MILAN DAKIĆ: Radimo misleći na budućnost

Javno preduzeće Putevi RS se bavi upravljanjem putnom mrežom, obuhvatajući sve aspekte od planiranja izgradnje, rekonstrukcije, održavanja javnih puteva, zaštite, označavanja i praćenja stanja bezbjednosti na putu. Uprkos tome što je putna infrastruktura naslijeđena iz perioda u kom je planirana za manje kapacitete saobraćaja, te sve težim okolnostima, Putevi RS ističu da po svakoj stavci ispunjavaju listu svojih zadataka

razgovarao MARKO ŠIKULJAK      foto Aleksandar ARSENOVIĆ

Kada bi direktor Javnog preduzeća Putevi RS, ko god bio, mogao da odabere kako bi Republika Srpska trebalo da izgleda da bi to bilo idealno za posao koji obavlja, prave se poređenja sa Grčkom. Jer za poslove sa izgradnjom i održavanjem puteva idealno je da nema previše hladnoće, previše kiše, a tvrđa kamena podloga ispod puta je dobro došla, ilustruje Milan Dakić, v.d. direktora Puteva Republike Srpske, koji je na ovoj poziciji nepunih godinu dana. Ovaj period obilježile su natprosječne količine padavina, i to je loše za posao ne samo zbog odrona i oštećenja, kojih je bilo nikad više, već i zbog toga što kvalitet radova na saniranju u takvim vremenskim okolnostima trpi. Ipak, Dakić se ne žali na posao, više mu leži izvršna funkcija nego politička, a kao odbornik i poslanik proveo je 14 godina, tokom kojih je bio u privatnom biznisu srodnom baš onome čime se danas bavi, samo sa druge strane.
– Nakon 10 mjeseci rada mogu reći da sam zadovoljan, zato što radimo kvalitetan posao koji mogu da primijeti svi, na cijeloj teritoriji Republike Srpske. To nije lako, jer Srpska ima oko 4.100 kilometara puteva koji su u našoj nadležnosti, što uopšte nije malo. Pri tome, putevi su zadnjih nekoliko godina opterećeni od kako se sve više transporta teških kamiona usmjerava tim putevima. Ogromne količine uglja se izvoze za Srbiju i to opterećuje naše puteve. Da bi bilo jasnije koliko je to opterećenje, jedan automobil za deset godina korištenja neke ceste nanese oštećenje koliko maksimalno opterećen kamion za jedan dan.

Prilikom fotografisanja insistirali ste da to bude sa saradnicima iz rukovodstva Puteva, što nije čest slučaj kod drugih direktora. Zbog čega?
– Imam veoma dobre saradnike i fotografisali smo se zajedno da bih pokazao ono što treba istaći, da je direktor ništa – bez ostatka uprave i bez izvršnih direktora. Nas četvoro smo tim i zajednički mnogo lakše i brže rješavamo probleme i izazove. Kroz život sam naučio da timski rad uvijek daje bolje rezultate, stoga sam se tako opredijelio u Putevima. Svako od izvršnih direktora koji nose neko breme svojih obaveza lakše pronalazi rješenje kada to radimo timski.

Srpska ima oko 4.100 kilometara saobraćajnica u nadležnosti JP Putevi RS, uz 702 mosta, 105 tunela i 15 galerija

Sa čim ste se susreli kad ste došli na čelno mjesto ovog javnog preduzeća?
– Od samog početka imali smo period obilnih padavina od nekoliko mjeseci i to nakon zime, a sve to, inače, ne pogoduje putnoj infrastrukturi. Četiri mjeseca smo imali više od 20 novih klizišta, a iz 2022. smo naslijedili osam i sve se moralo sanirati. Vlažni periodi, voda, nestabilno tlo, sve to prouzrokuje niz problema. Za rješavanje problema nekad je potrebno aktivirati pravni sektor, da bi se riješili imovinsko-pravni odnosi pa je nemoguće da tehnički sektor uđe u radove. Dakle, od samog dolaska nije bilo vremena za opuštanje, već smo od starta morali da rješavamo probleme. Naglasio bih da sam zapazio da naša putna infrastruktura naslijeđena iz Jugoslavije, kad su ti putevi rađeni za neki manji protok saobraćaja, mnogo saobraćajnica je građeno da bude lokalni put, a u novim prilikama su postali magistralni, iako nisu zadovoljavali standarde. Mnoge smo rehabilitovali, mnoge poboljšali koliko se može. Osnova svakog puta je standard i nosivost, odnosno podloga koja je ispod asfalta.

U Putevima RS se posao dijeli na održavanje i izgradnju, kako ocjenjujete ova dva segmenta posla?
– Uz izgradnju novih putnih pravaca ili njihov obnavljanje, najvažnije je redovno održavanje. Ono se radi svaki dan i u svih 12 oblasti koje postoje u Srpskoj. Te poslove rade firme koje su dobile ugovor na četiri godine i one su dobro upoznate sa stanjem puteva, jer većina njih rade duži niz godina određenu oblast. Iznosi za redovno održavanje se redovno izdvajaju i predviđeni su planom poslovanja sa iznosom od 65 miliona maraka.

Glavni cilj zbog kog mi radimo ovaj posao je da bezbjednost naših građana i vozača bude veća. Sama evidencija, kad je riječ o broju nezgoda na putevima, pokazuje da uspijevamo

Za investicije izgradnje novih puteva i mostova, izmjena trasa ili rekonstrukcija nekih putnih pravaca je predviđeno oko 80 miliona, jer je riječ o mnogo većim investicijama i ozbiljnijim zahvatima koje moramo uraditi na nekim pravcima. Jedan dio koji je značajno manji ide na investicije koje se rade sa lokalnim zajednicama. Već nekoliko godina imamo mogućnost da u dogovoru sa lokalnim zajednicama možemo raditi zajedno na lokalnim putevima. To je prednost za građane kada lokalna zajednica nije u mogućnosti da sama završi neki putni pravac, mi u saglasnosti sa Vladom RS učestvujemo u tim projektima, a obim učešća zavisi od projekta. Za takve projekte iz našeg budžeta ide 10 do 15 miliona godišnje.

Koji su najznačajniji projekti iza vas?
– Iza nas su završeni projekti rehabilitacije putnog pravca Šipovo – Kupres u dužini oko 29,7 kilometara, koji je koštao 18,6 miliona, zatim rehabilitacija putnog pravca Srbac – Prnjavor – Teslić u dužini 82,9 km, duga i zahtjevna dionica na kojoj je rehabilitovan kolovoz, sanirano jedno klizište i sva oštećenja, odvodnja vode sa kolovoza, te postavljan novi sloj asfalta i nova horizontalna i vertikalna signalizacija. Za ovo je izdvojeno 27,4 miliona. Završena je rekonstrukcija puta Ljubinje – Žegulja do granice sa FBiH u dužini od 5,6 km, za šta je izdvojeno 3,58 miliona KM. U okviru radova su izmještene dvije krivine, a kolovoz proširen. Takođe bih napomenuo da su kroz radove redovnog održavanja putne mreže sanirana klizišta na šest lokacija u šta su Putevi uložili 810.000 KM. Trenutno je za tri klizišta urađena projektna dokumentacija i izvode se radovi čija je vrijednost 1.900.000 KM. Radovi na klizištu na regionalnom putu u mjestu Ljeskove vode izvodili su se na ukupnoj dužini od 120 metara i sanacija je završena osim završnog sloja asfalta koji će se raditi po prestanku zimske sezone održavanja puteva, jer je neophodno da se izvrši slijeganje terena.

Koji projekti su aktuelni i u izgradnji?
– Istakao bih nekoliko projekata čija dužina trajanja je oko tri godine. To su rehabilitacija puta Han Pijesak – Sokolac – Podromanija. Radovi se izvodite na 27,4 kilometra i biće građevinski podijeljena na četiri dionice. Trenutno su u završnoj fazi radovi na prvoj dionici u dužini od 6,68 kilometara i plan je da se započnu radovi na drugoj dionici da bi se potom izvršilo takozvano ‘’konzerviranje radova’’ u zimskom periodu, a radovi se onda nastavljaju na proljeće.

Kroz život sam naučio da timski rad uvijek daje bolje rezultate, zato breme posla i zasluge dijelim sa saradnicima

Riječ je o zahtjevnoj trasi sa dosta krivina, brdsko-planinski teren sa veoma zahtjevnom geologijom terena. Radiće se na sanaciji svih elemenata puta, a vrijednost radova je 10,67 miliona KM. Takođe, zahtjevna je i rehabilitacija dionica Vlasenica – Han Pijesak dužine oko 20 kilometara, trasa sa dosta krivina, brdsko-planinski teren sa veoma zahtjevnom geologijom terena. Tu planiramo uložiti 6,76 miliona. Zatim, tu je rehabilitacija magistralnog puta Gradiška – Nova Topola – Klašnice i izgradnja tri kružna toka, što je posao za koji će biti izdvojeno 27,3 miliona. Izgradnja mosta u banjalučkom naselju Česma (6,6 miliona), a takođe smo ugovorili projektovanje i izvođenje radova i projektovanje za izgradnju nove trase magistralnog puta Gacko -Foča, poddionica Tjentište – Brod na Drini i mosta preko Drine, što je posao vrijedan 36,6 miliona KM.

Kako teče rješavanje problema najkritičnijeg puta u RS, poznatijeg pod imenom put preko Šćepan Polja?
– Uz saglasnost Ministarstva saobraćaja i Vlade mi smo predali zahtjev Svjetskoj banci za kreditno zaduženje kako bi realizovali tu investiciju od nekih 75 miliona eura. Imamo urađen projekat za dionicu Foča – Šćepan polje i studiju izvodljivosti. To je jedan od najozbiljnijih projekata u RS, i trenutno se radi jedna njegova faza, rehabilitacija oko 5,6 kilometara na dionici Brod na Drini – Kopilovi. Izvođač radova angažovao je svoju operativu od marta ove godine i do sad su izvršeni radovi na izradi asfaltnog donjeg nosivog sloja, a preostali su izgradnja kružne raskrsnice Brod na Drini, most i novi potporni zid na klizištu. Završetak tog posla sledeće godine je preduslov da bi se započeo glavni dio projekta. On podrazumijeva izmještanje trase starog puta u dužini 14 kilometara, a granični prelaz će biti pomjeren oko dva kilometra više u odnosu na sadašnju poziciju. Trasa se mora izmjestiti na vrh terena koji je inače nestabilan i ima mnogo prirodnih izvora i teren je vlažan, zbog čega je stari put propao.

Rekli ste da treba istaći dva aspekta vašeg poslovanja, brigu o sredstvima kojim raspolažete i brigu o tome da obezbijedite veću sigurnost u saobraćaju. Kako se to postiže?
– Glavni cilj zbog kog mi radimo ovaj posao je da bezbjednost građana i vozača bude veća. Sama evidencija kad je riječ o broj nezgoda na putnim pravcima pokazuje da uspijevamo. Putna infrastruktura u odnosu na naše okruženje je u zadovoljavajućem stanju, uzimajući u obzir okolnosti, a pri tom, iznos koji građani plaćaju na ime putarina je manji nego u susjednim državama.

Ilustracije radi, jedan automobil za deset godina korištenja neke ceste nanese oštećenje koliko maksimalno opterećen kamion za jedan dan

Kad govorimo o sredstvima, jedan dio smo uštedili tako što smo promijenili poslovni pristup, odlučili se da manje krpimo puteve i umjesto toga radimo temeljne rehabilitacije dionica. Važnije je uraditi dionicu od 300 metara i čitava dionica je zaštićena tri godine. Kada promijenite dva kvadrata asfalta, za nekoliko mjeseci na sledećih deset metara imate isti problem i opet morate izlaziti na teren. Sam dolazak mehanizacije na teren košta kao i radovi, a nije isto da li ste uradili dva ili 200 kvadrata. Uz saglasnost Vlade RS Putevi su ušli u zaduženja kako bi uradili više i neke putne pravce završili dosta brže, možda i brže nego što bi ranije dolazilo na red. Osim toga, pokušali smo da uštedimo na izradi projektne dokumentacije, tako da radimo samo za ono što će biti realizovano u skorijem periodu.

Šta vam više odgovara, izvršna funkcija na kojoj ste sad ili biti u parlamentu?
– Bio sam dva puta izabran za odbornika u Bijeljini, te tri puta za narodnog poslanika. U ovom, trećem mandatu sam iz NSRS prešao na mjesto direktora Puteva RS. Bolje se snalazim na izvršnoj funkciji, jer sam se u zakonodavnoj vlasti bavio privatnim biznisom koji je povezan sa ovim čim se bavim sada. Imao sam građevinsku firmu koja se bavila niskogradnjom, tako da je ovo što sad radim, materija koju poznajem već 25 godina, pa mogu reći da sam bio sa obje strane posla. Završio sam ekonomski fakultet i on me je na neki način pripremao na ono čim ću se baviti u životu. Obaveza da imate veliki broj radnika, da znate njihove probleme, da ima uslove za normalan rad, da obezbijedite da na vrijeme prime platu i da im budu isplaćeni doprinosi… Da bi sve to uspjelo, morate na vrijeme misliti o finansijskoj konstrukciji i poslu koji će se raditi i naplatiti. Sve to što sam radio privatno je slično ovome što radim ovdje, tako da mi ništa nije problem, tu mi pomaže ono što sam naučio kroz život i posao. Ekonomija je dobra kao preduslov da uđete u neku oblast, ali to je opšta nauka koju morate nadograditi nekim konkretnim poslom u kom ćete ostvarivati dobit, jer bez toga nije potpuna. Biti poslanik je pričanje o svim problemima, a ovdje rješavate konkretan. Politika je nešto drugo u odnosu ovo, ovdje se stalno nešto dešava, odluke se donose brzo i rješenja se traže brzo. A u politici, nešto može da se riješi sad, a može i da čeka godinama, dok se ne poklope okolnosti.

PUT SARADNJE
Imamo dobru saradnju sa resornim ministarstvom i ozbiljnu podršku. Samo ministarstvo saobraćaja je uložilo mnogo truda, vremena i rada da bi riješili projekat Šćepan Polje. To je međunarodni projekat i bilo je potrebno koordinisati sve poteze koji su na nivou BiH, potom saradnja sa Crnom Gorom. Sve što je uradio ministar Nedeljko Čubrilović i njegovi saradnici nam mnogo olakšava posao. Takođe, tu su u dozvole da se zatvore pojedinačne dionice na određeni period, koje daje Ministarstvo. Svakako razumijemo i građane koji nisu zadovoljni kad do toga dođe, ali moraju shvatiti da radovi koji su izazvani prirodnim nepogodama i odronima, moraju biti urađeni i taj posao mora biti završen kvalitetno, i tu nemamo izbora.