Samo dvije zemlje mogu da izdrže niske cijene kafe

Najniža cijena kafe u poslednjih 13 godina rezultiraće marginalizacijom većine proizvođača, procjenjuju analitičari tog tržišta, a učvrstiće položaj država koje su znatno modernizovale proizvodnju, poput Brazila i Vijetnama.

Kako piše Rojters, sve opsežnije uvođenje mehanizacije i novih tehnologija u uzgoju kafe rezultiralo je rastom produktivnosti kod ta dva najveća svjetska proizvođača koje konkurenti iz Južne Amerike i Afrike teško mogu da prate.

Povećanje produktivnosti

„Brazil i Vijetnam imali su konstantno povećanje produktivnosti, a ostale države nisu“, objašnjava Džefri Saks, direktor Centra za održivi razvoj na Univerzitetu Kolumbija.

Prema podacima američkog ministarstva poljoprivrede, te dvije države danas proizvode više od polovine svjetskog uroda kafe, a udio im i dalje raste. Pre samo dvije decenije iz Brazila i Vijetnama dolazila je trećina roda, piše Poslovni dnevnik.

Vodeći Brazil sam snabdijeva svjetsko tržište sa 37 odsto kafe, a jasan znak povećane produktivnosti je podatak iz prošle godine o rekordnih 62 miliona vreća. Rekordni rod ostvaren je uprkos tome što se površina pod zasadima kafe smanjuje već šestu godinu.

Vijetnamska proizvodnja takođe raste, dok je na primjer, Kolumbija rekordni rod poslednji put zabilježila početkom 90-ih godina, dok je u Gvatemali rekord ostvaren prije 20 godina.

Podaci Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO) pokazuju da je prosječni prinos brazilskih farmi u posljednjih 10 godina naglo porastao, više od 40 odsto, na 1,5 tona po hektaru.

Vijetnam je prosječni prinos povećao 18 odsto na 2,5 tone po hektaru. Kolumbija je takođe povećala prinos za solidnih 12 odsto, ali se on kreće oko tone po hektaru. Kod srednjoameričkih proizvođača zabilježen je međutim pad od tri odsto na slabašnih 600 kilograma.

Sistem sve radi sam

Kako „brazilsko čudo“ konkretno izgleda pokazuje primjer preduzetnika Aleksandra Gobija koji je s dvojicom partnera odlučio da uđe u proizvodnju kafe prije četiri godine.

Kupili su zemljište u vodećem području za proizvodnju kafe u državi Minas Žerais i uložili u najmoderniju tehnologiju. Danas je njihova farma opremljena podzemnim sistemom za navodnjavanje kojim upravlja vještačka inteligencija.

„Sistem gotovo sve radi sam. Očitava nivo vlage i obavještava koliko vode i đubriva treba dodati“, ističe Gobi.

S tim sistemom i mašinama za berbu prosječni prinos je udvostručen na 60 vreća po hektaru, pa farma može da bude profitabilna i pri sadašnjim niskim cijenama kafe.

Manje ljudskog rada

Terminski ugovori na sortu kafe arabika – najkorišćenije globalno mjerilo za cijene kafe – u maju su pali na 87,6 centi za približno pola kilograma što je najniža cijena od maja 2005. godine.

U međuvremenu se cijena ponešto oporavila, ali je i dalje prenisko za većinu svjetskih proizvođača. Brazilski proizvođači uvođenjem mehanizacije značajno su smanjili i udio ljudskog rada u zasadima.

Naime, mašine za branje kafe mogu da snize troškove berbe 40 do 60 odsto, ističu farmeri.

S druge strane, kolumbijske farmere muče druge brige. Suočeni s niskim cijenama i visokim troškovima, dio farmera razmišlja o prelasku na druge kulture ili potpunom napuštanju proizvodnje. I to uprkos desetinama miliona dolara državnih subvencija.

U Kolumbiji i državama Srednje Amerike kafa pretežno raste na brežuljkastim područjima koja ograničavaju upotrebu mehanizacije kao u Brazilu gdje se kafa uzgaja u ravnicama.

Glavni problem afričkih proizvođača su male farme na usitnjenim posjedima kojima je teško da dođu do kapitala za modernizaciju proizvodnje.