Slaven Gojković: Odgovorno prema šumskom bogatstvu

I prije nego što je energetska kriza u još jednom aspektu podvukla značaj šuma, važnost javnih preduzeća kojima je u nadležnosti ovaj resurs bila su značajna po upravljaju najvećim površinama u nekoj zemlji. Stoga su ti resursi veći nego što na prvi pogled djeluje, a u Šumama Republike Srpske se trude da to bogatstvo bude iskorišteno 

razgovarao MARKO ŠIKULJAK      foto Aleksandar ARSENOVIĆ

Energija je ključna riječ koja se iznova spominje širom Evrope od kako je na sceni sukob u Ukrajini, što je na kraju aktuelizovalo značaj šumskog bogatstva na Balkanu. Poslovično nesložne zajedničke institucije u BiH brzo su se složile da zbog zaštite domaćeg tržišta zabrane izvoz ogreva i oblovine, makar privremeno na tri mjeseca, čime su pokazali da ne žele da se domaći resurs krčmi za račun stranih zemalja. I to je nešto što je naišlo na odobravanje svih zainteresovanih faktora. Šume Republike Srpske su osim ovog izazova imale i onaj sa zahtjevima za povećanjem cijene rada, dok istovremeno cijena proizvoda nije rasla, uprkos tome što brojna poskupljenja pogađaju i proizvodnju šumskih drvnih sortimenata. Direktor Šuma Republike Srpske, Slaven Gojković, ističe da je pred ovim javnim preduzećem veliki zadatak da ostvari uštede i iskoristi i druge mogućnosti prihoda kako bi realizovali zadatke koji su pred njima.
– Došlo je do inflacije i promjena cijena na tržištu, što je uticalo na niz posljedica i kod nas u preduzeću. Imali smo zahtjeve za povećanje cijene rada i najave štrajka naših radnika. Mi smo ranije na zajedničkim pregovorima sa sindikalnim organizacijama dogovorili da se od prvog januara ove godine cijena rada sa 130 podigne na 140 maraka, međutim sve što se desilo je uticalo na to da se pojave novi zahtjevi radnika, po meni opravdani, ali je potrebno da i oni razumiju da ništa ne ide preko noći i lako, jer se moraju naći sredstva da se isplate te plate. Njihov zahtjevi su išli do 175 maraka, ali smo na kraju dogovorili da to bude 160 maraka. I to će biti zahtjevno za nas, ja sam najavio da moramo ostvariti određene uštede, moramo se maksimalno aktivirati da sa vlastitom radnom snagom odradimo što je moguće više sezonskih poslova za koje smo do sada angažovali privremenu i povremenu radnu snagu.

Zbog prirode posla na otvorenom prva polovina godine je slabija u realizaciji planova, ove smo ostvarili dobre rezultate i optimisti smo za realizaciju godišnjeg plana

Da li je bilo povećanja cijena proizvoda, jer je primjetno da sve cijene rastu?
– Cijene su prošle godine junu povećane za trupce četinara, a u decembru je Vlada RS dala saglasnost za povećanje cijene svih šumskih drvnih sortimenata, gdje smo imali u prosjeku povećanje od 20 odsto. Sredstva koja su planirana za realizaciju tim povećanjem cijena bila predviđena za onih 10 maraka povećanja cijene rada i povećanje cijene izvođača radova. Istovremeno sa povećanjem cijena se povećava obaveza naknada prema lokalnim zajednicama, koja iznosi 10 odsto. Uprava preduzeća ima inicijativu za novu promjenu cijena, ali sada sa promijenjenim okolnostima na tržištu i u svijetu, pitanje je kada će se to desiti. Vlada RS traži najbolje moguće rješenje koje neće ugroziti domaću privredu, ali mislim da je nužno da uđemo i u to u jednom trenutku.

Kakvo je stanje u dijelu poslova za koje angažujete izvođače radova, ranije ste govorili da ste se suočavali sa problemom da ne možete angažovati dovoljan broj?
– Ne samo to, već su aktuelni zahtjevi izvođača radova, koji za nas vrše usluge sječe i privlačenja drveta do tvrdog kamionskog puta, kako se to definiše u ugovoru, da i oni dobiju povećanje cijene izvođenja radova. Mi imamo problem što imamo već ugovorene radove po cijenama koje su povećane ove godine, da bi imali što bolju proizvodnju. Smatram da je i to povećanje bilo opravdano, ali taj efekat povećanja se izgubio promjenom stanja na tržištu, poskupljenjima i inflacijom. Sada i oni traže izmjenu cijena, ali je problem u zakonu o javnim nabavkama koji ne dozvoljava aneksiranje ugovora i mijenjanje cijena u njemu. Tako da nemamo neki prostor da to mijenjamo sem u sledećim javnim nabavkama. Očekujem da će u zajedničkim institucijama biti razgovora o tome da se nešto mijenja u Zakonu o javnom nabavkama i da se u njemu prepozna mogućnost naglih promjena tržišnih uslova kako bi se u tim slučajevima mogli mijenjati uslovi. Vlada RS je izašla u susret i najavila da će subvencionirati izvođače radova novcem iz kompenzacionog fonda. Svi izvođači koji sa nama imaju ugovor bi trebali dobiti razliku koju smo izračunali na osnovu promjena cijena. Nadamo se da će realizacija početi krajem jula, i svaki mjesec za izvršene radove će biti obračunavana subvencija. Mi smo napravili analizu ulaznih parametara koji utiču na cijenu izvođenja radova i to je oko 4,7 KM po metru kubnom.

Kakva je potražnja za vašim proizvodima, da li je tu bilo oscilacija?
– Početkom ove godine je bila velika potražnja za šumskim drvnim sortimentima i to je u nekoliko lokalnih zajednica bilo naglašeno sa trzavicama između šumskih gazdinstava i prerađivača koji su tražili veće količine od onih koje smo mi mogli da obezbijedimo. Uspjeli smo da postignemo dogovor i normalizujemo stanje. Što se tiče potražnje ona je i dalje dobra, ali isporuka u nekoliko gazdinstava nije na odgovarajućem nivou i imamo problema sa izvršenjem planirane proizvodnje, pa u sledećih šest mjeseci moramo preduzeti mjere da to ispravimo.

Šume Srpske proizvedu milion kubika oblovine za preradu, dok naši drvoprerađivači imaju i 2,5 puta veće potrebe. Zato je zabrana izvoza oblovine više nego poželjna stvar

Siromašnije zemlje poput naše su se našle pod pritiskom zbog krize izazvane u svijetu, a neobično je da je i domaće drvo postalo energent koji se uzima u obzir. Kako je to uticalo na Šume RS?
– O toj temi mogu govoriti samo prema mojim saznanjima, koja kažu da je još krajem prošle godine došlo do rasta tražnje peleta od strane tržišta iz Srbije. Dodatno je sve pogoršala ukrajinska kriza, jer su Ukrajina, Rusija i Bjelorusija bile veliki snabdjevači Evrope drvetom. Kao se povećavala nestašica i tražnja, povećavan je pritisak i na druga tržišta, između ostalog i naše. Donesena je odluka o zabrani izvoza peleta, ogrevnog drveta i oblovine, zbog toga što je sve više tih proizvoda išlo u izvoz i ponestajalo ih je na domaćem tržištu, njihova cijena je rasla. Istovremeno je rasla potražnja prema nama, a ona je i sada značajna. Bilo je za očekivati da će zbog onemogućenog izvoza biti manja, ali je moguće da se prave zalihe, moguće da neki očekuju da ta privremena zabrana na tri mjeseca ne bude obnovljena. Pojedini kupci negoduju zbog zabrane i smatraju da je trebalo koristiti druge metode. Proizvođači briketa se žale jer njega nikad nisu prodavali previše na domaćem tržištu, tako da oni imaju problem jer ga nemaju kome prodati ovde, a ne mogu da ga izvezu. Pokušaj je da se snabdije domaće tržište sa ogrevom, ali cijena se nije puno promijenila u odnosu na prije zabrane, a značajno je poskupila u odnosu na prošlu godinu.

Odluka da se zabrani izvoz ogrevnog drveta je imala za cilj da se zadovolje prvo potrebe domaćeg tržišta, ali je očigledno da cijena drveta i peleta nije pala, što navodi na zaključak da neki proizvođači stvaraju zalihe

Kako je sa vaše strane dočekana zabrana izvoza drveta iz BiH?
– Prijedlog iz FBiH je zabrana izvoza drveta za ogrev, dok je iz RS išao prijedlog da se ograničenje uvede i za oblovinu. Na kraju je postignut dogovor, dok raniji prijedlozi iz RS da se zabrani izvoz oblovine, nije prolazio. Mislim da je u tome ključ jer imamo drvoprerađivačke kapacitete veće nego što možemo da proizvedemo za njih. Šume RS godišnje proizvedu do dva miliona kubika drveta, od čega su polovina trupci za rezanje, a preostalo su ogrevno drvo, celulozno drvo i rudno drvo koje se koristi kao potporno drvo u rudnicima. Od ovog tehničkog drveta koje ide u preradu oko 600 hiljada kubija su četinari, 350 hiljada bukve, 25-30 hiljada hrasta i ostatak otpada na druge vrste. Dakle, količine nisu prevelike, a procjenjuje se da su potrebe drvoprerađivača 2,5 puta veće od naših mogućnosti. Da se vratim na početak, zabrana izvoza oblovine je dobra jer će više drveta ići u domaću proizvodnju, a viši stepen obrade nekog proizvoda donosi veću dobiti za našu privredu. Ne treba zaboraviti da se oblovina ne proizvodi samo u državnim šumama, već se dosta proizvede i u privatnim, a određena, mada ne velika količina se proizvede u nacionalnim parkovima, koji imaju sanitarnu sječu.

Kako ocjenjujete šestomjesečno poslovanje vašeg preduzeća?
– Imamo bolje pokazatelje nego prošle godine i zadovoljniji sam nego inače. U nekoliko organizacionih dijelova proizvodnja nije na najzavidnijem nivou. Očekujemo precizne pokazatelje kako bi sa rukovodiocima tih organizacionih jedinica obavili sastanak i konsultacije kako bi čuli kakve su njihove procjene kako dalje. Iz toga ćemo izvući zaključke da li ćemo morati ići u neke promjene. Druga gazdinstva iskazuju bolje poslovanje, pa je u konačnici rezultat bolji nego prošle godine. Bilo je onih koji su potpuno preokrenuli poslovanje, poput Šumskog gazdinstva Zelengora iz Kalinovika koje je lani bilo u milionskim gubicima, a nakon promjene rukovodstva od januara imaju odlične pokazatelje. Kod nas je godišnji plan raspoređen tako da je 44 odsto posla predviđeno u prvoj polovini godine, a ostatak u drugoj. Dakle, plan za drugo polugodište je 12 odsto veći. Dešava se često da taj plan ostvarimo u prvih šest mjeseci, i onda nam se uvijek iskazuje lošiji rezultat na polovini godine, ali to ove godine nije slučaj.

Zbog čega je realizacija lošija u nekim gazdinstvima, da li su kao ranije uzrok vremenske okolnosti ili nešto drugo?
– Ove godine se ne možemo požaliti na vremenske uslove. Bilo je kišnih perioda, ali ne kao prošle godine. Najveći problem je nedostatak izvođača radova. Mi imamo dio radova koji obavljamo sami, sa svojim sjekačima i mehanizacijom, ali to je nekih 20 odsto onoga što nam je potrebno, dok 80 odsto radova ugovaramo sa kooperantima, preduzećima koja su licencirana da izvode te radove. Ta preduzeća sve više posustaju, radne snage je sve manje, sjekači i traktoristi odlaze u EU gdje imaju bolje uslov, bolje plate. Imamo slučajeve da se šumska gazdinstva bore između sebe da privuku istog izvođača radova. Oni nemaju dovoljno kapaciteta, pa malo rade kod jednih, malo kod drugih. Zato je na nekim mjestima teško da se ostvari potrebna proizvodnja.

Šume su po značaju naš drugi najvažniji resurs po učešću u BDP. Drvoprerađivačka industrija, za koju obezbjeđujemo sirovinu, jedna je od onih u najvećem usponu

Jedna zanimljivost. Iako vjerovatno većina ljudi ima predstavu da se siječe na sve strane, površine pod šumama se po nekim procjenama u dužem periodu godina nisu smanjila, već zapravo povećala. Da li je to tako?
– Kad pričamo o površinama, oslanjamo se na katastar šuma i tu se stanje nije znatno mijenjalo. Što se tiče državnih šuma, površina se nije smanjila. Jer, postoji zakon koji to reguliše, pa i tamo gdje intervenišemo i moramo posjeći, tu moramo i obnoviti. Što se tiče privatnih šuma, tu se može reći da ima bespravne sječe, ali ima i površina koje su zapuštene, pa su se zadnjih godina pošumile. To nisu posebno kvalitetne šume, već šibljaci i izdanačke šume, ali ipak je zelenilo i utiče na ekologiju.

PLODOVI ŠUME
Ističete da je potrebno iskoristiti sva bogatstva koja se nalaze u šumama i time povećati prihode preduzeća. Gljive, ljekovito bilje, borovnice, sve se to može sakupljati i plasirati na tržište. Koliko daleko ste odmakli u realizaciji ovih ideja?
-Prije dvije godine smo tek bili na nivou ideje. Danas imamo formiran sektor za ostale šumske proizvode i imamo pionirske korake na prikupljanju šumskih proizvoda. U pojedinim gazdinstvima smo krenuli sa realizacijom sakupljanja šumske biomase odnosno otpada. Najveći projekat se završava u Šumskom gazdinstvu Maglić iz Foča, gdje će se u narednih mjesec dana otvoriti jedna hala u kojoj se nalaze sušara, hladnjača, linija za preradu šumskih plodova, ljekovitog bilja, čajevi, destilator za eterična ulja… To je projekat koje je finansiralo samo šumsko gazdinstvo i on će biti putokaz za budućnost. Ukoliko se dobiju dobri rezultati, ovakve ideje se mogu realizovati i u drugim šumskim gazdinstvima.

TURIZAM
Kako teku poslovi koji se ne odnose na primarnu djelatnost, poput upravljanja objektima koji imaju turističku namjenu?
-Šumarska kuća Ognjište je poseban organizacioni dio u JP Šume RS, koji funkcioniše na olimpijskoj planini Jahorini. Mi tu poslujemo u specifičnim uslovima, svi posluju kao privatnici, dok kod nas sve mora proći kroz javne nabavke i biti po slovu zakona. Izvjesno je da ćemo morati uložiti sredstva u saniranje objekta, a svakako on ima dobru ponudu i sa rastom posjetilaca na Jahorini raste i njegovo poslovanje. Ognjište ima 12 stalno zaposlenih, a u sezoni prima dodatne radnike. U sezoni su efekti odlični, ali od aprila do decembra prihodi su prilično mali. Ove godine je bilo škola u prirodi i nekih seminara, pa očekujemo da će ove godine iskazati bolji rezultat. Takođe, imamo lovačku kuću u Driniću, hotel Orijent iznad Čajniča, tako da potencijala ima.

POŠUMLJAVANJE
U sklopu preduzeća je i Centar za rasadničku proizvodnju. Kako teku aktivnosti u vezi sa pošumljavanjem?
-Centar za rasadničku proizvodnju je formiran sa kapacitetom da može proizvesti sadni materijal za potrebe bezmalo cijele BiH. Projektovan je da može biti samoodrživ ukoliko proda sadni materijal koji proizvede tokom godine. Planirano je da on proizvodi materijal i za prostu i za proširenu reprodukciju. Prosta reprodukcija je naša zakonska dužnost za koju se izdvaja 10 odsto od prihoda. Međutim, kada govorimo o proširenoj reprodukciji, ta sredstva se nikada ne realizuju u punom kapacitetu. To su sredstva koja uplaćuju svi pravni subjekti u budžet Republike Srpske na poseban račun samo za tu namjenu. Bilo bi dobro da se ta sredstva realizuju, tako da bi Centar funkcionisao bolje, a naše organizacione jedinice bi od njega preuzimale materijal i pošumljavale na većim površinama.