U Bijeljini napravljena, a u Francusku isporučena vila vrijedna 7 miliona eura, za najpoznatijeg američkog glumca

Od stečenog iskustva od Slovenije, Iraka i Australije povratkom u rodnu Bijeljinu, Milenko Stevanović je pokrenuo, razvio i razgranao posao u više od 20 zemalja Evrope, Afrike i Azije. Kvalitetom i dizajnom Kuće Steco postale su prepoznatiljive i vrlo tražene na zahtjevnom tržištu Evrope gdje grade specijalne vile za elitu

Tokom rada i boravka na više kontinenata, poslovnu imperiju istog tolikog dometa, vrijednu svakog respekta, Milenko Stevanović, vlasnik i direktor kompanije za proizvodnju montažnih kuća Steco, postigao je u ovdašnjim najtežim uslovima poslovanja. Sa 14 godina iz rodne Bijeljine otišao je u Sloveniju, a zatim ga je život odveo u Irak. Kada se oženio, 1986. odselio se u Australiju gdje je živio sedam godina. I onda, kada su svi hrlili preko granice, on se vratio u domovinu. Prvo u Beograd, pa onda u rodni grad.

– Na početku, kao i svi, kada sam došao u Australiju, nisam mogao da biram poslove. Vremenom sam pokrenuo nekoliko privatnih poslova; imao sam prodavnice u svim gradovima Australije, putničke agencije, radio prodaju automobila, a bavio sam se i građevinom… Zbog poslovanja i u Americi sam imao svoje kancelarije, u San Dijegu i Čikagu.

Uprkos dobro razvijenom biznisu i pogodnostima koje pruža Australija, za oduku o povratku nije imao dilemu.

Krenuo sam skromno, sa milion maraka godišnjeg prometa. Fokus je bio na marketingu i zahvaljujući tome, dobili smo poziciju koju drugi nisu prepoznali

– Nisam pripadao Australiji. To je zemlja koja ti na početku da sve, a na kraju uzme sve. Onog trenutka kad mi je ćerka trebala krenuti u prvi razred, donio sam odluku da se vraćamo i nisam se nikad pokajao. Ne mogu ništa ružno reći za tu zemlju, naprotiv, ali je zemlja hladna, bezosjećajna. Čak i naši ljudi koji žive tamo su otuđeni jedni od drugih. Moj mentalitet nije mogao tamo sebe da pronađe, osim što sam bio zadovoljan poslovnim uspjesima.

Ubrzo, po povratku, Stevanović je i ovdje započeo biznis. Imao je fabriku hemijskih proizvoda koja je radila do 1999. Tad je iz Beograda došao u Bijeljinu, kupio bukvalno livadu i počeo posao koji će ga u narednih 18 godina dovesti među lidere u proizvodnji montažnih objekata u Evropi. Posebno mu je drago što nije učestvovao ni u jednoj privatizaciji.

– Nijedna fabrika koja je privatizovana više ne funkcioniše. Ti ljudi jesu postali malo bogatiji, ali bogatstvo je upitna stvar. Bude pa se potroši, a hiljade ljudi ostane unesrećeno. Zato sam odlučio da krenem od nule. U Australiji sam se već bavio gradnjom, po sličnom sistemu i znao sam njene prednosti. Krenuo sam skromno, s ciljem od milion maraka godišnjeg prometa i desetak zaposlenih. Zahvaljujući marketingu dobili smo poziciju koju drugi nisu prepoznali. Tako smo došli na tržišta bivše Jugoslavije, i polako gradili pozicije u Evropi – pa otišli i dalje. Primarna djelatnost je proizvodnja montažnih kuća i sve se prave u fabrici u Bijeljini. Svake godine značajno uvećavamo prodaju i sebi postavljamo bar dva puta veći cilj. Za sada, uspijevamo. U fabrici se svakodnevno proizvede roba vrijedna sto hiljada maraka.

Sa postojećim kapacitetima su najveći proizvođači montažnih i drvenih kuća na prostoru bivše Jugoslavije, a trenutno spremaju projekat nove fabrike u Bijeljini od 20.000 kvadrata koju počinju graditi sljedeće godine.

– U novoj fabrici posao će dobiti još najmanje 200 novih radnika, a sa tim proizvodnim kapacitetima Steco će biti jedan od najvećih proizvođača montažnih kuća u Evropi. Ubacićemo još dvije automatske linije, što će obezbijediti dnevni kapacitet od oko četristo hiljada maraka proizvodnje. Možda u našim uslovima nezamislivo, ali je potpuno realno.

Steco ima vrhunske inženjere i arhitekte u Švajcarskoj, Sloveniji i Austriji, ali i stalno otvoren konkurs za zapošljavanje stručnog kadra iz građevinske struke u fabrici u Bijeljini. Steco gradi najzahtjevnije višespratne montažne objekte, sve po evropskim normama i standardima.

Da bi poslovali u Austriji, Evropi, Americi, bilo gdje, morate vjerovati u sebe. I prilagođavati se tržištu. Posla svugdje ima i ne treba ga se bojati. Naravno, morate biti vispreniji i brži od drugih

– Nezamislivo je da pomenemo sve objekte koje smo gradili ili koje gradimo širom svijeta. Izazovi nas privlače i bez bilo kakvog straha se na evropskom tržištu nosimo sa najvećim projektima i sa najvećim kompanijama. Hendikep ponekad bude činjenica što dolazimo iz zemlje koja je sama po sebi komplikovana ili označena kao problematična, ali mi na najbolji način prezentujemo našu zemlju i kvalitetom otvaramo sva vrata. Granice ne postoje za one koji imaju viziju i koji vjeruju u sebe.

Danas, kompanija Steco ima više od 300 zaposlenih i izvozi u preko 20 zemalja. Sopstvene firme imaju još u Srbiji, Sloveniji, Francuskoj, Austriji, Londonu i Angoli.

– Kad je naša prva kuća došla u Austriju, cijelo naselje se skupilo. Kuća je bila perfektna, a svi su očekivali neki problem. Tako je išla jedna po jedna kuća dok nismo otvorili to zahtjevno tržište. Naravno, kvalitet i rokovi su presudni. Više nam nije cilj pojedinačna prodaja, već dovesti što više solventnih kupaca, za velike projekte.

Dnevno, fabriku Steco u prosjeku posjeti pet potencijalnih kupaca iz inostranstva

Dnevno našu fabriku u prosjeku posjeti po pet potencijalnih kupaca iz inostranstva. Steco objekti se pojavljuju u 400 prodajnih kancelarija u Austriji i Njemačkoj. Da godišnje prodaju samo po jednu kuću to će biti dovoljno. Tamo su kuće najmanje od sto hiljada eura, a prosjek oko 250.000 eura. Steco to može postići. Proizvodne kapacitete nije teško širiti kada čovjek ima novac. Na svu sreću mi poslujemo isključivo sa vlastitim sredstvima, kredite više ne uzimamo.

Za više od deceniju poslovanja, Steco ima svoj mali grad: godišnje isporučuje 500 do 800 kuća. U BiH su najčešće zastupljene male, porodične kuće. U Evropi grade vile na mondemskim mjestima. Gradili su i mnoge važne objekte takođe u Evropi.

– Radili smo nekoliko restorana na Mon Blanu, osam vila kod Nice, objekte na Varsu na francuskim Alpima. U Francuskoj smo 2014. završili vilu za jednu od od najvećih glumačkih zvijezda Amerike, ali ne smijem otkriti o kome je riječ. Mogu samo reći da košta sedam miliona eura. Kupuju i političari, sportisti, estradne zvijezde… A, gradili smo i zoološki vrt u Boru, staračke domove, kuću Velikog brata u Stokholmu, hotel u Sloveniji…

Temelji kompanije su iskusni stručnjaci, ali i mladi kadrovi.

– Zaista imamo potrebu za novim radnicima. Nikoga ne vraćamo, svako ima priliku da se dokaže. Veći nam je problem kako naći stručnjake nego otvoriti radno mjesto. Osim saradničkog tima, koga čine mladi ambiciozni stručnjaci, bitno mi je što sam firmu naslonio na porodicu. Uz mene je i supruga, sin i ćerka. Iako sam gajio nade da će biti građevinci ili arhitekte, završili su ekonomiju. Razmišljao sam da ih šaljem u London, u Njemačku i Austriju jer engleski već govore. Ali, ostali su ovdje i daju svoj doprinos kompaniji. Ovo je posao od koga sigurno mogu živjeti narednih 30 godina. Žao mi je što s porodicom ne provodim više vremena. Tek svake druge ili treće godine odem na odmor. Ali, čim završim novu fabriku, obećao sam sebi da ću promijeniti način života.

Društveno smo odgovorna kompanija. Srećan sam što mogu da pomognem. Često, za pojedine porodice napravimo kuće na kojima uopšte nemamo zarade. Ali, to nama nije teško. Za sebe imam dovoljno. Nema svrhe gomilati. Ne može se istovremeno spavati u dva kreveta u dvije kuće. A ima ljudi koji nemaju osnovno.

PREDNOSTI MONTAŽNE GRADNJE

Prvenstveno, to su kuće koje imaju drastično manju potrošnju energije nego klasične. Zdravije su za život, jer se za proizvodnju uglavnom koriste ekološki materijali. U njima nema vlage. U Evropi već više od 50 posto ljudi radi montažne objekte, a ubrzo će se popeti na 85 posto, jer su standardi uštede energije postali primarni, a i uslov su za građevinsku dozvolu. Montažna gradnja je budućnost građevinarstva. U Francuskoj je prije 10 godina ova gradnja imala udio tek pet, sada je skoro 90 posto. Malo ko se odlučuje za klasičnu gradnju, skuplja je, sporija. Kasnije, sa mnogo više problema. BiH je pionir. Tek dvije firme se ozbiljno bave ovim poslom.

– Teško je kod našeg naroda promijeniti navike. Ali, završetkom objekata u svakom gradu mi lagano razbijamo predrasude – zadovoljno kaže Stevanović.

EKONOMSKI  PATRIOTIZAM

Cijela porodica ima australijsko državljanstvo, ali im ne pada na pamet da se iko seli iz Bijeljine.

– Vjerujemo da ovdje može i mora biti bolje, a borimo se da to i dokažemo svojim primjerima. Zato nam je bitno da stvorimo što više radnih mjesta u našoj kompaniji za mlade ljude koji neće razmišljati o odlasku. Svjesni smo, takođe, da radno mjesto mora biti i razumno plaćeno, da se živi od svog rada. Naš najveći uspjeh će, zapravo, biti broj mladih ljudi koje zadržimo ovdje.

(The Prestige/Borjana Simić)