Čistka u raju za pranje novca?

Najveći “pogon” za pranje novca nije nekakva egzotična državica: to su same Sjedinjene Američke Države. Američki predsednik sada konačno najavljuje odlučnu borbu novim zakonima i promjenom politike.

Mnogi će se sjetiti filma “Gospodar rata” sa Nikolasom Kejdžom o trgovcu oružja koji ima svoje prste u poslovima koji se protežu preko čitave planete. Pravo ime trgovca oružjem čiji je život bio predložak filma nije Jurij Orlov iz Ukrajine nego Rus Viktor But, ali mnogo toga drugog je tačno, piše Dojče vele. Film je snimljen prije epiloga u realnosti – Viktor But je 2008. uhapšen i 2012. osuđen na 25 godina zatvora, a američkom pravosuđu je trebalo dugo jer je on godinama veoma uspješno mutio trag novca koji mu je stizao – i to u samim Sjedinjenim Američkim Državama, u saveznoj državi Delaver, piše DW na hrvatskom.

Mada Delaver, malenu državu na istoku zemlje čak ni svi Amerikanci neće znati pokazati prstom na karti, ona je sad poznata prije svega po dvije činjenice: prva je što ima nešto preko 970.000 stanovnika, ali je tamo registrovano preko pola miliona firmi više nego što ima stanovnika: milion i po firmi – i svake godine ih se osniva još 225.000. Naravno, to su tek poštanski sandučići, ali i trgovac oružjem je veoma uspješno skrivao svoje bogatstvo seljakanjem kroz račune pet takvih firmi.

I mafijaši i diktatori…

Druga znamenitost Delavera jeste što upravo odatle potiče trenutni američki predsjednik Džo Bajden i decenijama ju je predstavljao u Senatu. I ništa se bitno nije promijenilo još od osnivanja SAD kad je nadzor nad kompanijama ostavljen u nadležnosti saveznih država – i već u 19. vijeku je počela prava trka među njima, koja će privući novac bez previše pitanja o tome odakle je došao i ko ga zapravo posjeduje.

Pa tako Delaver nije jedina savezna država s iznenađujućim brojem “firmi” – tu su i Nevada, Vajoming, Južna Dakota… Kako piše Casey Michel u knjizi “Američka kleptokratija”, SAD je “najvažnija oaza za kleptokrate i najveći poligon za pranje novca u čitavom svijetu”. To nisu samo američki državljani nego i oligarsi, autokrate, diktatori, kriminalci i utajivači poreza iz čitavog svijeta. A Delaver Džoa Bajdena je tu na istaknutom mjestu.

Ipak, sad je upravo Bajden najavio bitku protiv te prakse s obrazloženjem kako takav – često kriminalni novac, “ugrožava nacionalnu sigurnost” SAD-a i samu demokratiju. U tome ima istine: još se vodi istraga o tome je li Bajdenov prethodnik Donald Tramp primio novac iz neke strane i SAD-u ne toliko naklonjene države, ali važeći propisi čitavog niza saveznih država posve solidno mute i kriju pravi trag novca.

Spas u “nacionalnoj sigurnosti”

Mora se reći da je upravo saziv američkog Kongresa još pod Donaldom Trampom 2020. promenio zakon o poslovnoj tajni prema kom se vlasnik neke firma mora jasno moći utvrditi punim imenom i prezimenom – već to je Transparency International nazvao “istorijskom” odlukom, makar tek prvim korakom na dugom putu.

Uoči međunarodnog susreta na vrhu o demokratiji je američki predsjednik Bajden predstavio opsežnu strategiju u borbi protiv korupcije. “Nacionalna sigurnost” je svakako dobra osnova za taj potez: prvi zakon protiv pranja novca u svijetu je uveo baš SAD još 1986, ali su tek nakon terorističkog napada 2001. i tokovi novca terorista postali izuzetno zanimljivi istražiteljima.

Te nadležnosti saveznih tijela u pojedinim saveznim državama bi trebalo proširiti i na “obične” kriminalce i utajivače poreza. Cilj je ograničiti mogućnosti onih koji odlično znaju svirati po klavijaturi svijeta ilegalnog novca čitave planete, a onda i utvrditi živi li neko od njih stvarno u SAD-u.

Odakle uopšte početi?

Tu je teško reći odakle uopšte početi: uopšte znati osobu koja je vlasnik firme (a ne tek neka druga firma u vlasništvu neke treće…) je dobar početak, ali to onda mora zadirati i u bankarski sektor, u propise o fondacijama i kompanijama koje nude usluge takvim “poštanskim sandučićima”, dakle u advokatske kancelarije i knjigovodstva… A onda su tu i bespuća novca u trgovini umetninama, u posjedu nekretnina – treba da se promeni čitav niz propisa da bi se ušlo u trag barem najvećim “igračima”. A i to nije dovoljno ako se, kako je i najavljeno u ovom strateškom dokumentu, ne sarađuje na međunarodnom nivou.

Hoće li Bajden uspjeti da očisti tu “Augijevu štalu” sakrivenog novca diktatora i kriminalaca svih vrsta? Po grčkoj legendi, Herkul je morao očistiti štalu kralja Augija nakon što 30 godina nije bila čišćena – ali “prljav” novac je tražio mjesto gdje bi se uklonio “na sigurno” ne na 30 godina, ne na 300, nego od kako je svijeta i vijeka. Ali svaki posao počinje pomalo, prvom lopatom…

IZVOR: DEUTSCHE WELLE/B92