Dobrodošli u besmisleni svijet milijardera
Milijarderi lete u nebo. Milijarderi su na tri minuta izgubljeni u svemiru. Milijarderi nas, zapravo, uče o besmislu milijardi.
To bi bio i neki sažetak viđenja naučnika Korada Korlevića o Bransonovom i Bezosovom putovanju u svemir. Osvajanje trominutne bestežinske ekstaze u kosmičkoj onaniji. Musk šalje auto u svemir, ova dvojica se utrkuju ko može više i jače, a svijet propada poput kule od karata.
I dok je planeta gladna, obijesni milijarderi jedu kolače u vakuumu. Ne, nije to žal za nečijim bogatstvom. Nažalost, sve smo bliže onoj indijanskoj ”apokrifnoj” misli da će bijelci na kraju jesti vlastiti novac. U sadašnjosti rastrošnosti ogleda se besmisao civilizacije. Možda ovo i jeste trenutak kad dolazi do potpune katarze i neminovne propasti hedonističkog sistema kojem robujemo više od vijeka. Taj hedonizam pripisujemo Zapadu, no on je svjetski problem kojem teže svi. ”Ferengizam” (Ferengiji, Zvjezdane staze”) uvodi nas u razdoblje kad će oni ”gore” biti još više i dalje od stvarnosti na kojoj egzistiraju.
Dobro iskorištena pandemija koja je mnoge stjerala u bankrot, stvorila je još bogatiji soj pravog virusa koji će nas dokrajčiti. Ljude mogu uništiti samo ljudi. Želja da se osvoji svemir je dizanje ruku od toga da se spasi planeta na kojoj će ostati sedam milijardi ljudi. Naravno, ne moramo generalizovati jer nisu svi milijarderi – milijarderi. Budući je neka druga Zemlja milijarde godina udaljena negdje od nas, jasno im je da dio svoga novca moraju uložiti u spas, Zemlje.
No što s onima koji ne odustaju od zarade ni na brodu što tone? Lakše im je plivati u vodi do grla nego odustati od posljednje porcije jastoga u naftnom toću. Lista zainteresovanih bogataša koji žele trominutni bestežinski kosmički seks je impresivna. Dok s nama igraju ”potapanje brodova” dotle u svemiru, poput djece, glumataju Picarda i Kirka u lažnim svemirskim brodovima. Na sreću, nije svako zlo za zlo. Neke raketne invencije doprinijeće napretku svemirskim letovima i istraživanjima. Ali, ovaj let izaziva strah od letenja.
Strah od same pomisli gdje sve ovo vodi i u šta su ljudi spremni proćerdati milijarde nečega što odavno ne bi trebalo da postoji ukoliko želimo da otkrijemo prostranstva gdje ni jedna civilizacija još nije kročila. Možda je bogataški let u svemir mali korak za čovjeka no velik je dodatni dobitak za milijardere koji su pokrenuli novu nišu za milionsku zaradu u brzom, preuranjenom kozmičkom vrhuncu. Vrhuncu koji nema oglaganja jer što si učinio u tri minuta, učinio si i svima ćeš pričati da ti je bilo lijepo i kako ćeš opet to učiniti iako nisi ni bio svjestan kad si penetrirao i kad si svršio sa svemirom.
Doživljaj će im ostati da lebdi negdje u vakuumu smrznut na 2,7 kelvina. Sad, kad narod gleda koliko je novca otišlo u vjetar, svemir, vazduh, svjestan je da nada u čovječanstvo leži na drukčijim temeljima od onih kojima su mnogi spremni da se klanjaju. Niti odijelo niti bogatstvo ne čine čovjeka već znanje, mudrost i humanost koji određuju u što ćeš uložiti svoje da bi osigurao budućnost svima, a ne samo sebi. Ovako, imaćemo Pale sam u svemiru, do Marsa, a onda ni njega više neće biti, što zbog zračenja, što zbog potrošenih resursa, što zbog obezvrijeđenosti vrijednosti kojoj je težio.
Sjetite se Lovrakova Vlaka u snijegu. Ni odbjegli ”zadrugari” nisu mogli dugo sami, posebno kad se zapne u snijegu ili svemiru. ”Princip je isti, sve su ostalo nijanse!”
Autor: Krešimir Butković
