se ne pojavi neka zaraznija varijanta, takođe će nestati i „čepovi” u snabdijevanju, te će se rast ubrzati dok će inflacija padati.

Za tržišta, to bi predstavljalo nastavak izgleda za „trgovinu reflacijom“ od ranije ove godine, kada se nadalo da će snažniji rast podržati jače zarade i još veće cijene akcija. U ovom ružičastom scenariju, inflacija bi se smanjila, zadržavajući inflatorna očekivanja oko 2 odsto, prinosi na obveznice bi postepeno rasli zajedno sa realnim kamatnim stopama, a centralne banke bi bile u poziciji da smanje kvantitativno popuštanje bez uzdrmanih tržišta akcija ili tržišta obveznica.

Drugi scenario – „Pregrijavanje“

Drugi scenario uključuje pregrijavanje. U tom scenariju, rast bi bio ubrzan i ne bi bilo „čepova“ u snabdijevanju, ali bi inflacija uporno ostala na visokom nivou jer bi se ispostavilo da je trajna, a ne privremena.

Sa nepotrošenim ušteđevinama i visokom potražnjom, labava monetarna i fiskalna politika bi samo dodatno povećala agregatnu potražnju. Rast koji bi bio posljedica toga pratila bi stalna inflacija, opovrgavajući uvjerenje centralnih banaka da je rast cijena privremen.

Reakcija tržišta na „pregrijavanje“ zavisila bi od toga kako će centralne banke reagovati.

Treći scenario – Stagflacija

Treći scenario je tekuća stagflacija, sa visokom inflacijom i mnogo manjim i sporijim rastom na srednji rok. U ovom slučaju inflaciju bi nastavile da hrane labave monetarne, kreditne i fiskalne politike.

Centralne banke, uhvaćene u klopku duga, zbog visokog odnosa javnog i privatnog duga, mučile bi se da normalizuju inflaciju, a da ne dovedu do kraha finansijskog tržišta.

Štaviše, srednjeročni šokovi u snabdijevanju bi dodatno usporili rast i podigli cijene proizvodnje, te na taj način povisile inflatorni pritisak. Takve šokove može da proizvede deglobalizacija, rast protekcionizma, balkanizacija globalnih lanaca snabdijevanja, sve veća prosječna starost u razvijenim zemljama, razdor Kine i Amerike, efekti klimatskih promena, pandemija, sajber ratovi i reakcije na rastuću nejednakost.

Četvrti scenario – Usporavanje

Četvrti scenario pretpostavlja usporavanje rasta. Slabija agregatna tražnja pokazala bi se kao sumorna nova normalnost, a ne prolazna stvar, posebno ako bi se paketi pomoći povukli prerano.

U tom slučaju bi manja potražnja i sporiji rast doveli do niže inflacije, vrijednost akcija bi preslikavala manje šanse za rast, i prinosi od obveznica bi još dublje pali.

Koji scenario je najrealniji?

Dok analitičari i vlade „guraju“ scenario „Zlatokosa“, Rubini tvrdi da je izvjesniji scenario „pregrijavanja“.

Ako uzmemo u obzir trenutnu labavu monetarnu, fiskalnu i kreditnu politiku, postepeno nestajanje delta varijante virusa, i „čepovi“ u lancima snabdijevanja bi pregrijali rast i centralne banke bi bile ostavljene u sendviču. Suočene sa zamkom duga i trajnom inflacijom iznad ciljane, centralne banke će skoro sigurno ići linijom manjeg otpora i kasniti u djelovanju, čak i ako fiskalna politika ostane labava, tvrdi Rubini.