Sirogojno na modnoj mapi svijeta

Jakne Georgea Stylera (Đorđe Tamburić) nastale prije dvije godine za autorsku reviju na Londonskoj nedjelji mode ove sezone su postale pravi hit.

Jakne sa etno motivima Srbije isplele su pletilje iz zlatiborskog sela Sirogojna, a nose ih dame u Njujorku, Londonu, Vankuveru, Los Anđeles.

Pored četiri modela u jarkim bojama, koja su izrađena od najkvalitetnije vune sa Islanda, sa petljama koje imitiraju krzno, u februaru bi trebalo da se izradi još nekoliko kako bi se oformila mini-kolekcija.

Dizajner je imao samo dva mjeseca da osmisli nešto autentično za predstavljanje u Londonu što ga nije spriječilo da ostane dosljedan stilu – da se opredijeli za trikotažu, iskoristi srpske etno-motive, poigra se sa bojama i pronađe ko će sve to da isplete.

Iz domaće modne kuće „Sirogojno Style” otkrivaju da su morali da izaberu najvještije pletilje da realizuju ono što je Đorđe nacrtao, iako sarađuju sa nekoliko stotina žena. Ana Ljubojević, menadžerka ove kompanije, dodaje da je među njima i baka u devetoj deceniji života, ali i pletilja na pragu tridesetih. Kako se saradnja pokazala uspješnom, riješili su da ove zime povećaju broj kreacija.

Modna priča u ovom dijelu Srbije datira iz šezdesetih godina 20. vijeka, a i danas se kompaniji javljaju vlasnice pletenih proizvoda koje još uvijek nose, iako su ih kupile prije nekoliko decenija. Topli i šareni džemperi, šalovi, rukavice, prsluci putovali su ne samo u Evropu već i u ostale dijelove svijeta.

Osim saradnje sa domaćom kućom, Džordž Stajler ovih dana zauzet je organizacijom promocije nove kolekcije koja će biti u SAD.

Mogućnost da i drugi domaći dizajneri dobiju priliku da se pokažu u ovladavanju trikotaže, za sada je samo ideja. Ana Ljubojević napominje da razmišljaju o konkursu gdje bi odabrali najbolje i napravili posebnu kolekciju.

Broj žena koje se bave pletenjem smanjen je u odnosu na period od prije nekoliko decenija. Ova vještina više nije nešto što se prenosi kao dio porodičnog nasljeđa sa starije na mlađu generaciju. Projekat organizacije pletilja je pokrenut u Sirogojnu 1962. godine, kako bi se ženama iz ruralnih područja omogućilo da rade, a da ne napuštaju domaćinstvo. Ideja je bila da se smanji migracija sa sela u grad u čemu se donekle uspjelo. Nažalost broj stanovnika zlatiborskih sela se permanentno smanjuje.

Ana Ljubojević otkriva da su danas saradnice mnoge ćerke i snahe prvih pletilja, koje su sarađivale sa Dobrilom Smiljanić, žene najzaslužnije za ucrtavanje Sirogojna na modnu mapu svijeta. Ona dodaje da se za rad javljaju i žene iz mnogih gradova, ali da je teško organizovati kontrolu izrade kada pletilje nisu na jednoj adresi.