Emil Tedeschi: Veće zadovoljstvo od novca je umijeće stvaranja

Osnivač i izvršni direktor hrvatske multinacionalne kompanije Atlantic Group, Emil Tedeschi, ima vlastite robne marke: Cedevita, Melem, Plidenta, Rosal, Dietpharm, Multivita, Grand kafa, Barccafe, Argeta, Donat Mg, Cocta, Soko Štark (Smoki)…  od kojih su četiri u top 10 vodećih brendova u ex Yu, ali ipak radi na akviziciji u zapadnoj Europi zbog limitiranog područja za dalji rast

Rano izmješten iz ovdašnjeg etatističkog načina privređivanja, poslovnu žicu gradio je na čisto tržišnoj logici. Ako je time propustio neke lagodnosti, dugoročno je zdravo oplodio taj naporniji put, baš kao što je, i kao sportista, znao da se maraton ne trči iz sve snage u prvih deset kilometara. Onim čime se bavi prilazi strasno. Otuda danas ima vlastite robne marke: Cedevita, Melem, Plidenta, Rosal, Dietpharm, Multivita, Grand kafa, Barccafe, Argeta, Donat Mg, Soko Štark… od kojih su Argeta, Cocta, Cedevita i Smoki u top 10 brendova na prostoru ex Jugoslavije.

Tedeschi je odrastao na Pantovčaku, a odmah nakon mature vozio je porše. Kao mlad uplovio je u biznis, radio u Engleskoj, Njemačkoj i Italiji, a po povratku u Zagreb počeo je s trgovinom papira. Slučajni susret s prijateljem i početak distribucije žvakaćih guma Wrigley, predstavljao je preokret u poslu. Danas je vodeći evropski proizvođač prehrane za sportiste, s poznatim brendom Multipower, regionalni kralj instant napitaka, na čelu je najveće regionalne prehrambene kompanije, koja se ujedno bavi distribucijom roba široke potrošnje najpoznatijih brendova (Wrigley, Ferrero, Hipp, Johnson&Johnson, Nestle Purina, Vivera, Durex, Duracell…), a tržište bivše Jugoslavije doživljava kao domaće, ali je postalo pretijesno:

– Naši brendovi imaju veliki udio u lokalnom tržištu pa je prostor za rast ograničen. Zato tražimo prilike za rast u sjeverozapadnoj Europi – organski i neorganski – izjavio je pred kraj godine za Reuters. Za šta je spreman uložiti dvocifrene milione eura.
Svjestan je i mogućeg udruživanja hrvatskih i regionalnih giganata u prehrambenoj industriji, a interes velikih korporacija za kupovinu Atlantic grupe smatra komplimentom. Veće zadovoljstvo od zarađivanja novca predstavlja mu umijeće stvaranja, a za sebe će kazati da je ‘talentirani organizator’. Nekovencionalan je, ima potpuno povjerenje u saradnike, čak nekada i ne zna za strateške odluke…

Jednako zanimljivim za Atlantic Grupu je i ponude za konkurentsku Podravku, ukoliko bi hrvatska Vlada smanjila svoj kontrolni paket od 25 posto

Porijeklom ste sa Korčule, iz trgovačke porodice, a roditelji su vam bili pravnici; koliko je to imalo uticaja u formiranju mladog biznismena Emila Tedeschija?
– Moglo bi se reći da je poduzetnički duh na neki način dominanta kroz generacije mojih predaka, osobito s očeve strane gdje su se u nekoliko naraštaja bavili trgovinom. No, ni sa majčine strane nije bilo bez te vrste stvaralaštva, pradjed i djed su bili brodograditelji. Ne bih išao tako daleko da zaključim kako nam geni određuju što ćemo biti, ali to da su roditelji njihovim svjetonazorom, odgojem, životnim izborima uticali na mene – sigurno je. Zahvalan sam im, primarno zato što su mi dali povjerenje i slobodu da otkrijem što bih želio, a onda i podršku da u tome budem najbolji što mogu.

Osnovali ste Atlantic još 1991. nakon povratka iz Milana, saznavši da su Meteor Holding, za koji ste radili, likvidirali vjerovnici. Kako ste se tada osjećali?
– Nije teško zamisliti. No, nisam očajavao. Bio sam mlad, spreman raditi, imao sam i entuzijazma i hrabrosti da se upustim u nov, samostalni, poslovni poduhvat. Kolege iz bivše firme pozvao sam da mi se pridruže, bavili smo se trgovinom papira i distribucijom. Najprije žvakaćih guma, a onda i šireg asortimana. Brzo smo se fokusirali samo na distribuciju i nastavili širiti portfelj. I tada, u krizi, vidjeli smo priliku da iskoristimo prostor koji nije bio popunjen.

U prvo vrijeme ste nastavili trgovati sa Italijom kroz prodaju papira, ali i tako nabavljali devize, što vam je bila jedna od preporuka za zastupanje žvakaćih guma Wrigley…?!
– Počeli smo trgovati papirom jer smo nakon zatvaranja Meteor Holdinga imali zalihe robe i iskustvo u toj djelatnosti. Kad nam je Wrigley predložio distribuciju žvakaćih guma, i meni je samom to bilo pomalo smiješno. Odlučili smo probati i, ne samo da nam je odlično išlo, nego smo ubrzo postali jedna od zemalja s globalno najvećom prodajom. Razvojem distribucijskog biznisa, odlučili smo zatvoriti posao s papirom, jer nismo imali dovoljno resursa za obje djelatnosti. Radeći s međunarodnim korporacijama učili smo od najboljih, što je posebno važno u toj prvoj, formativnoj fazi, i stekli neprocjenjivo poslovno iskustvo i znanja o brendovima; tome kako se njima upravlja. U to vrijeme, 90-tih, mi smo na mnogo načina uticali na razvoj maloprodajnog tržišta, donoseći u Hrvatsku savremene standarde ne samo distribucije, nego i izlaganja proizvoda, prezentacije, trade marketinga… Danas je to dio našeg integralnog iskustva, i ne bih ništa mijenjao.

Znali ste da vam treba vlastiti proizvod, pa ste od Plive htjeli kupiti tvornicu dječije hrane Vivera a došli do Cedevite…
– Atlantic se 10 godina razvijao kao distributer a već sljedeći korak bio je vlastiti brend: prilika se ukazala kad je Pliva objavila prodaju Cedevite. To je uistinu bio kompleksan poslovni zahvat, o kojem je na uglednoj poslovnoj školi IEDC Bled napisana studija koja se i danas predaje polaznicima. Pliva je 2000. odlučila da proda one dijelove poslovanja koji nisu farmaceutika. Isprva smo planirali kupiti Viveru, toliko je bilo u dometu naših tadašnjih finansijskih mogućnosti, no doznali smo da je ona dio Cedevite i da prodaja ide samo u paketu. Završilo je tako da smo kupili Cedevitu, a u procesu prodali Viveru njemačkom Hippu kako bi mogli zatvoriti finansijsku konstrukciju. Cijeli niz inovacija i za naše prostore pionirskih modela financiranja primijenjeni su u ovom slučaju, uključujući zalog samog brenda Cedevita, a u proces se tada prvi put uključila njemačka razvojna banka DEG, koja je i danas jedan od naših najvećih dioničara, što pokazuje veliko povjerenje jedne od najvećih finansijskih institucija u Evropi.

Kada smo kupovali Drogu Kolinsku, na natječaj se odazvalo 22 strateška i 33 finansijska ponuđača. Izabrani smo kao najbolji

Recesiju ste shvatili kao šansu, Droga Kolinska je za 382 miliona eura prešla u Atlantic Grupu!
– To da je kriza prilika može zvučati kao floskula, ali mi smo pokazali da je zbilja tako. To je bila odlična kompanija u vlasništvu Istrabenza, koji je usljed krize došao u poteškoće i bilo je nužno nešto iz portfelja relativno brzo prodati. Prijavili smo se na natječaj na koji se odazvalo 22 strateška i 33 finansijska ponuđača. Izabrani smo kao najbolji, i prema cijeni, i prema ostalim kriterijima. 

Kako je Valter osvojio hamburški Haleko, kad Nijemci nisu shvatili balkanski humor objasnili ste im da ste vi, zapravo, Emil Deutsch?
– To je jedna od onih internih anegdota. Naime, 2005. smo, tad već s iskustvom u distribuciji i proizvodnji značajnih brendova, napravili iskorak na zapadno tržište akvizicijom njemačkog Haleka, vodećeg evropskog proizvođača sportske prehrane pod brendom Multipower sa sjedištem u Hamburgu. Tvrtku smo kupili od američke kompanije Weider listane na Njujorškoj berzi. Nijemci su nas, kao nove vlasnike, dočekali s poslovičnim respektom, ali i određenom bojazni koja je, kako obično biva, proizlazila iz nedostatka informacija. Njima je to sve pomalo bio šok. Kao da je firmu u Hrvatskoj, primjerice, preuzela neka kompanija iz Mongolije, uz dužno poštovanje. Za moje prvo obraćanje novim kolegama čak sam naučio i pokoju frazu na njemačkom, jeziku koji ne govorim, htio sam pokazati benevolentnost i ublažiti taj strah. Da na licu mjesta ulijem povjerenje da smo stabilna kompanija… U emocijama, tokom govora me ponijelo. Valter brani Sarajevo je za nas, na ovim prostorima, kultni film, i tu, među Nijemcima, spontano sam pokušao poentirati upravo citatom koji svi znamo i razumijemo – Das ist Walter, misleći – mi ćemo svi zajedno prevazići stereotipe, strahove i pobijediti u poslu. Nijemci, naravno, nisu imali pojma o čemu govorim, blijedo su gledali, dok se red u kojem su sjedili naši menadžeri još dugo tresao od smijeha. S vremenom smo Nijemcima uspjeli objasniti, barem otprilike, o čemu se radi. A strahovi su nestali čim smo počeli raditi. Danas smo temeljito integrirani, dijelimo zajedničke korporativne vrijednosti, a dio našeg menadžmenta stalno boravi u Hamburgu.

Srbija je danas, sa 24 posto udjela u ukupnoj prodaji, drugo po veličini tržište Atlantic Grupe

Sjetili ste se druga iz vojske kad ste počinjali poslovati u Srbiji; od njega ste tad očekivali milion dolara godišnjeg prometa, dobili danas gotovo toliko dnevnog!? Koliko danas imate firmi u Srbiji?
– Dragomir Kostić s nama je 2001. pokrenuo distribucijsko poslovanje u Srbiji i dalje uspješno vodi našu kompaniju Atlantic Brands, koja je danas vodeći distributer na tom tržištu. Srbija je danas, sa 24 posto udjela u ukupnoj prodaji, drugo po veličini tržište Atlantic Grupe. Tamo smo s kompanijama Soko Štark, Grand prom, Palanački kiseljak i Atlantic Brands, snažan i prepoznatljiv lokalni subjekt, ljudi nas percipiraju kao domaću firmu, i tako se i osjećamo. Kao i u drugim zemljama regije, i u BiH s našom tvornicom Argete u Hadžićima, pogonom za proizvodnju kave u Glavičicama kod Bijeljine i odličnim partnerstvom s vodećim bh. distributerom Atacom, mi smo lokalna kompanija. Koristimo sve sinergije velikog sistema, ali u svakoj lokalnoj zajednici smo lokalni subjekt koji zapošljava, proizvodi, plaća poreze, vodi brigu o okruženju.

U BiH s tvornicom Argete u Hadžićima, pogonom za proizvodnju kave u Glavičicama kod Bijeljine i odličnim partnerstvom s vodećim bh. distributerom Atacom, mi smo lokalna kompanija

Kupovinom Cedevite htjeli ste svoj proizvod, a danas imate internacionalne u Argeti i Donatu Mg, kolike su mogućnosti tog širenja?
– Argeta, Donat Mg, Multipower, Cedevita GO i Bebi dječja hrana naši su brendovi s najvećim internacionalnim potencijalom. Donat Mg u Rusiji ima fenomenalan uspjeh. Čak je jedan ruski multimilijarder odlučio da napravi kuću za odmor baš u Rogaškoj, blizu izvora Donata. Na tržištima ZND danas ostvarujemo 40-tak miliona eura prihoda od prodaje našeg asortimana, a cilj nam je kroz tri-četiri godine ostvariti rast na 100 miliona. To znači ozbiljnu strategiju, ulaganja u ljude, brendove, procese, partnere. Argeta danas na tom tržištu ostvaruje mjesečni promet kakav je donedavno imala na godišnjem nivou, dok sve bolji uspjeh ostvaruje na tržištima zapadne Evrope. Ona je najbolji dokaz da potrošač, čak tako zahtjevan kakav je zapadnoevropski, prepoznaje kvalitet i da vrhunski proizvod uz pravu podršku ima međunarodnu perspektivu.

Bivši ste sportista, aktivni DJ, a te dvije ljubavi se ne gase lako; Šta kažu mladi u Pepermintu, kakav ste DJ?
– Sport i muzika su integralni dio mene, važan su mi izvor energije, i s jednim i s drugim se punim. Jako mi je bitno da dva puta tjedno odem na košarku s dečkima iz veteranske ekipe. Često, malo u šali a malo ozbiljno kažemo da je to zapravo prvi tim, a tek onda dolazi profesionalna momčad KK Cedevite. Koja ove sezone stoji odlično… Kao SMS (straight music selector) Deutsch godišnje puštam muziku 5-6 puta, u zagrebačkim klubovima Pepermint i Jabuka. Jabuka je klub moje mladosti, staro rokersko mjesto na kojem nije bitno ko je ko, i šta je ko obukao. Pepermint je odličan klub koji drži svoj muzički, kulturni nivo i danas strši kao jedno od kvalitetnijih mjesta u gradu, a publika je različita. Za oba kluba je zajedničko da ekipa ostaje na podiju do jutra. To valjda govori ponešto o mom setu, ili oni stvarno nemaju pametnijeg posla.. 

Od čega se sastoji vaš doručak: Argeta uz Cedevitu ili Multivitu, Barcaffe ili Grand kafu…?
– Umjerenost i ravnoteža, ako nemate nekih specifičnih i većih zdravstvenih problema, uvijek su dobar izbor u svemu. U našem asortimanu, srećom, ima pregršt hranjivih i zdravih stvari koje rado koristim.

Ne krijete svoj imetak i porodicu, ali vaše kuće u Zagrebu i Hvaru često su meta fotoreportera. Ipak, porodično ste često na javnim mjestima.
– Ne skrivam se ni od koga, nemam potrebe za tim, ali se ne slikam za novine u privatnim situacijama. Međutim, s globalizacijom je i do nas došao trend, nazovimo to celebrity i paparazzi kulture, pa u različitim časopisima, ili na portalima, znam vidjeti fotografije s prijateljima na kavi na Cvjetnom trgu ili u Hvaru. Ne smatram se selebritijem, a najmanje po profilu ljudi koji se kod nas stavljaju u tu kategoriju, dok je njihovo mjesto u društvenoj podjeli rada nepostojeće. Većinom su poznati po tome što su poznati. Izvan sfere onoga čime se bavim, ne mislim da je moj privatni, posebno obiteljski život, osobita tema za novine i time se ne opterećujem, ali se danas očito ne može sasvim izbjeći.

Sarajevo vam je dalo svoje srce i vi njemu, ne krijete tu ljubav, a uz Argetu u Hadžićima suvlasnik ste i Ataca. Jesmo li nešto zaboravili?
– Tvornica Argete u Hadžićima vjerovatno je najsavremeniji proizvodni pogon u prehrambenoj industriji BiH. Osim ISO I HACCP certifikata i visokih higijenskih standarda zbog kojih tvornica izgleda kao apoteka, to je ujedno tvornica paštete koja miriše na juhu. Kako, pitate se? Naprosto, stoga što nemamo nikakvu mesnu industriju čiji bi pašteta bila nusproizvod. Kupujemo pileće i pureće meso, tunu koja se kuha, začinjava i pakira u slasni namaz koji zato interno i ne zovemo paštetom, nego delikatesnim namazom. Ataco je naš dugogodišnji partner u distribuciji na području cijele BiH, s kojim odlično sarađujemo. Miro Musa, Ozrenka Jelić, Nijaz Skenderagić i kolege u menadžmentu i prodaji, vrhunski su profesionalci. Osim toga, spomenuo sam i tvornicu u Glavičicama kod Bijeljine, gdje proizvodimo kavu pod brendom Grand kafa za ovo tržište. 

Pravite li i za porodicu biznis planove ili je to posao supruge; koliko vas mogu pratiti u poslu?
– Obitelj je centralno mjesto mog života, supruga, sin i kći su na prvom mjestu. Sin je po vlastitom nahođenju izabrao studij ekonomije i menadžmenta, no tek je na prvoj godini fakulteta i teško je reći koji će biti njegov dominantan interes. Kćer, pak, zanima arhitektura i odlučna je upisati studij u Americi. I Maji i meni je važno da im omogućimo obrazovanje, znanje vam niko ne može oduzeti, a u svakom izboru profesije imaju potpunu slobodu da slijede vlastite interese i afinitete. Atlantic Grupa nije obiteljski biznis, mi smo savremeni internacionalni poslovni sistem koji vodi vrlo ekspertan menadžment. Svoju djecu odgajam prije svega kao roditelj, a ne nasljednike kao većinski vlasnik kompanije. Ako budu imali interesa raditi u kompaniji, neću im to braniti, ali im sigurno neću sugerirati ili ih, ne daj bože, tjerati na to.

Oplemenjene poslovne veze

Osim dobrih veza u poslovnom svijetu na Zapadu, Tedeschi s mnogima ima i dobar privatni odnos, poput porodice Klausa Hippa, sastaje se s Williamom Wrigleyjem, ugostio je Michaela Ferrera, genija koji je osmislio Ferrero Rocher, bombone Tic Tac, Nutellu, Rafaelo…
– Bliski odnosi s ljudima na vrhu lakše se uspostavljaju u kompanijama sa snažnim obiteljskim pečatom.

Muzika je dio mene, ali i sport

– Kao mlad otišao sam da radim u Italiju, i u poslu brzo napredovao. Nikad nisam radio u socijalističkom sistemu, od početka sam se borio na otvorenom tržištu. Ne govorim to kao vrijednosnu ocjenu, nego naprosto kao fakt. Više žalim za tim što nisam gledao legendarno Muzičko bienale 1981. u Zagrebu s Gang of Four, Šarlo Akrobatom, Haustorom, propustio sam i Talking Heads u Zagrebu 1982. Tad sam ozbiljno trenirao odbojku i nije bilo govora da zbog koncerta propustim trening, iako sam, i tad kao i danas, jako volio muziku. Ali, kad nešto radim, onda to radim posvećemo, sto posto.

(The Prestige)