Da li „krofna ekonomija“ može da spasi svijet?

Jedan od pokazatelja da i ova kriza može predstavljati priliku za pozitivne promjene je slučaj Amsterdama – grada čiji plan za oporavak od posledica pandemije poštuje dobrobit svih ljudi i zdravlje čitave planete.

Pijace gdje se voće i povrće odbačeno od strane supermarketa uzima besplatno i po potrebi, radionice i debate u okupiranim zgradama, razmjene odjeće umjesto kupovine – ove i slične aktivnosti koje podrivaju dominantnu logiku potrošnje i profita po svaku cijenu uveliko se primjenjuju u Amsterdamu.

Dok se mnogi od nas pitaju šta će pandemija značiti za emisije štetnih gasova i borbe protiv klimatskih promjena na duge staze, gradske vlasti u Amsterdamu stavile su klimatsku akciju u srž planova za oporavak od posledica rastuće zdravstvene i ekonomske krize, prenosi portal Klima 101.

Naime, vođeni idejama oksfordske ekonomistkinje Kejt Ravort i autorke knjige „Krofna ekonomija“, gradske vlasti su razvile strategiju koja odbacuje ustaljena ekonomska mjerila uspeha (poput rasta BDP-a) u korist definicije uspjeha grada zasnovane na blagostanju ljudi i planete.

Krofna ekonomija u teoriji i praksi

„Krofnu“ možemo razumjeti kao ekonomsku paradigmu u kojoj su životne vrijednosti u prvom planu.

Ovaj model definiše socijalnu osnovu u kojoj se nalaze preduslovi za dobar život zasnovani na ciljevima za održivi razvoj Ujedinjenih Nacija, kao i ekološki nivo iznad koga ljudska aktivnost izaziva planetarne štete poput klimatskih promjena i zagađenja vazduha. Između njih nalazi se ekološki bezbjedno i socijalno pravedno mjesto za čovječanstvo kao prostor u kome nikome nisu uskraćene osnove za dobar život i u kome poštujemo Zemljine prirodne granice.

Pored toga što pruža pregled mjesta na kome se trenutno nalazimo u odnosu na to gde bi trebalo da budemo, ‘krofna’ predstavlja alternativu uvjerenju da društveni boljitak mora imati visoku cijenu u vidu povećane nejednakosti između bogatih i siromašnih i ekološke štete, kao i da se ne može istovremeno boriti protiv i jednog i drugog.

Primjenjivanje ovih ideja na nivou grada vrši se kroz četiri ugla sagledavanja – ekološki, socijalni, lokalni i globalni – koji zajedno doprinose novoj perspektivi o tome kako definisati uspjeh tako da je on u skladu sa prirodom i društvom. Ovakvim pristupom grad preuzima odgovornost ne samo za sprovođenje lokalnih akcija poput smanjenja zagađenosti vazduha, već i za garanciju da takve akcije neće biti na štetu drugih ljudi i ekosistema. Tako se rješenje ovih problema zamjenom lokalne proizvodnje uvozom iz drugih dijelova svijeta radi smanjenja emisija i zagađenja ne bi uklapalo u novi model, dok bi ovaj okvir podržao smanjenje potrošnje kao adekvatno rješenje.

Amsterdamska krofna postala je dio strategije grada da ostvari cilj prelaska na cirkularnu ekonomiju – Amsterdam planira da prepolovi upotrebu sirovih materijala do 2030, a postane potpuno cirkularan do 2050. Na presjeku globalnog i socijalnog nalaze se i zahtjevi da grad uzme u obzir porijeklo proizvoda koji se uvoze i uslove u kojima su oni proizvedeni, dok presjek globalnog i ekološkog procjenjuje pritisak koji grad vrši na planetarni ekosistem.

Uspostavljanja socijalnih i planetrnih granica

Umesto fokusa na saniranje štete nakon što je ona načinjena, amsterdamski cirkularni ciljevi su u skladu sa ključnim konceptom krofna ekonomije – da ekonomske aktivnosti treba dizajnirati da budu regenerativne i redistributivne. Iako ‘krofna’ ne nudi rješenja za sve probleme, važnost ovakvog modela jeste istovremeno usmjeravanje ka koracima koji su neophodni da se grad nađe unutar socijalnih i planetarnih granica.

Kako je 55 odsto svjetskog stanovništva koje živi u gradovima odgovorno za preko 60% energetske potrošnje i preko 70% emisija ugljen-dioksida, gradovi snose i veliki dio odgovornosti za preduzimanje ambicioznih akcija. Ovo je pogotovu tačno jer je bez radikalnih promjena potražnja gradova za materijalnim resursima predviđena da poraste sa 40 milijardi tona u 2010. na skoro 90 milijardi tona u 2050.

Međutim, velika potrošnja nije jedino što gradovi dijele: preko 90 odsto urbanih oblasti nalaze se na obali, što stavlja gradove u bitan rizik od poplava izazvanih rastućim nivoom mora i jakim olujama.

Nakon Amsterdama gradska „krofna“ se sprema i za Filadelfiju u Pensilvaniji i Portland u Oregonu, a mnogi gradovi sprovode ambiciozne klimatske akcije i na druge načine – od prekidanja investiranja i tužbi usmjerenih ka fosilnim korporacijama u slučaju Njujorka, do rada ka eliminisanju energetskog siromaštva i fokusa na klimatsku pravdu u donošenju odluka u slučaju Barselone.