U Njemačkoj 21 milion penzionera, 16% ugroženo

Siromaštvo u starosti je u Njemačkoj još uvek marginalan problem. Trenutno u ovoj zemlji živi oko 21 milion penzionera, a oko dva odsto građana starijih od 65 godina podnijelo je zahtjeve za novčanu pomoć države

Međutim, prema najnovijoj studiji fondacije Bertelsman, između 2031. i 2035. godine će svaki peti novopečeni penzioner biti finansijski ugrožen. Tako će rizik od siromaštva u grupi starijih od 67 godina – to će tada biti starosna granica za odlazak u penziju – da se poveća sa sadašnjih 16 na 20 procenata.

Penzioneri trenutno važe kao „finansijski ugroženi“ kada imaju mjesečni neto-prihod manji od 958 eura. Posebno su pogođeni ljudi koji zbog narušenog zdravlja djelimično ili uopšte nisu mogli da rade ili su kao samostalni privrednici imali neredovne prihode. I ljudi sa skraćenim radnim vremenom, sa malom zaradom ili oni koji su godinama bili nezaposleni nalaze se u istoj opasnosti.

Političari se nisu redovno bavili tim problemom. Bundestag je krajem maja donio paket zakona kojim se jačaju sadašnje mjere za obezbjeđivanje što boljeg životnog standarda po stupanju u penziju. Onima koji se odluče da od svog dohotka – nezavisno od normalnog doprinosa – odvajaju određenu mjesečnu sumu u okviru takozvanog Risterovog penzionog programa (na snazi od 2002. po ideji tadašnjeg socijaldemokratskog ministra za rad i socijalna pitanja Valtera Ristera) država će davati 175 eura mjesečno (do sada je davala 154 eura). To je prvo povećanje te sume otkako je pomenuti program uveden.

Tako dosadašnje brojke kada je riječ o privatnom penzionom doprinosu izgledaju – loše. Prema navodima njemačke vlade, oko 47 odsto zaposlenih sa mjesečnim platama manjim od 1.500 eura ne uplaćuje nikakav dodatni doprinos za svoju penziju.

Osim Risterovog programa, zaposlenima je van programa državne penzije na raspolaganju i mogućnost da sa svojim poslodavcem dogovore poseban doprinos u okviru kojeg dio sume daje zaposleni, a dio poslodavac, pri čemu se ta suma kasnije dodaje na vrijednost državne penzije. Ta mogućnost, međutim, ne postoji u svim preduzećima; trenutno se može sresti uglavnom u velikim ili državnim firmama. Krajem 2015, godine, nju je koristilo 60 odsto od ukupno 17,7 miliona zaposlenih koji na to imaju pravo, a krajem 2016. je u Njemačkoj postojalo 10,9 miliona ugovora o dodatnom penzionom iznosu u okviru Risterovog programa.

No, te lijepe brojke su varljive, jer prema podacima federalnog revizorskog ureda, trenutno svaki peti Risterov štediša više ne uplaćuje dogovoreni doprinos i ne može više da računa sa povećanjem penzije po tom osnovu.

Za njih sada velika koalicija demohrišćanskih partija CDU/CSU i socijaldemokrata (SPD) planira minimalnu solidarnu penziju od 850 eura.

U pogledu daljih detalja koncepti demohrišćana i socijaldemokrata se razlikuju. CDU/CSU žele da se pravo na solidarnu penziju stiče nakon 40 godina rada (tj. plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje), a SPD – nakon 35 godina. Uz to SPD želi da poboljša situaciju onih koji su morali u prevremenu penziju iz zdravstvenih razloga.