SAVO MINIĆ: Na svaki izazov djelujemo ekspresno

Ministarstvo koje vodim je vjerovatno najsadržajnije. Djelujemo na teritoriji cijele Republike Srpske, tu su zemljište, voda, šuma… Sve je to pod otvorenim nebom i mnogo toga ne zavisi od nas. Za mnogo stvari nikad nećete moći reći: Sad smo završili posao. Ali smo tu da zakonski uređujemo oblast sistemski, a podzakonskim aktima reagujemo na nepredviđene situacije

razgovarao MARKO ŠIKULJAK      foto Aleksandar ARSENOVIĆ

Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u Vladi Republike Srpske, Savo Minić, je doktor prava. Karijeru je počeo u privatnom, pa nastavio u javnom sektoru, onda opet u privatnom prije nego je došao na čelo ministarstva koje ima jedan od najvećih resora, a kaže da planira da u penziju ode kao advokat. Dok se to ne desi, pravo mu prilično olakšava rad u oblasti u kojoj se uvijek potencira nezadovoljstvo, ali on smatra da treba priznati kad se dešavaju pozitivne stvari. Odrastao je na selu, uz djeda i oca koji su se bavili stočarstvom, zemljoradnjom i pčelarstvom, i zato razumije ljude i posao koji se naziva težačkim, sigurno ne zbog toga što je lak. I njihov je predstavnik u izvršnoj vlasti Republike Srpske.
– Dobijam pitanja od penzionera, boraca, privrednika, šta mi imamo od 180 miliona koje vi dajete poljoprivrednicima. Luk je skuplji, paprika skuplja, hljeb je skuplji?! Još uvijek je u glavama neka organizovana proizvodnja i otkup, pa će neko nešto odrediti. Naši poljoprivrednici proizvode tržišne viškove koje plasiraju, cijene određuju ponuda i potražnja. Ni njima ne možemo pomoći kada pitaju – gdje ćemo sa viškom. To se ne može riješiti u danu, ali moramo shvatiti da je poljoprivredna proizvodnja, imajući u vidu naše resurse, nešto na osnovu čega veći broj građana i porodičnih domaćinstava mogu biti samoodrživi, da ostvaruju prihod i da ostanu u Republici Srpskoj.

I kakvo je po vama stanje, ima li samoodrživih poljoprivrednika?
– Zaključno sa trećim kvartalom smo u ovoj godini nabavili opreme za poljoprivredu kao u prethodne četiri zajedno. To je 860 novih traktora, više od 2000 najmodernijih priključaka, više od 200 korisnika opreme na farmama, sedam muznih robota… Muzni roboti su infrastruktura koja prati svako grlo na osnovu ušne markice, GPS, mjeri mliječnost i sama muze, to je najsavremeniji muzni uređaj koji postoji na svijetu. Zatim, više od 100 plastenika, više od 330 zahtjeva za navodnjavanje… Naši poljoprivrednici su od aprila do danas investirali između 170 i 180 miliona KM u kapitalne investicije. Da li to može jedna grana koja propada? Naravno da ne može. A u medijima se stvara slika kako se sve gasi. Ne kažem da je odlično, ali je dobro i jedna loša godina ne znači da će biti propast. Moramo gledati višegodišnji prosjek. Ja sam predstavnik poljoprivrednih proizvođača u Vladi Republike Srpske. Stalno sam na terenu, svakog dana se čujem da njima, znam da situacija nije sjajna, ali ona nije proizvod rada Vlade, već zbira faktora.

Ja sam predstavnik poljoprivrednih proizvođača u Vladi Republike Srpske. Stalno sam na terenu, svakog dana se čujem sa njima, znam da nije sjajna situacija, ali ona nije proizvod rada Vlade

Koje aktivnosti ministarstva su obilježile prethodni period?
– Ministarstvo reaguje na svaki izazov ekspresno. I oko afričke kuge svinja donijeli smo prvi pravilnik u kom su iznosi obeštećenja veći nego u okolnim zemljama. Dokaz tome je da niko ne govori, Srbija i Hrvatska izdvajaju ovoliko i onoliko. Uređujemo oblast koja je trenutno najaktuelnija, a to je način držanja svinja, uredili smo prometovanje i konzumiranje mesa. U međuvremenu smo donijeli izmjene zakona o zemljoradničkim zadrugama, u fazi je pripreme novi zakon o lovstvu, a kao kruna treba doći zakon o podsticajima u poljoprivredi, koji treba pomoći proizvođačima da podsticaj bude osnov za zalog ili kreditiranje. Ti zakoni su izuzetno bitni. Uređujemo životne oblasti i krvotok funkcionisanja proizvodnje i prometovanja hrane i sigurno da ćemo nastaviti sa tim. Pojava afričke kuge svinja nam je oduzela dva-tri mjeseca pažnje i resursa, kako bi je stavili pod kontrolu. Mogu odmah najaviti da ćemo pravilnik za sledeću godinu donijeti zajedno sa poljoprivrednim proizvođačima, što će odgovarati aktuelnom trenutku. Ići ćemo na veću podršku tekućoj proizvodnji, a smanjiti kapitalne investicije jer vjerujemo da su u ovoj godini dostigle značajan nivo. Moramo pratiti evropske trendove i kada je riječ o izvozu mlijeka, jer će 2025. stupiti na snagu odredbe ograničavanja izvoza za one koji ne koriste određen procenat energije iz obnovljivih izvora. Takođe, moramo unijeti i nove mjere kad je riječ o zaštiti i načinu držanja svinja kako se bolest ne bi širila. Moramo sagledati štetu koja je nastala u svinjskom fondu i učestvovati u njegovom zanavljanju. Dakle, zakonski uređujemo oblast sistemski, a podzakonskim aktima reagujemo na nepredviđene situacije.

Kako ocjenjujte stanje u šumarstvu?
– Imali smo problema u šumarstvu koji se vuku godinama, a riječ je o proizvodnji, sjekači, šumskim putevima, vlake, zatim loše vrijeme koje je doprinijelo da su putevi i vlake bili skoro nemogući za upotrebu. Takođe, trenutno je nikad manja potražnja za drvnim sortimentima u Evropi i kod nas. To je dodatno isplivalo kao jedan od niza razloga zašto su Šume RS u prvih šest mjeseci poslovale sa gubitkom više od pet miliona KM. Izvršili smo i personalne promjene u menadžmentu i tragamo za rješenjima. U zavisnosti od devetomjesečnog izvještaja, nastavićemo sa smjenama tamo gdje ne bude smanjenja gubitaka ili prelaska u pozitivno poslovanje. Tragamo za rješenjima. Ne mislim da pojedinac može biti odgovoran, ali rukovodioci trebaju da organizuju posao najbolje moguće. Ne mogu da se pomirim da jedan tako bitan resurs, kao što su šume, nije samoodrživ. Po meni, on bi trebao da prihoduje desetine miliona godišnje, a mi imamo gubitak. Svjestan sam da imamo mnogo zaposlenih i tu smo zadržali socijalističko razmišljanje. Kod tog pitanja je potrebna velika odlučnost Vlade da se ova oblast uredi, jer se to mora uraditi. Ja se ne mogu pomiriti sa time da se to ne može urediti. Mi smo ministarstvo sa najviše personalnih promjena i jedino ministarstvo koje je imalo dva hapšenja, krivične prijave.

Ne možemo reći da je poljoprivreda na izdisaju, ako je ove godine u kapitalne investicije uloženo koliko u četiri prethodne godine zajedno

Mi reagujemo po svakoj prijavi. Volio bih da napišete i ovo. Jer, u medijima prezentuju kako ministar lovi sitne ribe u šumarstvu. Moj otac je ribolovac i tu sam naučio da se krupna riba lovi na mamac sitne ribe. Rješenje mora doći od osnovne ćelije. Ako imamo šumska gazdinstva koja rade pozitivno, onda moramo tražiti od onih koji nemaju, da budu bolji. A ne kao do sada, kroz zajedničke račune peglati prihodom iz jednog gazdinstva nečiji gubitak. Neprestano tražim analize kako bi vidjeli gdje je problemi našli šta je rješenje.

A u oblasti vodoprivrede?
– Ogromna sredstva se ulažu, značajni projekti sa Evropsko bankom, uređenja vodotokova, pritoka, bujičnih potoka, obalozaštita… Ali pazite, ja sam bio načelnik Šamca, gdje smo imali nasipe, kanale, ali kad padne ogromna količina kiše i sva se voda slije ka Savi, tu nekad nema lijeka. Nemoguće je reći sad smo uredili sve vodotokove i sad smo bezbjedni. Nekad nismo imali superćelijske oluje, sad ih imamo. Nismo imali 130 litara kiše po metru kvadratnom, a to se desilo u januaru, kad smo najavili padavine i ljudi nisu vjerovali. Tada je Drina imala viši vodostaj nego 2014. ali zahvaljujući aktivnostima koje su rađene u međuvremenu, nismo imali ni blizu problema kao tada. Dakle, neprestano se mora raditi i ulagati, i kontrolisati uređenje riječnih korita. Do koje mjere je situacija devijantna, najbolje govori to da mi kažemo “neko ima pravo na eksploataciju šljunka i pijeska”. Ne, on ima koncesiju za uređenje riječnog korita. Tu ćemo preduzeti značajne aktivnosti da se stanje poboljša.

Pomalo je neočekivano da vi po struci ne dolazite iz poljoprivrede, već ste doktor prava. Da li to pomaže u radu?
– Pravo je moje opredjeljenje i ja sam nakon završenog pravnog fakulteta, položio pravosudni ispit u Beogradu, izvršio nostrifikaciju diplome i ponovo nostrifikovao sve to iz Beograda, položio advokatski ispit. Znao sam da želim biti advokat, pa sam baš iz sve snage pristupio fakultetu. Sjećam se da sam u četvrtak završio fakultet, a već u ponedeljak počeo da radim pripravnički stažu u advokatskoj kancelariji Pisarević u Šamcu, koja je između ostalog, zastupala neke optuženike u Hagu. Tu sam imao prostora, vremena i materijala da se maksimalno posvetim struci, a advokatura je bila moje prvo zanimanje. Nakon sticanja zvanja i znanja sam otvorio svoju advokatsku kancelariju, gdje sam radio do 2008. kad sam izabran za načelnika opštine u dva mandata. Pravo je jedna divna nauka, ustave i zakone prave pravnici, pretaču životne odredbe i potrebe u zakonske norme. Pravo je toliko široko, a osim njega na fakultetu imate i niz predmeta koji vam kasnije daju širok spektar rada u brojnim oblastima. Pomoglo mi je i kad sam bio načelnik, i kroz Lovački savez Republike Srpske, jer ste u materiji i sve se svodi na akta, rješenja, pravilnike, zaključke, naredbe, odluke, a sve je to u principu – pravo.

Da li ste imali dileme gdje nastaviti karijeru, u Beogradu ili vratiti se u Republiku Srpsku?
– Nije bilo dileme. Imao sam cilj da budem advokat u Šamcu. Razlog zašto sam u Beogradu polagao pravosudni ispit je zbog toga što beogradski pravni fakultet nije prestajao biti član ELSA (Asocijacija evropskih pravnih fakulteta). Isto tako sam htio da se pokažem u jačoj konkurenciji, da pokažem da je i fakultet u Banjaluci fakultet sa relevantnim kriterijem, dobrim profesorima i programom. Takođe, to mi je dalo mogućnost da zastupam stranke i u Srbiji, te smo stvarali poslovne veze sa kolegama, jer sam kao advokat imao dosta saradnje baš sa kolegama iz Srbije, kroz naknade šteta ili rješavanje nekih imovinsko-pravnih odnosa, ličnih statusa ljudi iz Srpske…

Lovci ne ubijaju, oni odstreljuju divljač u skladu sa godišnjim planom. A to nije ni deset odsto njihovih aktivnosti, jer mi divljač prebrojavamo, prehranjujemo, liječimo, sprečavamo štete, organizujemo druženja, izložbe…

Bili ste načelnik opštine Šamac, kako opisujete tu dužnost u odnosu na sadašnju?
– Biti načelnik opštine je veoma težak posao. Svi vas znaju, vi sve znate, vi ste prva, fokalna tačka nekog problema, bez obzira da li ga vi možete riješiti ili ga morate delegirati drugome. Posao je izuzetno sadržajan i zahtjevan, upoznate i ljude i materiju, kako funkcioniše sistem, posao koji traži od čovjeka maksimalnu posvećenost. Morate biti i u vremenu i u prostoru baš kad treba rješavati problem. Ministarstvo je znatno širi pojam, jer se uz poljoprivredu bavi i šumama i vodama, hidrometeorološki zavod, veterinarsko – stočarski centar, protivgradna preventiva, institut za genetičke resurse, sve je to u našoj nadležnosti. To je velika oblast koju uređuje izvršna vlast, tako što postoje pomoćnici, načelnici odjeljenja i svih onih koji posao disperzuju, ali isto tako su filter za informacije koje trebaju da dođu u ministarstvo i da budu obrađene. Ministarstvo je za cijelu Republiku Srpsku i odražava gotovo čitavu teritoriju, što ga čini najsadržajnijim kada je u pitanju izvršna vlast.

Predsjednik ste Lovačkog saveza Republike Srpske. Da li je samo šala kad se kaže da je to najmoćnija organizacija u RS?
– Ubjedljivo najmoćnije udruženje građana, u svakom smislu te riječi. Ekonomski, moralno, materijalno, pa i u oružanom smislu, samo nemojte ovo poslednje shvatiti pogrešno. Mi smo jedini savez u regionu gdje su svi korisnici lovišta u jednom savezu. Jedini smo lovački savez koji ima informacioni sistem, bazu svakog lovca, svih podataka koje treba da sadrži o njima, ali i o lovnim osnovama, godišnjim planovima, u svakom momentu možemo sublimirati podatak o brojnom stanju divljači, šteta načinjenih na divljači ili od strane divljači. Svojevrstan je paradoks kojim se hvalim kao predsjednik Saveza, to da su u lovu svi jednaki. Ako nas dođe 1000 na hajku na vuka, bez obzira da li ste došli u novom džipu ili golfu dvojki, prije početka se iz šešira izvlači broj čeke na kojoj će ko biti. Bez obzira na to kakvo oružje imate, uniformu i drugu opremu, svi su isti i podjela zavisi od sreće. To pravi jedinstvo među lovcima. Imamo značajnu pomoć institucija, ali smo i samoodrživi u smislu prihoda koje imamo od naših članarina. Takođe, jedini smo lovački savez u regionu koji ima delegirane nadležnosti, pa tako izdajemo lovne karte i dozvole za lov, koje štampamo u propisanom obliku i obrascu. To je povjerenje koje imamo od Republike Srpske, a koje moramo da opravdamo, to kažem na svakom susretu lovaca. Lovci ne ubijaju, mi odstreljujemo divljač koja je predviđena godišnjim planom za odstrel, što predstavlja sanitarni, uzgojni ili trofejni odstrel. Sa druge strane, tu divljač prebrojavamo, prehranjujemo, liječimo, sprečavamo štete, radimo sve ono što podrazumijeva struka i nauka. Reći ću vam da je u poslednjih nekoliko godina uloženo više miliona u lovnotehničke i lovnouzgojne objekte u RS. Imamo veliku ekspanziju broja lovaca, a svaki dan svjedočimo da divljač svaki dan pravi sve veću štetu. Otkud taj paradoks, da je nas sve više, imamo bolje puške i bolju opremu, a divljači je više. Pa upravo zbog toga što se mi najmanje bavimo odstrelom, odgovorno tvrdim da to nije ni 10 odsto naših aktivnosti. Tu su brojne aktivnosti poput druženja, lovnog streljaštva, praćenje krvnog traga, kinološke izložbe i brojne druge koje lovci organizuju da bi se družili i pokazali zajedništvo.

LOVNI TURIZAM
Kakve su mogućnosti da Srpska značajnije razvije lovni turizam?
-Mi to ne možemo raditi u punom kapacitetu, iako je BiH 2008. potpisala CITES konvenciju, ni do danas nije primijenjena zbog neslaganja na BiH nivou oko uređenja jednog stručnog i jednog upravljačkog tijela. Mi predlažemo da to bude kao u slučaju pasoša i lične karte, da RS i FBiH imaju svoje tijelo, a da formiramo jednu fokalnu tačku u kojoj se sabiraju informacije koje će ići prema CITES. Ali, kad se ni mnogo krucijalnije stvari ne mogu dogovoriti, onda nije čudno. Ovako stvari izgledaju u praksi.

Lovački savez je najmoćnije udruženje u Republici Srpskoj. A imamo kredibilitet da nam je vlast povjerila neke uloge koje druga lovačka udruženja u regionu nisu dobila od svojih država

Zbog prekobrojnosti medvjeda mi smo spustili cjenovnik za odstrel, ali ako lovac iz inostranstva dođe da odstrijeli medvjeda i da plati za to nekih 10.000 maraka, problem je jer ne može svoj trofej da iznese iz zemlje. Mi smo se više okrenuli domaćem lovnom turizmu, izmijenili pravilnik kad je u pitanju vrijeme lova na divokozu, te kad je riječ o lovu fazana iz vještačkog uzgoja, čime smo pomogli domaće fazanerije. Imamo lovce iz Italije koji dolaze da love prepelice koju obično ne iznose. Lovni turizam postaje sve veća atrakcija jer ne dolazi samo lovac već i čitava porodica, potreban je smještaj za njih, turistička ponuda dok je lovac u lovu… Lov je strogo propisan, imate samo večernju ili jutarnju čeku, ili dnevni lov, za ostatak vremena treba imati druge zanimacije. Mi smo napravili čeke i stavili u pravilnik u njih, hranilice, plašilice, kamere, čime smo napravili preduslov da inostrani lovac može dobiti u realnom vremenu slike šta ga očekuje, uz procjenu trofejne vrijednosti i nominalni iznos koji ga očekuje. Čeke koje smo napravili su autentično domaće, tzv. Romanija, koje imaju krevet, pisoar, sve potrebno da se provede čitava noć, ako se čeka vuk, čiji lov je specifičan. Izgradili smo čitavu infrastrukturu za lovni turizam i iskreno vjerujem da će se riješiti neke političke nesuglasice koje će otvoriti put za razvoj. Kad bi se pitali samo lovci, to bi se lako dogovorili. Moram da pohvalim lovce iz FBiH, sa njima nemamo ni jedan problem, družimo se u zajedničkom lovu i na lovačkim večerima, dobro sarađujemo. Problem nastaje kad stvar dođe do političkog Sarajeva i evo još jednom apelujem da se dogovorimo da CITES konvencija profunkcioniše.

U PENZIJU KAO ADVOKAT
Kakva iskustva nosite iz rada u kompaniji Kaldera?
-Prije Kaldere sam bio više od dvije godine u Agenciji za agrarno plaćanje, ovdje u Ministarstvu. Nakon toga sam bio skoro tri godine direktor u Kalderi, gdje je nakon promjene vlasničke strukture trebalo primijeniti pravničko iskustvo, novi ugovori sa svim radnicima, novi ugovori sa dobavljačima, kako bi došli do statusa da struka koja se tiče proizvodnje može da dođe do izražaja. Možda sam subjektivan, ali onog trenutka kad sam prestao biti advokat, za svaki sledeći posao sam znao da iz njega neću otići u penziju, kao što ni sa ove pozicije neću. Dok god ima volje i energije da obavlja neke poslove čovjek treba da ih radi. Treba da proba i razne branše. Treba da bude spreman, nisam se ujutru obrijao i otišao u Kalderu, već sam obavio mnogo razgovora sa direktorima, menadžerima, vlasnicima, da bi se spremio i znao šta je konkretno moja uloga. U principu sam bio menadžer. Taj posao podrazumijeva nešto što trebate imati u sebi kao sposobnost organizacije, da prepoznate u datom trenutku šta je najbolje da se uradi. Naravno da bude grešaka, ali cijeli život je takav. Na kraju, smatram da ću se vratiti u advokaturu i da ću iz nje otići u penziju. Tu se osjećam najbolje i najslobodnije.