Srđan Todorović: Imamo jasnu viziju razvoja

Naše razvojne šanse su velike, ali traže brža i efikasnija rješenja. Ključ uspjeha je da odgovornim pristupom, čistim politikama, uz uštede prirodnog bogatstva i proizvodnju posebno zelene energije – budemo mapirani kao područje privlačno za život i investicije Razgovarao: MARKO ŠIKULJAK Foto: Aleksandar ARSENOVIĆ

Dobojlija, Srđan Todorović s ponosom uvijek ističe odakle potiče. Kažu da su ljudi sa tog područja čvrstog, ali otvorenog srca. Da je Srđan jedan od takvih znaju svi koji ga sreću kroz posao, politiku, privatno, u kafani. Naučio je da se bori za svoje ciljeve i ideale. Direktan, zbog čega ga sugrađani posebno vole i cijene.

Sa 40 godina uspješno je odgovorio na brojne životne pozive, a najponosniji je na to što je otac dvije djevojčice i jednog dječaka. Diplomirao je ekonomiju u Banjoj Luci, magistrirao na Univerzitetu u Novom Sadu, gdje je upisao i doktorske studije, perfektno govori engleski. Prije direktorske pozicije u Fondu za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost RS, poslaničkog mandata u Narodnoj skupštini Republike Srpske i nekoliko odborničkih mandata u Doboju, stekao je bogato radno iskustvo u bankarskom sektoru i Vladi Republike Srpske kao savjetnik u Ministarstvu trgovine i turizma. Potpredsjednik je Socijalističke partije i predsjednik gradskog odbora u Doboju, ispred koga je kandidovan za gradonačelnika na predstojećim lokalnim izborima.
– Bio sam odličan učenik u osnovnoj i srednjoj školi. Završio sam srednju Elektrotehničku u Doboju i upisao Ekonomski fakultet u Banjoj Luci, jer mi je bila najbolja komunikacija vozom do Banja Luke. Otac se kao mašinski inženjer nije baš slagao sa odlukom da upišem ekonomiju, jer on i danas vjeruje samo u proizvodnju i za njega bez nove vrijednosti nema napretka. Što je donekle i tačno, ali ja sam računao da kao diplomirani ekonomista mogu da potražim posao na više adresa, a ne samo u industriji, koja je poslije rata već bila na koljenima. Ispostavilo se da nisam loše odabrao, jer sam odmah po završetku studija počeo da radim u Novoj banci u Doboju gdje sam u kratkom vremenu imao priliku da se upoznam sa bankarstvom, finansijama i privrednim sistemom. Prva iskustva u banci bila su i najdragocjenija. Tu je najviše oblasti kroz koje sam prošao, jer je svaki subjekat specifičan i zahtjeva poseban pristup. Poslovanje privrednih subjekata, procjena mogućnosti i potencijalnih teškoća koje mogu da se nađu pred njima, a samim tim i pred vama, je iskustvo koje vas najbolje i najbrže izbrusi. Uz to, mnogo se radilo sa ljudima, a ta životna škola se ne može naučiti iz knjige.

Počeo je kao volonter, što je bilo dobro, jer je prošao sve poslove, od šaltera do šefa odjeljenja.
– Kroz taj posao stekao sam dragocjeno iskustvo sa ljudima. Znao sam kad mi neko uđe na vrata kancelarije unaprijed kakvu će mi priču ispričati, šta mu treba, može li vraćati kredit ili me folira. Tu sam životnu školu dobro izučio. Nešto sam i platio – jer je bilo i vraćanja tuđih rata kredita ako se odgodi aktiviranje instrumenata obezbjeđenja na vrijeme… Dođu ljudi sa tužnim pričama, koliko god poštuješ pravila i propise, uvijek te košta ljudska strana; prolongiraš mu plaćanje, poremetiš sebi ostvarenje plana od kojeg ti zavisi plata i onda, naravno, nastaju problemi. Ipak, sve se premosti i završi, kad si čovjek prema drugima nađu i oni način da tebe ispoštuju.

Imao sam sreće da mi prvi posao bude u banci koja se razvijala i bilježila stalni rast na tržištu, što je i pred nas stavljalo izazove i zahtjeve da budemo što kreativniji i uspješniji. Radilo se na više referata, svakodnevno smo se susretali sa novim stvarima učili jedni od drugih, dijelili znanje i uspjehe i to je ono što treba da krasi svaki kolektiv. U banci se najbolje nauči timska igra, ko ne igra timski – ispada. Tu su pravila jasna kao dan.

Doboju treba domaćin!

Potreban je jasan razvojni plan ekonomske obnove, koji će okupiti sve koji bi u Doboj donijeli pored investicija i novi, zdraviji način poslovanja…

U banci sam prošao kroz različite dijelove privrede. Da bi odobrili nekom privrednom subjektu kredit, morali smo sagledati njegovo poslovanje, šta radi, kakvi su prihodi i rashodi, problemi, rizici, projekcije… Tako sam upoznao kako radi piljara, trgovina, proizvodnja, malo preduzeće, veliko preduzeće. Njihovi problemi su u mnogome slični, ali u suštini različiti i svaki od njih traži poseban pristup.

Nakon četiri godine u bankarstvu, imenovan je za savjetnika ministra trgovine i turizma, gdje se najviše bavio budžetom i revizijom. Finansije sa kojim se inače bavio, ali to je bila uža specijalizacija u odnosu na ono ranije.
-U ministarstvu sam upoznao rad institucija sistema, od donošenja propisa, strateških dokumenata, funkcionisanja javnih prihoda do planiranja i realizacije budžeta. I ovo iskustvo ističem kao značajno, jer mi je omogućilo da stvorim kompletniju sliku, prije samog dolaska na čelo Fonda 2012. godine gdje su me dočekali novi izazovi i najveća odgovornost.

Kada je došao na mjesto vršioca dužnosti direktora, Fond je bio mali u finansijskom smislu i postojala su velika dugovanja.
– Rukovodstvo prije mene je više bilo orijentisano na struku, što je veoma važno, ali su se sa finansijama slabije bavili, a bez sredstava nema razvoja i napretka. Fond se tada, sa malim prihodima koje je imao, jedva održavao, bez značajnijih projekata. Zatekle su me obaveze mnogo veće od iznosa na računu. Kad sam analizirao finansijsko stanje, vidio sam dva puta za stabilizaciju: da smanjimo broj zaposlenih, ili da imamo više posla i povećamo prihode. Sa našom resornom ministarkom Srebrenkom Golić smo procijenili da ne treba otpuštati ljude, već da zajednički uradimo sve da obezbijedimo nove poslove i prihode za Fond. Uz njenu pomoć ubrzali smo dinamiku donošenja propisa koje predviđaju evropske direktive u oblasti zaštite životne sredine i energetske efikasnosti čime smo povećali obim posla, ali i obezbijedili nove prihode.

Kad kažem povećali obim posla, mislim na veliki posao koji je urađen i koji se radi na zaštiti životne sredine, upravljanja otpadom, projektima energetske efikasnosti, utopljavanja javnih objekata, vrtića, škola, fakulteta… Jedna marka uložena u energetsku efikasnost smanjuje zagađenost više od marke uložene u proizvodnju iz obnovljivih izvora. Ne želim da me neko pogrešno shvati da ne treba ulagati u proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, svakako da treba i to nam je obaveza, ali uz uštede energije i nove proizvodne kapacitete Srpska ima veliku šansu za ubrzani napredak na svim poljima. Zahvaljujući ozbiljnom pristupu već je urađeno mnogo.

Posebnim uspjehom smatram što smo postali kredibilan partner našim međunarodnim partnerima u realizaciji nekoliko projekata od različitih međunarodnih donatora. Od ove godine Fond je prvi put počeo da samostalno implementira međunarodna donatorska sredstva. To znači da smo se nametnuli kao implementaciona agencija prihvatljiva za međunarodne donatore. Ranije se smatralo da domaće institucije nemaju kapacitet i kredibilitet da implementiraju sredstva međunarodnih donatora, pa je sve išlo preko međunarodnih agencija u BiH.

Posao u banci je bio velika škola, u kojoj sam naučio mnogo i o ekonomiji, i o privredi, a naučio sam mnogo o ljudima

Danas je to drugačije. Kroz dugogodišnju saradnju sa njima i iskustva koja smo sticali, mi smo se nametnuli kao partner. To znači da smo pokazali da sa kvalitetnim i odgovornim ljudima kandidovanim na prava mjestima u domaćim institucijama možemo biti kredibilan partner međunarodnim organizacijama. Želimo da ova iskustva primjenimo i u drugim oblastima kako bi iskoristili što više domaćih potencijala za razvoj. Naše razvojne šanse su velike, ali traže mnogo brža i efikasnija rješenja. Ključ uspjeha je da odgovornim pristupom, čistim politikama, uz uštede, prirodna bogatstva, proizvodnju posebno zelene energije i budemo mapirani kao područje privlačno za život i investicije.

Paralelno sa poslovnom, razvijala se i politička karijera koju je započeo prije 20 godina. Gradski odbor Socijalističke partije u Doboju, preuzeo je sa samo 26 godina. Dva puta je biran za odbornika u skupštinu grada Doboja, a 2018. dobio je povjerenje dobojlija da kao poslanik brani njihove interese u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
– Kao i za sve u životu, tako i u politici, za dobar rezultat treba dosta truda i odricanja. Ulagati u odnose sa ljudima, sklapati nova poznanstva, svakodnevno biti ljudima pri ruci, jednom riječju – dijeliti sa njima i dobro i zlo.

U početku se kroz politiku sklapaju poznanstava i razvijaju prijateljstva u okviru svoje sredine, vremenom se pružaju prilike da se ostvare vrijedna poznanstva sa ljudima iz drugih gradova i država. Aktivnim radom kroz odbore i političkim djelovanjem svi imaju šansu da napreduju, a samim tim dobiju i dodatnu odgovornost za provođenje politika i ono što je najvažnije – brigu o ljudima.
-Na osnovu iskustva kažem da je mnogo lakše biti menadžer u poslovnom, nego u političkom smislu. U poslu možeš imati manje senzibiliteta, kad je u pitanju raspodjela i izvršenje zadataka, dok u politici moraš da budeš daleko osjetljiviji. U poslu, ljudi kojima upravljaš rade za platu i ukoliko nisu zadovoljni količinom novca ili obaveza ili ako ti nisi zadovoljan njihovim radom, tu su odnosi jasno uređeni. U politici, ljudi koji su u organizaciji ne rade za platu, postoji mnogo više nivoa na kojima se identifikuju sa organizacijom. Upravljanje tu ne može biti tako striktno i oštro kao u poslovnom svijetu, jer ljudi su tu dobrovoljno zbog zajedničkih interesa i postoji čitav niz viših ciljeva za koje se bore. Ne postoji varijanta da neko nešto mora, već se dogovara da zajedno uradimo više, da bi svima bilo bolje u perspektivi.

Da Doboj može i mora više, da bi dobojlijama bilo bolje, glavni je razlog što je kao mlad i obrazovan, sa karakterom i uspjehom u poslovnom i političkom smislu, prihvatio kandidaturu za gradonačelnika rodnog mjesta.
– Doboju treba domaćin! Doboj geografski i istorijski ima brojne prednosti. Prirodna je raskrsnica puteva, ne možete ga zaobići. Prije rata je bio prvo željezničko raskršće u BiH, drugo u SFRJ. Prvi voz došao je u Doboj 1879. godine. Prije rata, Doboj je koristio svoje prednosti, bio je regionalni centar, administrativni, privredni, kulturni, gravitirala mu je šira regija. Doboj je smješten na izlazu iz maglajsko-dobojske klisure u širokoj ravnici, gdje rijeka Bosna prima pritoke Usoru i Spreču. Oduvijek su ljudi, tamo gdje je priroda pronalazila put, koristili prednosti tih puteva i razvijali naselja, po mjeri čovjeka.

U urbanističkom smislu, Doboj je bio odlično isplaniran grad, zdrav za život. Postojao je plan za urbanistički razvoj za naredne decenije, da pruža adekvatne uslove za život. To svjedoči činjenica da je 1980. godine dobojska opština imala oko 60 školskih objekata, osnovne i srednje škole je pohađalo oko 20.000 učenika, biblioteka sa odjeljenjima u selima je imala preko 100.000 knjiga. Postojale su lokalne novine, radio, amatersko pozorište, 14 kulturno-umjetničkih i prosvjetnih društava, 55 sportskih organizacija. Postojala je jasna vizija razvoja.

Nije prirodno da Doboj sa takvim položajem i prednostima zaobilaze investitori, i odlaze u okolna manja mjesta. Odgovoran je onaj ko je godinama stvarao klimu da investitori bježe

Poslije rata sve je krenulo u pogrešnom smjeru. Zbog različitih interesa, u gradu su nestajale zelene površine i dječija igrališta i nicali stambeno-poslovni objekti ljudi koji su preko noći stekli ogroman novac. Jasna vizija razvoja grada ne postoji. Zaboravljeno je, svjesno ili ne, da je grad prije svega zajednica ljudi, njihovih potreba, interesa i želja, a nametnuto je “pravilo” da je Doboj vlasništvo lokalnih političara i tajkuna. U takvoj atmosferi, koja mora da se mijenja, i pored svih komparativnih prednosti, u Doboju je nemoguće da se primjeni koncept zdravog privrednog, kulturnog i političkog razvoja.

Od Doboja, kao privrednog, saobraćajnog, administrativnog i kulturnog centra, ostao je samo administrativni segment. Sve ostalo je izgubljeno. Ipak, moguće je da Doboj ponovo krene naprijed. Iako, Doboj više nije privredni centar, investitori i kapital su otišli u druga, manja mjesta u okruženje. I privrednici iz Doboja kad žele da ulažu, idu u Tešanj, Petrovo, Teslić ili Derventu. Ne može se “Plan razvoja Grada” donositi na osnovu projekcija i želja samo vlasnika sumnjivog kapitala sa pitanjem koliko je ko spreman da uloži ili koliko kome da stavi u džep. To je Doboj danas.

Zdrav kapital ima svoje zakonitosti i ako nema pravne i političke sigurnosti, on traži drugi put. Manja mjesta koja nemaju komparativne prednosti kao Doboj, postala su privredni centri. To nije kompleks nas Dobojlija, već su to činjenice. Vlast koja vodi Doboj nije napravila ambijent koji privlači investitore, već stanje u kome su i oni koji su bili u Doboju odlučili da odu. Svaka vlast, ma koliko bila legitimna i legalna, ili je sposobna ili nesposobna. O tome se ne stiče utisak na nivou dopadljivosti ili simpatija, već na osnovu rezultata.

Vlast koja upravlja Dobojem već 28 godina je, na osnovu činjenica gdje je grad danas, pokazala koliko je nesposobna. Doboj će se u budućnosti naći na trasi koridora 5C koji spaja Evropu i Luku Ploče. Koridor 5C je od izuzetne važnosti u interesu privredne i saobraćajne interakcije srednjeevropskog regiona. Njegovom izgradnjom to će biti najkraći put između srednje Evrope i Jadrana. To je velika prednost, regije Banjaluka i Tuzla će se spajati na taj koridor baš u Doboju. Prosto je takva geografija. I tek će se pokazati značaj željeznice. Njeno vrijeme nije prošlo, ali je neko imao interes da je oslabi kako bi neke privatne prevozničke firme postali finansijski giganti i kako bi se novac željezničara, slio u njihove džepove.

Doboj ima veliku šansu, potrebno je da investitorima ponudi gotove projekte koji će iskoristiti sve prednosti koridora 5C. Da investiraju novac i otvore zdrave privredne kapacitete koji će zaposliti dobojlije i omogućiti ekonomski nezavisan ostanak i opstanak u Doboju. Do završetka koridora 5C Doboj mora da završi kompletan proces strukturalnog prilagođavanja privrede, a prije svega poljoprivrede.

Potreban je jasan razvojni plan ekonomske obnove grada, koji će okupiti sve one kojima je Doboj u duši i na srcu, ali i one koji bi u Doboj donijeli pored investicija i novi, zdraviji način poslovanja, zasnovan na tome da je ekonomija vještina privređivanja podređena opštem interesu. Ali, za sve to su potrebni ljudi koji će odgovornije voditi grad i staviti interes građana na prvo mjesto. Za kraj, vratiću se na svoju prvu rečenicu – Doboju treba domaćin!