Goran Račić – Izazovi treba da nas jačaju

Zastupati interese privrede koja pokriva 55% ekonomije Republike Srpske, koliko Komora Banjaluka obuhvata sa još tri grada i 18 opština, uspostavljati i poboljšavati veze kako između domaćih tako i sa privrednim subjektima iz inostranstva – nije lako u ovdašnjim okolnostima. Jer se u svemu prepliću pitanja promjene obrazovanja, proizvodnje, odnosa sa drugim zemljama, postojeći trendovi rasta ili pada… Ali, optimizma još ima
razgovarao MARKO ŠIKULJAK foto Borislav Zdrinja

Institucija koja zastupa interese privrede Republike Srpske, promovisanja, povezivanja, poslovnog obrazovanja, Privredna komora RS, ima pet područnih jedinica. Goran Račić je na čelu one sa centrom u Banjaluci, koja obuhvata tri grada i 18 opština, što je 55% ukupne ekonomije Republike Srpske. To dovoljno govori o značaju, ali i nemogućnosti da se, usljed sveopšte povezanosti, govori samo o toj regiji, već ujedno i o cijelom prostoru. 

Navodi da je ove godine, u prvih 10 mjeseci, RS imala pad industrijske proizvodnje od 12,2%, u prerađivačkoj industriji 12,1% a u proizvodnji električne energije 15,9%. Jedini rast je u metalnoj industriji od 7% dok je pad u proizvodnji namještaja skoro 20%. Otuda i pitanje za razloge takvih trendova: gdje je uzrok stagnacija u eurozoni, a gdje domaće prilike.

– U pojedinim oblastima to funkcioniše kao sistem spojenih posuda, s obzirom da su glavna tržišta naše prerađivačke industrije Austrija, Njemačka, Italija, Hrvatska, te da se kriza kod njih osjeti na tražnju kod nas. S jedne strane, ovo je rezultat smanjene tražnje za našim proizvodima na tržištu zapadne Evrope, a imamo problem i s ponudom na domaćem tržištu, jer su neki kapaciteti koji su ranije bili u funkciji stali s proizvodnjom. To se odnosi na Rafineriju nafte u Brodu, Fabriku duvana u Banjaluci, a s druge strane, u energetskom sektoru HE Dubrovnik je već duže van funkcije. Uz kašnjenje sa remont TE Gacko, to se značajno osjetilo na statistikama, pa nam je industrijska proizvodnja u padu tokom prvih 10 mjeseci. Ove godine možemo očekivati manje stope rasta BDP nego lani, ali vjerujem da će ipak biti pozitivne. Javni prihodi su ipak rasli za 59 miliona maraka, ili tri odsto, na osnovu kojih tražimo rasterećenja za privredu.

Strane investicije su dobre ali i domaći moraju imati isti tretman. Domaći investitori na drugačiji način gledaju na ovaj prostor, logika poslovanja je drugačija, oni neće odmah tražiti drugu zemlju na prvi znak pada profita

Proizvodnja namještaja je ranijih godina imala veliki rast, sada doživljava pad, šta je uzrok?
– Posljednjih godina je izvoz drvnih sortimenata rastao, kao i izvoz namještaja. Na međunarodnom tržištu je postojala velika tražnja, a mi smo imali veliki suficit, četiri puta je bio veći izvoz nego uvozi. Ali moramo smanjiti izvoz poluproizvoda, a povećavati izvoz gotovih proizvoda. U procesu proizvodnje na kubiku poluproizvoda radi sedam radnika, a na kubiku gotovog proizvoda 14 radnika. Cijena poluproizvoda je 500-600 eura po kubiku, a gotov proizvod, recimo namještaj, u zavisnosti od brenda dizajna, cijena može biti pet i više hiljada eura. Jasno je kolika je korist da radimo složeniju proizvodnju. Inicirali smo da se na univerzitetu uvede smjer inžinjera drvoprerade, jer su u našim fabrikama na tim mjestima radili inžinjeri šumarstva, što ne možemo smatrati za isto. Imamo solidne kapacitete za proizvodnju, uz ovaj nivo tehničke opremljenosti, uz sirovinsku bazu, nemamo nijednu prepreku da ne idemo korak dalje u proizvodnji namještaja.

Mogu li se očekivati značajniji priliv stranih investicija?
– Recimo, kompanija Mreža netvork, koja je prisutna u Derventi, želi da preseli jednu fabriku iz Rumunije. Zadovoljni su onim što imaju u Derventi, saradnjom sa lokalnom vlašću, sa Komorom RS, podrškom ministarstva. Takođe, Kolektor iz Laktaša je otvorio jedan pogon u Srpcu, započeli su proizvodnju u Prijedoru, žele dalje da se šire. Takođe, jedna njemačka firma koja se bavi proizvodnjom velikih vreća za pakovanje industrijskih proizvoda, želi da pokrene proizvodnju u Prijedoru. Kupili su zemljište, plan je da već u drugoj polovini 2020. započnu proizvodnju i da u dogledno vrijeme imaju 150 radnika. Za nas je ta investicija značajna, jer nemamo značajnijih investicija iz Njemačke, a to je najveća ekonomska sila u Evropi; na listi investitora kod nas je tek na desetom mjestu. Nadamo se da će ovo biti dobar pokazatelj za druge, da dođu na naše prostore. Želim naglasiti da poštujemo strane investitore, ali želimo jednako tretirati domaće. Strani investitori se povlače ukoliko negdje pronađu bolje uslove. Domaći investitori na drugačiji način gledaju na ovaj prostor, logika poslovanja je drugačija, zato ih ne smijemo zapostaviti u odnosu na bilo koga.

Gdje postoji najviše prostora za razvoj privrede?
– Prostora za napredak ima u svim oblastima. Međutim, ne postoje mjere koje mogu dati brze rezultate, zapravo te koje navodno daju brze rezultate nisu dobre mjere. Moramo stvari rješavati sistemski, postaviti na zdrave noge, pa da očekujemo stabilan i kontinuiran rast. Sigurno da ima prostora za rast u prerađivačkoj industriji, posebno u metalnom sektoru i mašinskoj industriji, čija su preduzeća partneri vodećih evropskih kompanija. Prisutni su autoindustriji, gdje su zahtjevni kriterijumi.

Ako imamo okrenutost određenim tržištima koja postoji više decenija, postoji li mogućnost smanjenja te zavisnosti osvajanjem novih?
– Naši privrednici preferiraju tržište zapadne Evrope, koje je oduvijek bilo prioritet, posebno Austrija, Njemačka, Italija. Postoji prostor da se to proširi, od Poljske, kao jedne razvijene i velike zemlje, pa do Rumunije, Bugarske, Mađarske. To su tržišta o kojima malo znamo i nisu bili u fokusu naših privrednika. Mi smo u stalnom kontaktu sa komorama tih zemalja, pokušavamo da stvorimo dobre odnose, kako bi se omogućilo širenje na ta tržišta.

Prije nekoliko dana smo učestvovali na sajmu turizma u Solunu, najvećem sajmu u Grčkoj. Uz Turističku organizaciju RS, Foče i Trebinja, Olimpijski centar Jahorinu, predstavili smo naše kapacitete. Trebalo bi da već od sljedeće turističke sezone imamo turiste iz Grčke. Oni idu u Bugarsku, ali već su se zasitili njihovih skijališta, a ono što su vidjeli kod nas im je privuklo pažnju.

Šta sve naša privreda može da nauči iz saradnje sa Bjelorusijom?
– Oni imaju razvijenu mašinsku industriju, proizvode kamione i poljoprivredne mašine, koji su se u našim uslovima pokazali pouzdanim i dobrim, a cijene su konkurentnije u odnosu na zapadne proizvođače. Takođe, možemo da koristimo njihova iskustva u IT sektoru, gdje su postali prava sila, imaju nekoliko milijardi dolara izvoza softvera na najzahtjevnija zapadna tržišta. Želimo vidjeti kako su razvijali tu industriju, i da pokušamo takva iskustva da primijenimo kod nas. Dobro je da imamo takve zemlje za partnere, a slično je sa Rumunijom i Poljskom. Mi njima možemo da ponudimo proizvode iz drvne i mašinske industrije, a skupa sa njima možemo razvijati našu prehrambenu i prerađivačku industriju. Poljaci su kroz posjete pokazali zainteresovanost za naše turističke kapacitete, za banje i zimski turizam. Imamo zainteresovane poljske investitore koji žele da ulažu u građevinski sektor, tu su i razgovori za hemijsku proizvodnju. Ima dosta prostora, na nama je da radimo, jer to ne ide lako, za neku investiciju se borite nekoliko godina, da bi bila realizovana.

Spomenuli smo IT sektor, da li se njegov razvoj doživljava ozbiljno?
– Mi nismo svjesni značaja IT sektora, ne tretiramo ga kao značajan razvojni resurs, smatramo to kao neku vrstu usluge. Kad analiziramo, prije 20 godina, među najznačajnijim kompanijama bio je samo Majkrosoft. Prije 10 godina ih je bilo tri, a danas su najuspješnije kompanije u svijetu iz IT sektora. Mijenja se struktura ekonomije, imaćemo u budućnosti neka nova zanimanja koja ne postoje. Jedna ideja može značajno promijeniti cijelu branšu, kao što je Buking promijenio turizam i poslovanje hotela. Zato kroz obrazovni sistem  moramo djecu koja imaju sklonosti prema tehnologiji usmjeriti tako da budu potencijalni radnici u tom sektoru. Informatiku koju djeca sada uče odavno je prevaziđena. Samo kroz obrazovanje možemo stvarati razvoj. Veliki broj mladih ljudi po kućama rade za inostrane kompanije, mi im možemo dati šansu da legalizuju svoje poslove, da po prihvatljivim uslovima pređu u legalne tokove.

Samo kroz obrazovanje možemo stvarati razvoj. Otuda veliki broj mladih ljudi po kućama rade za inostrane IT kompanije

Privredna komora je jedan od zagovornika promjena u obrazovanju, s fokusom da se školuje kadar za potrebe domaće privrede. Kako izgleda sprovođenje tih planova?
– Ono što nam je zaista potrebno jeste prilagođavanje sistema obrazovanja potrebama privrede, sistem dualnog obrazovanja, ili kako se ranije kod nas zvalo škola učenika u privredi. Ali taj sistem moramo prilagoditi današnjem vremenu i iskustvima, koje su zapadne zemlje dostigle. Adekvatna radna snaga, obučena, kojoj ne treba mnogo vremena da uđe u proizvodne procese, već gdje učenici iz srednje škole izlaze spremni da rade u tim sektorima. Takođe, moramo favorizovati određena zanimanja koja su potrebna privredi. Planiramo da kroz školovanje u dualnom obrazovanju učenici budu plaćeni za svoj rad, da imaju 70% prosječne zarade u toj grani proizvodnje. S obzirom da imamo problema sa radnom snagom, trebalo bi naći sredstva u budžetu kako bi podstakli uvođenja tehnologija sa većim nivoom obrade, koje su produktivnije, da bi naše kompanije bile konkurentnije onim sa Zapada. To je koncept u kojem trebamo tražiti prednosti naše industrije. Sistem podsticaja mora biti prilagođen kako bi kompanije mogle uvoditi visokoproduktivne tehnologije, da se nedostatak radne snage nadomjesti povećanjem produktivnosti.

Jedan od načina da se osposobi radna snaga jeste i prekvalifikacija.
– Imamo slučajeve, gdje su rađene određene ankete, pa se u Laktašima, od ukupnog broja nezaposlenih, 70 odsto izjasnilo da nisu spremni da idu u prekvalifikaciju. To je dosta zabrinjavajući podatak. Iako imamo ozbiljnih problema s nedostatkom radne snage u gotovo svim sektorima. Od tekstilne i drvne industrije, gdje uglavnom radi kadar iz starih kompanija. Mladi se teško odlučuju za te proizvodne smjerove. Mi smo u Komori osnovali centar koji se bavi prekvalifikacijom, i već smo završili jedan proces obuke vozača. Projekat smo razvili sa Zavodom za zapošljavanje, gdje smo obučili one koji su zainteresovani da se bave tim poslom i koji imaju potpisane predugovore sa prevozničkim kompanijama. I oni sad imaju zaposlenje. Idemo sa drugim ciklusom obuke, a planiramo da proširimo obuku i za operatere CNC mašina, kao i za sve profile za koje nam kompanije izraze tražnju. Nedostatak radne snage je ozbiljan ograničavajući faktor za dalji razvoj.

Njemačka je najveća ekonomska sila u Evropi, a na listi investitora kod nas je tek na desetom mjestu. Nadamo se da će njemački investitor koji dolazi u Prijedor biti primjer za kojim će krenuti i drugi

Dakle, dva su problema: manjak zainteresovanosti za neka zanimanja, a potom odlazak ljudi u inostranstvo!
– Proces migracija je karakterističan za cijeli Balkan, čak i za druge zemlje Evrope. Jednostavno, zapadna ekonomija ima problema sa priraštajem, a imaju ekonomiju koja je rastuća. U tim okolnostima njima je potrebna radna snaga, a naši radnici su se pokazali kao dobri, sposobni, brzo prihvataju pozitivne trendove, spremni su da rade na različitim mašinama… Neka istraživanja iz Austrije pokazuju da su radnici sa prostora bivše Jugoslavije najpoželjniji u toj zemlji, zbog radnih navika, brzine uklapanja u sistem… Što se tiče odlazaka, dosta ljudi odlazi nesvjesno šta ih tamo čeka. Imamo slučajeva i da se radnici vraćaju. Moramo dati šansu i njima, preokrenuti tu kampanju koja forsira odlazak. Jednostavno, većina ljudi je sramota da se vrate brzo. Svim vlasnicima preduzeća sugerišem da radnicima koji izraze želju da odu, kažu da pokušaju, a ako ne ide, da uvijek mogu da se vrate. Imamo i takvih slučajeva.

Koliko naši ljudi imaju osjećaj za biznis, da se upuste i sami naprave uspjeh?
– Nažalost, nemamo razvijen preduzetnički duh u potrebnom obimu da bi rezultirao većim ekonomskim rastom koji nam je neophodan. Na prostoru RS imamo samo oko 10.500 privrednih društava, što je malo. Pogotovo kad analiziramo njihovu strukturu i vidimo da su 95% mikro i mala privredna društva; ostalo su srednja i velika. Što bi po evropskim kriterijima klasifikacije veličine privrednih društava bilo i nepovoljnije.

Za poslovni uspjeh, pored ambijenta, koji je važan, potrebno je imati znanje, dobru poslovnu viziju, ideju, dobar tim, biti istrajan i posvećen poslu. U svakom slučaju, prije pokretanja poslovne aktivnosti neophodne je dobro analizirati tržište i napraviti dobar poslovni plan. Nekad su u bivšem sistemu svi poslovni planovi prolazili određene institucije koje su ocjenjivale te planove i značajno mjesto je imala i Komora. Danas imamo slučajeve da se pokreću proizvodni pogoni a da se nije uradila dobra analiza tržišnih pretpostavki i sirovinskih kapaciteta. A mi nemamo viška kapitala da bi sebi dozvolili takav luksuz.

‘PRIVREDNIK’ JE ZALOG ZA BUDUĆNOST
Privredna komora je pokretač rada udruženja Privrednik na prostoru RS, s tradicijom još od 19. vijeka. Kolika je danas uloga ovakve ideje, koja je bila pokretač obrazovanja i razvoja brojnih generacija?
– Mi smo se prošle godine upoznali sa radom Privrednika u Novom Sadu i Zagrebu, te došli na ideju da formiramo i u Banjaluci. Privrednik ima bogatu istoriju, najznačajniji naši ljudi su bili uključeni u njegov rad, od bračnog para Matijević, Nikole Tesle, Mihaila Pupina, kralja Aleksandra, Cvijića, Dunđerskog… Svi oni su smatrali da je Privrednik neophodan za razvoj društva, pomoć mladoj generaciji koja nije imala priliku da se školuje. Prepoznali smo se u toj misiji. Pitomci Privrednika moraju da budu uspješni đaci, sa prosjekom u srednjim školama od najmanje 4,8 a na fakultetu devet i više. Drugi uslov je imovinsko stanje, jer imamo 34 pitomca iz svih krajeva RS, i to su djeca iz porodica skromnog imovinskog stanja. Za jednu djevojku koja je odličan student Poljoprivrednog fakulteta smo saznali iz novina da živi u teškim uslovima; s majkom. Stipendije su značajne, jer mogu da se posvete samo knjizi. Za sada je to prva generacija, a u budućnosti ćemo primijeniti iskustva Privrednika iz Novog Sada i Zagreba, gdje generacije pitomaca nastavljaju da šire misiju društva čiji su član, pomažu mlađim pitomcima, besplatno im pružaju besplatne sekcije, poput škola stranih jezika, informatike i slično. Na taj način se misija Privrednika širi. Iza sebe imam dosta iskustva i dobrih rezultata, ali svakako među desetak najvećih uspjeha je osnivanje Dobrotvornog udruženja Privrednik.