Embargo ne pogađa Rusiju, nego Evropu
Članicama Evropske unije trebalo je mjesec dana da bi se napokon složile oko zabrane uvoza nafte iz Rusije. Sada kada su dogovorile obustavljanje 90 posto uvoza ruske nafte i derivata do kraja ove godine, uz ustupke Mađarskoj i još nekima, iz dana u dan objavljuju se zapadne analize koje pokazuju da će EU od tih sankcija imati više štete nego Rusija.
Kada je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen predložila 4. maja embargo na rusku naftu, nije predvidjela sve posljedice. Glavni je cilj, rekla je, smanjiti prihode ruskoj ratnoj mašini koja je napala Ukrajinu. Međutim, da Evropa može od embarga imati više štete nego koristi, upozorila je još u aprilu američka ministarka finansija Janet Yellen, rekavši da će to podstaknuti dodatno poskupljenje energenata na svjetskom tržištu. Rusija će izvoziti manje nafte, upozorila je, ali po višoj cijeni.
Kada se EU suočio sa žilavim otporom Mađarske, Češke, Slovačke, Bugarske i ostalih, Von der Leyen je počela gubiti nadu u mogućnost dogovora o embargu, pa je uzmaknula. Američkoj televiziji MSNBC prije dvije nesjelje rekla je da Unija mora paziti da kažnjavanjem Vladimira Putina previše ne kazni samu sebe. “Ako se smjesta odreknemo nafte, on će naftu koju ne prodaje EU-u staviti na svjetsko tržište, gdje će cijene porasti, pa će je prodati za višu cijenu i tako napuniti ratni budžet”, obrazložila je šefica Komisije. Zapravo, složila se s mišljenjem Yellen. Ipak, kada je prošle nedjelje neočekivano podstaći dogovor EU-a o embargu, barem okvirnom, Von der Leyen je napravila novi obrat, vrativši se na staru tvrdnju – da će Evropa embargom ekonomski oslabiti Rusiju i finansijski joj otežati vođenje rata u Ukrajini.
Razvoj događaja pokazuje da je američka ministarka bila u pravu. Ruska proizvodnja i izvoz nafte nakon agresije na Ukrajinu pali su, ali privremeno. Ruska proizvodnja opet raste i samo je dva posto manja nego u istom razdoblju lani. Tokom maja i juna Moskva očekuje najmanje 10 milijardi dolara dodatnih prihoda od izvoza nafte, kojoj je cijena nakon objave evropskog embarga skočila na 120 dolara po barelu.
Usto, Rusija se unaprijed pripremila na embargo, preusmjeravajući izvoz nafte iz Evrope u Aziju. U tome su Moskvi pomogli najveći svjetski uvoznici “cnog zlata” Kina i Indija, koje su dramatično povećale narudžbe iz Rusije, to više što barel kupuju uz popust od oko 30 dolara. Štoviše, siromašna Indija povećava izvoz derivata, vjervjatno proizvedenih od ruske nafte. Izvozi ih u Evropu, a prema pisanju Bloomberga, čak i u SAD. Ukratko, iako je EU zabranio uvoz ruske nafte i derivata tankerima, oni već pristižu u Evropu okolnim putem, i to po višoj cijeni. Poznavaoci tržišta upozoravaju da se brodari vješto snalaze kako bi prikrili trgovinu ruskom naftom. Pretovaruju je iz jednih brodova u druge, miješaju je s naftom iz Persijskog zaljeva i ostalih izvora, prema iskustvu stečenom u zaobilaženju sankcija protiv Irana i Venecuele.
Očito, Kina i Indija koje rusku naftu sada kupuju jeftinije postaju dobitnice evropskog embarga, a ni Rusija nije na gubitku. Najveći gubitnik, kako je upozorila i Yellen, biće Evropska unija koja će platiti i najvišu cijenu. Odricanje od svih ruskih energenata Uniju će koštati i do 200 milijardi eura, prema nekim procjenama.
Ko će to platiti, nije teško zaključiti. Da bi ograničile cijene benzina, dizela, gasa, struje i zaštitile najugroženije građane, evropske vlade izdvojiće desetine milijardi eura subvencija. Evropskim kompanijama dodatno će skočiti troškovi za energiju i sirovine, što znači gubitak njihove konkurentnosti prema kineskoj i maričkoj ekonomiji. Najgore će ipak proći građani kojima će visoke cijene goriva i rastuća inflacija srezati životni standard. “Skorup” od embarga pokupiće proizvođači nafte, trgovci i posrednici, u obliku ekstraprofita. Tako je Unija prošle nedjelje ipak uspjela da postigne političko jedinstvo o (razvodnjenom) embargu na rusku naftu. No, to nije njena pobjeda jer će sama Unija pretrpjeti najveće ekonomske štete, dok Rusija može neometano nastaviti ratni pohod.
