Kako pandemija mijenja globalnu ekonomiju?

Šok izazvan korona virusom doveo je do brojnih prilagođavanja u sferi ekonomije – masovno je uveden rad od kuće, digitalizacija je postala široko zastupljena u svim sferama života, javni dug je rapidno porastao, uslužni sektor je doživeo jaku kontrakciju, a proizvodnja je pokazala otpornost.Ipak, najveće šokove je pretrpelo tržište rada, budući da su milioni ljudi ostali bez posla, navodi se u analizi ekonomskih analitičara Katarine Stančić i Miladina Kovačevića, objavljenoj u najnovijem izdanju biltena “Mjesečne analize i trendovi” (MAT).

Kako se navodi, u najnovijim projekcijama MMF, procjena globalnog rasta za ovu godinu je revidirana naviše za 0,3 procentna poena na 5,5 odsto, dok je globalni ekonomski pad za prošlu godinu revidiran sa – 4,4 odsto na – 3,5 procenata. Optimizam u pogledu oporavka utemeljen je na solidnim pokazateljima iz druge polovone 2020. godine, koji potvrđuju da se ekonomija koliko-toliko prilagodila vanrednim okolnostima. Najveći oporavak zabilježen je u privatnoj potrošnji, dok se investicije još uvjek sporo vraćaju u normalu, osim u Kini.

Procjene govore da bi započeta vakcinacija, ukoliko se nastavi planiranim tokom, do sredine 2021. godine mogla da dovede do suzbijanja pandemije, a do kraja da 2020. da dovede i do njenog završetka. Kako se ističe, opsežni paketi fiskalne podrške u Americi, Japanu i EU predstavljaju značajnu komponentu oporavka ne samo ovih zemalja, već i njihovih trgovinskih partnera. Prema procjenama, svetska trgovina će u 2021. godini ostvariti rast od oko 8 odsto, da bi zatim, u 2022. uslijedilo blago usporavanje i rast od 6 procenata, dok će inflacija ostati niska – u razvijenim ekonomijama na nivou od oko 1,5 odsto, a u rastućim oko 4 odsto.

Histerezis na tržištu rada

Mnogi ekonomisti očekuju da će tržište rada zbog pandemije doživjeti efekat “histerezisa” – odnosno situaciju kada privremeni šok proizvede trajne, a ne privremene efekte.

Tržište rada je specifično budući da su troškovi firmi po zaposlenom porasli (zbog rada od kuće i smanjenog plasmana), porudžbine smanjene, obim proizvodnje sužen, trgovina prepolovljena – tako novog zapošljavanja najvjerovatnije još dugo vremena neće biti. I pređašnje krizne epizode potvrđuju da je tržište rada posebno osjetljivo na jake šokove i da mu treba par godina da se vrati u stanje pre krize. Prisutna je ne samo nezaposlenost, već i masovna podzaposlenost (situacija u kojoj zaposleni radi manje sati nego što želi i može), a pojedine grupe su posebno ugrožene: radnici sa nižim stepenom obrazovanja, mladi, žene, zaposleni u uslužnom sektoru.

Na dugi rok, ove anomalije predstavljaju ozbiljnu prijetnju za potencijalnu ponudu rada jedne zemlje, naročito ako se uzme u obzir i onlajn nastava i zatvorene škole, iz kojih će izniknuti generacija učenika oštećenih u pogledu kvaliteta usvojenih znanja i vještina, navodi se u analizi.

Procjene govore da bi pandemija korona virusa mogla da dovede i do kraja ere ekspanzije globalnih vrijednosnih lanaca, koji su u periodu od 1990-2008. Činili čak 60 odsto svjetske trgovine. Njihova ekspanzija je prekinuta sa pojavom ekonomske krize iz 2008. godine, a kao neposredni uzroci navode se ogromna zaduženost Evropske unije i, u najvećoj mjeri, eskalacija neizvjesnosti u svetskoj ekonomiji. Slično tadašnjem trenutku, procjenjuje se i da je epidemija korona virusa izazvala trajni skok neizvjesnosti koji će, pored drugih faktora, neminovno uticati na redukciju globalnih vrijednosnih lanaca.

Očekuju se i efekti pandemije na strani ponude i tražnje. Na strani tražnje, budući da je epidemija dovela do masovnih otkaza, prilagođavanja se odvijaju preko povećane štednje i smanjene potrošnje domaćinstava i firmi. Na strani ponude, epidemija je redukovala obim radne snage, produktivnost i obim proizvodnje. Istovremeno, zbog povećanih troškova i neizvjesnosti u pogledu plasmana, postalo je skupo i neodrživo izmještanje proizvodnje u nerezidentne zemlje. Takođe, očekuje se da će u skorijoj budućnosti doći do protekcionizma i skoka carina, što organizovanje proizvodnje u više zemalja čini još komplikovanijim i skupljim. U javnosti se već spekuliše da mnoge razvijene firme razmatraju i započinju proces vraćanja proizvodnje u matičnu zemlju, uz povećanu automatizaciju (posebno u automobilskoj industriji).

Rad od kuće

Procjenjuje se da je oko 40-70 odsto zaposlenih u Americi i Evropi za vrijeme epidemije radilo od kuće. Virtuelni sastanci su zamijenili debate uživo, omogućeni su pristupi bazama na daljinu, instalirani su novi softveri koji omogućuju ovakvu vrstu rada, a menadžeri i zaposleni su se relativno brzo adaptirali na nove organizacione promjene i izazove. Ako bi se poslodavci posle pandemije opredelili za zadržavanje televorkinga (sinonim za rad od kuće), kao znatno jeftinije opcije, to bi moglo otvoriti jednu potpuno novu eru dehumanizovanog proizvodnog procesa. U post-pandemijskom periodu ovo će svakako biti izazov, budući da poslovni kancelarijski prostor nije jeftin, pa će se poslodavci u jednom momentu svakako morati odlučiti za metod rada. U stručnoj javnosti se spominje „hibridni“ način rada, koji podrazumijeva kombinaciju rada u kancelariji i rada od kuće.

Najveći gubitnici korona krize

Ako se realizuju pretpostavke da će se proizvodnja premestiti iz siromašnih u bogate zemlje, onda će svakako najveće gubitke pretrpjeti te zemlje iz kojih je proizvodnja izmještena. Na primjer, Kina i Istočna Evropa su regioni koji su najviše participirali u globalnim vrijednosnim lancima, a ujedno, zbog blizine razvijenim zemljama, ovo su najatraktivniji regioni za strane investitore. Imajući u vidu da je proizvodnja za vreme epidemije uspjela da se održi na zadovoljavajućem nivou, za razliku od usluga, sva pažnja ekonomskih subjekata biće usmjerena na održavanje ovog trenda. Korona je samo ubrzala velike reorganizacone promjene u svetskoj ekonomiji, započete za vrijeme svjetske krize iz 2008.

Prema nekim analizama, ovako krupne promjene smanjuju vjerovatnoću „V“ oporavka, premda MMF I OECD predviđaju za 2021. taj scenario, najvjerovatnije zbog sličnog iskustva posle finansijske krize iz 2008, kada su se globalni vrijednosni lanci relativno brzo oporavili. Međutim, ova kriza je drugačija i firme će samo nastaviti još bržim tempom procese vraćanja proizvodnje u matične zemlje, što će izazvati kontrakciju globalnih vrijednosnih lanaca.

Ono što je izvjesno je da će u narednom periodu doći do rasta štednje iz predostrožnosti, ali i do daljeg pada investicija, takođe iz predostrožnosti i zbog neizvjesnosti u pogledu budućih kretanja. Zbog većih rizika i cijena zaduživanja će na dugi rok biti veća, pa će tako finansijski kapital biti teže dostupan. Pandemija će smanjiti realni rast BDP za oko 3 procentna poena u periodu 2020-2021.

Kako se procjenjuje, najveću kontrakciju pretrpjeće Amerika i Velika Britanija, dok Kina ima daleko veće šanse da se oporavi najbrže. Zbog povezanosti s Kinom i region rastućih ekonomija Azije doživeće brži oporavak, dok će druge rastuće ekonomije (Turska, Saudijska Arabija, Južnoafrička republika) najverovatnije proći kroz ozbiljnu kontrakciju tokom 2021. godine, navodi se u analizi.

Izvor: Biznis.rs