Kako u Kini biti bogat, a ne zamjeriti se Partiji?

Iako veliki dio današnje elektronike, računara i raznih aplikacija dolazi iz Kine, čini se da vlasti najmnogoljudnije zemlje na svijetu ne gledaju sa velikom naklonošću na vlasnike i šefove ovih globalnih korporacija.

Prije samo nekoliko godina, jedan od najbogatijih ljudi u Kini, Jack Ma bio je uvršten na listu ‘50 najvažnijih ljudi u svetu’ magazina Fortune. Ma je osnivač i CEO kompanije Ali Baba, koja je od stranice za online prodaju prerasla u globalnog tehnološkog lidera, piše Aljazeera Balkans.

Ipak, prošle godine je kineska vlada spriječila proširenje ove kompanije, koristeći nove propise, za koje mnogi stručnjaci smatraju da su stvoreni kako bi ‘disciplinovali’ kineske milijardere.

Najveće online finansijsko tržište

Trećeg novembra 2020. godine kinesko ministarstvo trgovine i Agencija za ulaganja povukli su, do tada, neviđen potez u poslovnom svijetu. Stopiranjem izlaska na berzu kompanije Ant Group, koji je trebao biti najveći u istoriji kineske berze, i jedan od najvećih u svijetu, Komunistička partija Kine je poslala jasnu poruku i tehnološkom, i finansijskom sektoru u zemlji, i najvažnije – novostvorenoj klasi mega-bogatih Kineza.

Ant Group je zapravo novo ime za staru uslugu u Kini – Ali Pay. Dio Ali Baba grupe od samog početka, Ali Pay omogućava jednostavno online plaćanje i naručivanje, kao i elektronski mikro-menadžment – upravljanje finansijama kroz aplikacije.

Prije dvije godine američki finansijski stručnjaci su objavili da je ovo ‘online finansijsko tržište usluga’ najveće na svijetu, sa čak 528 miliona korisnika, što je gotovo trećina stanovnika Kine. ‘Tianhong Yu’e Bao’ kako se naziva u Kini, ovaj skup finansijskih usluga i aplikacija je za kratko vreme akumulirao obrt kapitala od 12 milijardi dolara u transakcijama, a vrednost je procjenjivana na gotovo 200 milijardi dolara, što je na nivou drugih globalnih igrača, poput kompanije PayPal.

U novembru prošle godine se očekivalo da Ant Group ponudi akcije na prvom izlasku na berzu (IPO) u vrijednosti od čak 34 milijarde dolara. Samo 48 sati prijje najavljenog trgovanja na berzi u Hong Kongu, regulatori i nadležne komisije su ga zaustavili. Jedno vreme se čak spekulisalo da je ‘naređenje’ stiglo direktno od predsednika Narodne Republike Kine, Xi Jinpinga. Samo nekoliko dana kasnije, Jack Ma se sastao sa vicepremijerom Liu Heom i ponudio da jedan dio Ant Group pređe u vlasništvo države, ali taj predlog nije prihvaćen.

Gotovo u isto vrijeme, mediji u SAD su objavili niz tekstova, u kojima je otkriveno da je Ali Pay delio podatke svojih klijenata sa državom. I to ne samo neke podatke, već i istorije kupovina, navike u kupovini, prosječne iznose koji su trošeni, i slično.

Ant Group, iako sama dio ogromnog Ali Baba sistema, ima i svoje podružnice i kompanije – Huabei, sistem za onlajn kreditiranje, Jiebei, za brze kredite male vrijednosti i WorldFirst, koji pruža slične usluge stranim kompanijama.

Stopiranje izlaska na berzu Ant Group je ostavilo traga i na samog Jacka Ma – izgubio je 20 milijardi dolara ličnog bogatstva. Mnogi smatraju i da bi u slučaju da je ovaj izlazak na berzu realizovan, Ant Group danas bila daleko najveća kompanija ove vrste na svijetu. Ma trenutno ima lično bogatstvo procijenjeno na 40 milijardi dolara.

Zabrana kriptovaluta

Kineske vlasti su nedavno takođe zabranile i trgovinu svim kripto-valutama (crypto currency) kao što su Bitcoin, Dogecoin i Ethereum. Kineska centralna banka (CCB) je sve transakcije Bitcoinima proglasila za nelegalne, što u praksi praktično znači i zabranu njihovog posjedovanja. CCB je u svom saopštenju navela da ‘trgovanje elektronskim valutama smatra ilegalnom aktivnošću’, što obuhvata čak i prodaju Bitcoina kineskih vlasnika na svjetskom tržištu. Kao rezultat ove zabrane, vrijednost Bitcoina je pala za više od 2.000 dolara. Kina trgovinu kripto-valutama smatra za ‘špekulativne i ilegalne radnje’ od 2019. godine.

Tehnološki stručnjak Srđan Manasijević kaže da su ovakve usluge sve popularnije i u regionu.

„Imate slučaj da praktično svi mobilni operateri u regionu nude razne vrste online plaćanja, a pojedini imaju čak i svoje banke sa fizičkim poslovnicama i bankomatima. Ovo je veoma isplativ biznis, budući da čak i mali operateri mobilne telefonije, interneta i kablovske televizije imaju stotine hiljada korisnika“, kaže Manojlović.

Prema njegovim riječima, „taj ‘živi’ kapital se zato treba što više ulagati, delom u proširenje mreže i usluga, a dijelom u marketing“. Ukazuje i na slučaj da su državne kompanije iz ove sfere među glavnim sponzorima raznih sportskih klubova, ali i kulturnih događaja, koncerata što je po njemu opravdano, ali samo ako je u pitanju dobar marketing.

„Sa druge strane, imate u poslednjih godinu-dvije pravu ‘eksploziju’ aplikacija i usluga za dostavu svega, bukvalno od ‘igle do lokomotive’. Naročito su popularne aplikacije za dostavu hrane, a konkurencija je toliko žestoka da možete naručiti hranu čak i iz najmanjih restorana brze hrane. Uz to potražnja je tolika da ove kompanije, naročito u Beogradu, imaju stalni problem nedostatka radne snage“, napominje Manasijević.

Iako se na prvi pogled može činiti da je tržište online prodaje malo i nerazvijeno, prvenstveno zbog relativno niskog standarda, objašnjava da već postoji „nekoliko evropskih kompanija iz ovog sektora koje posluju na tržištu Srbije, a postoje i neke najave o otvaranju velikog regionalnog servisa, u koji će biti uloženo gotovo 50 miliona eura kapitala“.

Pametni telefoni kao diplomatsko oružje

Jack Ma nije jedini koji je ušao u sukob sa kineskom vladom i Komunističkom partijom. Više od 30 kompanija su na neki način sankcionisane ili im je poslovanje ograničeno. Na Zapadu ovo vide prije svega kao borbu za vlast unutar zemlje, a poznata je i težnja Xi Jinpinga i visokih funkcionera Partije, koji ne žele stvaranje ‘alternativnih centara moći i uticaja’, kako u ekonomskoj, tako i u političkoj sferi.

Nešto slično se desilo nakon raspada Sovjetskog saveza. Rusija, kao naslednica SSSR-a, za samo nekoliko godina (od 1992. do 1995.) dobila je čitavu novu klasu bogataša i vlasnika kapitala. Naravno, oni su do svog bogatstva stigli kupovinom državnih fabrika, zemljišta i nekadašnji giganata, te uvozom (često nelegalnim) razne robe iz Evrope i sveta. Većina njih je i danas aktivno u Rusiji i širom Evrope, a mnogi od njih su dobili i političke funkcije ili obavljali državne poslove u inostranstvu. Često se ova klasa novostvorenih bogataša naziva ‘oligarhijskom klasom’, a oni sami sebe nazivaju ‘novim knezovima’, po ugledu na carsku Rusiju.

Pokazalo se i da tehnološki giganti iz Kine nisu smetnja samo na ‘domaćem terenu’. Početkom decembra 2018. godine, na aerodromu u kanadskom Vancouveru, uhapšena je kineska državljanka Meng Wanzhou. Ona je imala isprave na ime Sabrina Meng, a samo nekoliko dana kasnije se oglasilo i Ministarstvo pravde SAD, navodeći da je ‘Meng osumnjičena za povredu sankcija Iranu nametnutih od strane SAD’. Sabrina Meng je u to vrijeme bila finansijski direktor (CFO) kompanije Huawei, najvećeg kineskog proizvođača smartfona i komunikacione opreme. Ona je takođe i ćerka osnivača kompanije, Ren Zhengfeija.

I sam Huawei se tokom 2019. i 2020. godine našao na meti sankcija SAD-a. Prvo je zabranjena prodaja njihovih uređaja u SAD-u, a kasnije je i američkim kompanijama zabranjeno da prodaju OEM delove i komponente Huaweiju (komponente za prvu ugradnju, poput memorijskih čipova i raznih kontrolera).

Iako se nakon pobjede Josepha Bidena na predsjedničkim izborima, te najava nove administracije o relaksiranju odnosa sa Kinom, očekivalo i ukidanje sankcija Huaweiju, to se nije dogodilo. Ipak, sredinom septembra, američke vlasti su saopštile da su ‘postigle dogovor sa predstavnicima porodice Meng’, te da se optužbe odbacuju. Meng Wanzhou se već vratila u Kinu, a samo nekoliko dana kasnije saopšteno je da je Kina oslobodila dvojicu kanadskih državljana, Michaela Kovriga i Michaela Spavora, koji su bili u pritvoru u Kini duže od tri godine. Oni su bili optuženi za špijunažu i neprijateljsko djelovanje, iako same kineske vlasti nisu prezentovale nikakve dokaze za te tvrdnje.