Zašto Kina manje ulaže u „Pojas i put”

Kineska inicijativa “Pojas i put” i dalje predstavlja ekonomski projekat bez presedana. Sredstava koja su do sada izdvojena i koja se i dalje izdvajaju nisu viđena u praksi. Podaci pokazuju da je vrhunac kineskih ulaganja u apsolutnom iznosu dostignut 2016. i 2017. godine, i da od tada nivo investicija opada, kaže za Politiku Katarina Zakić, naučna saradnica i načelnica Centra za studije “Pojasa i puta” u Institutu za međunarodnu politiku i privredu, povodom vijesti da su kineska ulaganja u ovu inicijativu opala od početka godine.

Prema njenim riječima postoji više razloga za ovakav silazni trend. Prije svega tu je zatvaranje tržišta EU za kineske investicije (to jest uvođenje skrininga inostranih investicija u EU), pored toga pogoršani politički i ekonomski odnosi sa SAD i Australijom i usljed toga smanjenje ulaganja u tim državama.

– Manjim dijelom su razlog bile i neuspješne kineske investicije u pojedinim zemljama, neke države imaju i probleme sa vraćanjem duga Kini, a na sve to su se nadovezali pandemija kovida 19 i sukob u Ukrajini. Prema tome, ni političke ni ekonomske okolnosti ne idu naruku ni Kini, ni drugim zemljama, jer se ekonomska kriza zahuktava, a u takvoj situaciji države gledaju da smanje zaduživanja u vidu zajmova a da povećaju strane direktne investicije – kaže ona.

Sa druge strane, ekonomske promjene u samoj Kini, i nov 14. plan razvoja, ukazuju da će više snage i sredstava koncentrisati na razvijanje sopstvenog tržišta. Smanjenje obima investicija nije bilo iznenadno, to se na neki način i očekivalo – objašnjava Zakićeva. Naša sagovornica naglašava da je usled svih ovih razloga Kina morala ozbiljno da sagleda na koji način želi da nastavi sa inicijativom i koji su prioriteti za ulaganja.

I dalje se najviše investira u infrastrukturu i energetiku, ali se neki trendovi i u ovoj oblasti mijenjaju. Prije svega destinacije za ulaganja su se promijenile i Kina sada najveći broj investicija ima u Azijsko-pacifičkom regionu, na Bliskom istoku, u Africi i Latinskoj Americi, a ranije je najveći dio ulaganja odlazio u Evropu.

Zbog većeg i ozbiljnijeg rada na smanjenju emisije ugljen-dioksida, jer je predsjednik Si obećao da će do 2060. godine Kina biti karbonski neutralna, ova zemlja je smanjila ulaganja kako u Kini tako i inostranstvu u tradicionalne izvore energije, i sve više finansira zelene energetske projekte.

Pored toga, sve više ulaže u oblast telekomunikacija i informacionih tehnologija, sektore zdravstva i biomedicine, sektor industrije (prije svega lake), nekretnine i turizam, ali ulaže i u takozvani Polarni put svile.

Trend investiranja za sada je u silaznoj putanji, jer su svjetske okolnosti takve. Vjerovatno će se tokom narednih godina on ustaliti i održavati na jednom nivou, koji neće biti više visok kao ranije, ali neće ni opadati – navodi Zakićeva. Povodom činjenice da je Srbija jedna od malobrojnih zemalja u kojoj Kina ne smanjuje ulaganja ona kaže da Kina sada znatno pažljivije bira zemlje i djelatnosti u koje će investirati i trudi se da izbjegne nepotrebne rizike. Njena saradnja sa Srbijom je i sada, kao i ranije, bila dobra te nema razloga da se u tom smislu nešto mijenja. Srbija sada prema njenim riječima ima više mogućnosti da sistemski usmjeri napore na privlačenje investicija iz Kine u strateškim oblastima koje ona odabere.

– Već je primjetan trend porasta kineskih ulaganja u auto-industriju, i to može i dalje da se nastavi, pogotovo imajući u vidu situaciju u Srbiji u toj oblasti. Pored toga, prema istraživanju tima iz Instituta za međunarodnu politiku i privredu, kineska ulaganja mogu da se usmjere i u sektor pametne poljoprivrede (dronovi, navodnjavanje, prehrana bilja itd.), jer bi Srbija imala od toga puno koristi, a mogla bi takve tehnologije i sisteme nakon zadovoljenja domaćih potreba, dalje da izvozi. Ovo su samo neki od naših predloga, ali je generalan zaključak bio da je najbitnije da kineske investicije budu u sektorima industrije sa visokom dodatnom vrednošću, koji su pogodni za izvoz na tržište EU, i da se pri tome vodi računa o ekološkom aspektu njihovog rada. Taj zaključak važi i za ulaganja iz drugih zemalja – napominje Zakićeva.