Nedeljko Jović: Djeca su bogatstvo, očuvanje nataliteta RS je naš prioritet

Institucija preko koje se sprovodi većina pronatalitetnih politika u Republici Srpskoj doživjela je poslednjih godina velike promjene? Na bolje, jer je povećan njen značaj, budžet koji izdvaja za djecu i majčinstvo, a obuhvat prava iz ove oblasti je takođe širi. I pored toga što su obaveze veće, one se ispunjavaju redovno

razgovarao MARKO ŠIKULJAK      foto Aleksandar ARSENOVIĆ

Funkcionisanje Javnog fonda za dječiju zaštitu omogućava ostvarivanje prava koja propisuje prije svega Zakon o dječjoj zaštiti, ali i drugi zakoni iz kojih proizilaze pojedina prava, kao što je Zakon o radu. Iz njih proizilaze prava u vezi dječje zaštite i materinstva, tema od sve većeg značaja, kako se podiže svijest o tome da se populacija u Republici Srpskoj smanjuje.
U nadležnosti Fonda su isplate prava na dodatak na djecu, materinskog dodatka, pomoć za opremu novorođenčeta, refundacija naknade plate za vrijeme porodiljskog odsustva i rada sa polovinom punog radnog vremena, pronatalitetna naknada, naknada roditelju njegovatelju ili njegovatelju i pravo na zadovoljavanje razvojnih potreba djece.
– Sva pomenuta prava su povećavana od 2018. godine kada su se desile najobimnije zakonske promjene, kaže direktor Fonda, Nedeljko Jović.
– Naše obaveze, koje se odnose na prava iz oblasti dječje zaštite, do 2020. su se obavljale tako što je Fond bio drugostepeni organ, a prvostepeni organi su bili centri za socijalni rad po lokalnim zajednicama. Centri su donosili rješenja, dok je Fond kao drugostepeni organ vršio kontrolu. Krajem 2019. godine su urađene izmjene i dopune Zakona o dječjoj zaštiti, gdje je Fond za dječiju zaštitu dobio veća ovlaštenja i djeluje u sistemu kao što djeluju fondovi PIO, FZO i drugi fondovi. Osnovali smo šest filijala na prostoru Republike Srpske, sa poslovnicama koje pripadaju filijalama, po teritorijalnom principu. Tim izmjenama dobili smo mogućnost da Fond bude institucija koja svoj posao radi sama od početka do kraja, što omogućava brže i efikasnije rješavanje svih predmeta i zahtjeva koje podnose naši korisnici za sva prava iz naše nadležnosti. Ranije je to zavisilo i od centara za socijalni rad i službi socijalne zaštite, a evidentno je da su bili različiti nivoi vlasti.

Poslednjih godina novac na ime priznatog prava na refundaciju naknade plate isplaćujemo tri do četiri puta mjesečno, što je praktično najduže deset dana od trenutkapodnošenja zahtjeva

Koliki je budžet Fonda i na šta se izdvaja najviše novca?
– Moram napraviti mali uvod da bi bilo jasnije. Prava koja proističu iz Zakona o dječjoj zaštiti su dugo vremena bila u stagnaciji, sve do donošenja novog zakona koji je stupio na snagu početkom 2018. godine. Nakon toga, svake godine su izmjenama i dopunama Zakona proširivana prava iz oblasti dječje zaštite. Dovoljno je napraviti poređenje da je do 2018. godine Fond izdvajao oko 50 miliona maraka za prava iz Zakona o dječjoj zaštiti, a u 2022. godini bi trebalo da izdvojimo oko 140 miliona maraka za navedena prava, dok ćemo tačan iznos znati po završetku 2022. godine.
Dakle, to je skoro tri puta više novca izdvojeno za ova prava, a sve to zahvaljujući Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, kao inicijatoru, Vladi Republike Srpske i Narodnoj skupštini Republike Srpske, koja je prepoznala značaj usvajanja izmijenjenih Zakona.

Možemo li govoriti o strukturi tog budžeta, jedna od stavki je pravo na materinski dodatak. Kako su se dešavale promjene?
– Zakonom, do 2017. godine, pravo na materinski dodatak mogla je da ostvari nezaposlena porodilja pod određenim materijalnim uslovima, zavisno od propisanih cenzusa. To je bio jedan manji broj nezaposlenih majki, a dodatak je iznosio 70 KM, godinu dana ili godinu i po ako je riječ o trećem djetetu, blizancima i svakom narednom djetetu. To je bila kategorija koju su ostvarivale majke teškog imovinskog stanja. Od 2018. godine pravo je prošireno za sve nezaposlene porodilje bez obzira na socijalnu kartu i imovinski cenzus, u iznosu od 405 KM. Dakle, do 2018. godine je godišnje isplaćivano nešto više od dva miliona, a poslednjih godina izdvajamo 26-27 miliona, u zavisnosti od godine. Dakle, za isplatu ovog prava izdvaja se oko 13 puta više nego ranije.

Kako izgleda briga o zaposlenim porodiljama?
– Ranije smo imali refundaciju plate tako što je poslodavac izdavao rješenje i slao zaposlenu radnicu na porodiljsko odsustvo. Ranijim propisima Fond je bio obavezan na refundaciju neto iznosa naknade plate, dok je uplata drugih obaveza išla na teret poslodavca. Izmjenama i dopunama Zakona koji se primjenjuje od 1.1.2019. godine Fond refundira 80 odsto bruto plate, a Izmjenama i dopunama Zakona koji se primjenjuje od 1.1.2020. godine pun iznos bruto naknade plate.

Jedno od najdominantnijih prava iz oblasti dječje zaštite jeste pravo na refundaciju naknade plate za vrijeme porodiljskog odsustva. Fond za dječiju zaštitu svakom poslodavcu koji podnese zahtjev i ispuni zakonom određene uslove, redovno isplaćuje naknade na ime priznatog prava

Zaključno sa 2018. godinom za refundaciju naknade plate izdvajano je okvirno od 26 do 28 miliona, a u 2019. godini je za ove namjene izdvojeno oko 40 miliona, a poslednjih godina planiramo oko 60 miliona. Sada svaka porodilja može da se osjeća bezbrižno i da koristi svoje porodiljsko odsustvo, bez straha od nepredviđenih okolnosti. Da bi se ostvarilo pravo na refundaciju naknade plate, poslodavac mora redovno da plaća doprinose, a s obzirom da se naplata zadnjih godina popravila i sve veći broj poslodavaca ispunjava uslove. Uplata doprinosa, kao uslov za ostvarivanje prava, posmatra se 12 mjeseci prije otpočinjanja korišćenja porodiljskog odsustva, kao i za vrijeme njegovog trajanja. Sa okvirno 27 miliona KM, koliko je bilo do 2018. godine, došli smo do 60 miliona za refundaciju naknade plate, čime smo skinuli teret sa poslodavaca.

Kakve su razlike u naknadama u zavisnosti od broja djece?
– Što se tiče dječijeg dodatka, do 2018. godine je bio 35 maraka za drugo i četvrto dijete, za treće 70 KM, a za djecu vulnerabilnih kategorija 90 KM. Od tada je ovo pravo povezano sa iznosom najniže plate, tako da se dodatak blago povećava kako raste i najniža plata. Suština i ono što je za svaku pohvalu jeste da je izmjenama Zakona uvedeno da se dječiji dodatak dobija i za prvo dijete, a da su drugom, trećem i četvrtom djetetu, te djeci vulnerabilnih kategorija značajno povećani iznosi. Tako je za prvo, drugo i četvrto dijete duplo veći iznos 97,20 KM, a za treće je 140,40 KM. Za djecu pod starateljstvom i druge vulnerabilne kategorije sada je iznos od 172,80 KM. Do sad smo izdvajali oko 15 miliona KM za dječiji dodatak, a ove godine ćemo izdvajati sigurno duplo više, ali ne možemo sa sigurnošću tvrditi dok ne dobijemo sve zahtjeve korisnika. Takođe, do 2018. godine smo imali u nadležnosti isplatu pomoći Fond za treće i četvrto dijete, gdje je svako treće dijete dobijalo 600 KM, a četvrto 450 KM. Ali to nije bilo pravo koje je upisano u Zakon o dječjoj zaštiti, već je Vlada Republike Srpske svake godine donosila odluku da se uplaćuje preko transfera Ministarstva porodice omladine i sporta. Novim Zakonom od 2018. godine ovo pravo je uvedeno kao pronatalitetna naknada, u istim gore navedenim iznosima. Pored toga bih istakao da smo od ove godine udvostručili iznos za jednokratnu pomoć za opremu novorođenčeta i sada iznosi 500 KM, tako da ćemo za te namjene izdvajati iz budžeta oko pet miliona, za razliku od prethodnog perioda gdje smo izdvajali 2,5 miliona.

Određena novina je i pravo naknade za roditelje njegovatelje?
– Upravo tako. Izmjenom i dopunom Zakona od 2020. godine uvedeno je novo pravo roditelj-njegovatelj, koje nije postojalo ranije u zakonu. Mi isplaćujemo naknadu roditeljima ukoliko dijete ima kategorizaciju težih oboljenja i zahtijeva stalnu brigu, a naknada je bila 25 odsto najniže plate u Republici Srpskoj, oko 130 KM. Izmjenom i dopunom Zakona o dječjoj zaštiti od 2022. godine je podignut iznos na nivo najniže plate, koja je tada iznosila 540 KM, a sljedeće godine će biti veći iznos budući da često dolazi do rasta najniže plate. Okvirno, u ovoj godini će ta stavka u našem budžetu biti oko 3,5 miliona KM, što je četiri puta više nego u prethodnoj godini.

Da bi se ostvarilo pravo na refundaciju naknade plate, poslodavac je zakonom obavezan na redovnu uplatu doprinosa, pa možemo reći da se posljednjih godina popravilo stanje po ovom pitanju i da je sve manje negativnih rješenja za refundaciju naknade plate, zbog neuplaćenih doprinosa

Koliko Fond učestvuje u kreiranju politika i zakona koji su doneseni?
– Direktor sam drugi mandat i mogu da pohvalim oba resorna ministra sa kojima sam u prethodnom periodu sarađivao koji su u to vrijeme bili, kao i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, Vladu Republike Srpske i Narodnu skupštinu Republike Srpske, jer su svi u mjeri u kojoj je to moguće, podržavali rješenja kojim bi sistem dječje zaštite bio unaprijeđen, a pronatalitetne mjere poboljšane. Republika Srpska je sada u situaciji da se bori sa niskim natalitetom i negativnim priraštajem. Mjere kao mjere koje sam pobrojao, ne mogu preko noći promijeniti stanje. Za promjene je potreban duži ciklus. Zaključak stručnjaka je da nakon dužeg perioda pada treba ipak određeno vrijeme da bi se došlo do trenda blagog popravljanja. Očekujemo da će se u budućnosti ove mjere, u zavisnosti od ekonomskih i finansijskih mogućnosti, povećavati i da će se donositi nove, koje će doprinositi povećanju nataliteta. Mi smo do sada uvijek konsultovani od strane Ministarstva i Vlade i davali smo mišljenja i prijedloge koji su doprinosili donošenju rješenja, iako smo mi prije svega zaduženi za sprovođenje Zakona o dječjoj zaštiti čiji je predlagač Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske i Vlada, a usvaja Narodna skupština Republike Srpske.

Direktor ste u drugom mandatu, od 2015. Kakvu situaciju ste zatekli, na čemu ste insistirali na početku?
– Situacija tada nije bila zadovoljavajuća, bilo je dosta neisplaćenih obaveza. Moj zadatak je bio da se institucija osavremeni, da imamo bolju kontrolu rada centara za socijalni rad koji su bili prvostepeni organi. Za nešto malo više od dvije godine smo riješili sve finansijske obaveze, a nakon toga je došlo i do usvajanja novog Zakona o dječjoj zaštiti i proširenja prava. Za sva uvećanja prava imamo podršku iz budžeta i sve se isplaćuje redovno, bez kašnjenja. Planiramo da budžet za 2022. godinu bude nešto više od 140 miliona, pošto tek treba da bude urađen rebalans, koji je potreban zbog Izmjene i dopune Zakona o dječjoj zaštiti koji je stupio na snagu 1.1.2022. godine. Još bih istakao da Fond svakom poslodavcu koji podnese zahtjev i ispuni uslove, redovno isplaćuje naknade. Poslednjih godina za refundaciju isplaćujemo novac tri do četiri puta mjesečno. Poslodavac nakon što isplati naknadu plate porodilji, sutradan može podnijeti zahtjev i praktično u roku od sedam do deset dana zahtjev bude obrađen i novac uplaćen. Ranije nije bilo tako, uplate su vršene mjesečno, sa svim ostalim pravima. Mislim da poslodavci sada mogu biti potpuno zadovoljni našim djelovanjem. Suština priče i osnovni moj zadatak je da se prava isplaćuju redovno i da naši korisnici koji ostvaruju prava budu zadovoljni.

Jedan od projekata kojim se Fond za dječiju zaštitu ističe je Socijalizacija djece RS, zahvaljujući kojem je mnoštvo djece prvi put vidjelo more. Kako izgleda projekat iz vašeg ugla?
– Socijalizacija djece RS je jedan od najuspješnijih projekata koji traje od 2002. godine i proizilazi iz Zakona o dječijoj zaštiti, konkretno iz prava na zadovoljavanja razvojnih potreba djece. Fond tu pruža direktnu uslugu djeci. Do ove godine oko 34 hiljade korisnika je prošlo kroz projekat. To su djeca pretežno iz socijalnih kategorija, koja ne bi drugačije imala priliku da vide more. Međutim, imamo i djecu koja su drugačijeg imovinskog statusa, pobjednici su nekih takmičenja ili se ističu drugim talentima. To i jeste cilj socijalizacije, da spojimo djecu različitih kategorija. Prošle godine smo imali oko 1.700 učesnika što je manje nego prethodnih godina s obzirom da je u toku realizacije Projekta bila pandemija virusa korona i zahvaljujući dobroj organizaciji i radu naših saradnika, nismo imali nikakvih problema. Mnogi misle da je to lako organizovati, a to je najteži dio posla u Fondu. Uz djecu vi imate roditelje u slučaju da su djeca sa posebnim potrebama, zatim prateće osoblje. Na jednom mjestu bude i 150 djece, što je ogromna odgovornost i obaveza, ali zahvaljujući posvećenosti i profesionalnosti stručnog osoblja, za sve ove godine nismo imali većih problema i realizacije Projekta su bile uspješne.

Do 2018. godine iz Fonda je izdvajano oko 50 miliona maraka za prava iz Zakona o dječjoj zaštiti, a ove godine planiramo izdvojiti oko 140 miliona, i to je ilustracija pomaka pronatalitetnih mjera koje su preduzete

Oni koji su bili dio projekta pričaju o njemu sa mnogo emocija koje se osjete tokom njega. Imate li vi neku?
– Sve obaveze kroz koje prođemo, na kraju rezultiraju ogromnim zadovoljstvom. Nekoliko puta sam bio kada jedna smjena odlazi a druga dolazi, kada vidite njihove suze zbog rastanka sa drugarima, to je nevjerovatno. I meni dođe da pustim suzu. To mi je najveći motiv da ovaj projekat poboljšavamo, da bude bolji i uspješniji. Ove godine planiramo da pošaljemo do 2.100 učesnika, u 13 smjena. Prva smjena su predškolci i zbog njih je određeno da budu sedam dana, dok ostale smjene borave u periodu od 10 dana. Projekat traje od 1. juna do 24. septembra. Angažujemo različite stručne ljude koji borave sa djecom, dan im je ispunjen raznim aktivnostima, od jutarnje gimnastike, preko edukativnih radionica, sportskih takmičenja i drugih društvenih aktivnosti.

BIJELJINA MORA NAPREDOVATI BRŽE
– Kao odbornik već deset godina, uvijek sam smatrao da Bijeljina može i treba bolje. Ne smijemo reći da ništa nije urađeno. Urađeno je mnogo, ali geografski položaj Bijeljine, koji je na granici sa Srbijom, toliko blizu Beograda, nudi velike potencijale koji nisu iskorišćeni. Grad Bijeljina bi trebao da ide u pravcu razvoja privlačenja i ulagača i turista, ali da bi privukli turiste moramo neke stvari pokrenuti. Velika je greška što Banja Dvorovi, biser Semberije, nije dovedena u stanje da bude turistička atrakcija. Lokalna vlast se nikada nije adekvatno bavila tim pitanjem. Da se ja pitam, to bi bio prvi korak koji bi uradio kao izvršna vlast. Time bi pokrenuli i druge grane razvoja Dvorova i čitave Bijeljine. Bijeljina ima više sreće nego što se vodi ispravna politika, jer brojni ljudi dolaze sa strane, odlučuju se da ovdje žive i ulažu u grad. U Bijeljinu dolaze ljudi iz drugih mjesta, što je dobro za Bijeljinu, ali nije za druge sredine. Uz bolji rad izvršne lokalne vlasti, može se privući više investicija, otvoriti više radnih mjesta i stvoriti nova vrijednost. Bijeljina može napredovati brže, to zaslužuje kao drugi najveći grad u Srpskoj.