Nedeljko Elek – Čista energija

Aktuelni trenutak ne djeluje kao najbolji za poslovanje u oblast energetike i gasa posebno, ali krize su šansa za hrabre. Poremećaji na svjetskom tržištu ne obeshrabruju ga u vjeri da je gas na ovim prostorima energija budućnosti, i da investicijama treba osnažiti ovaj sektor u Republici Srpskoj, što bi na duge staze donijelo brojne koristi i građanima i privredi

razgovarao: MARKO ŠIKULJAK     foto: Aleksandar ARSENOVIĆ    copiright theprestige

Nakon što se javnost navikla na njega kao glasnika dobrih vijesti o realizaciji velikih projekata u funkciji predsjednika Nadzornog odbora Olimpijskog centra Jahorina, u narednom periodu se od Nedeljka Eleka ne očekuje ništa manje kao direktora preduzeća za transport gasa, Sarajevo-Gas a.d. Istočno Sarajevo. Njegov dolazak na čelo ovog preduzeća poklopio se sa poskupljenjem gasa, potom odlukom Vlade Republike Srpske da preuzme akcije drugih akcionara i postane većinski vlasnik, a zatim i najavama velikih ulaganja u proširenje mreže. Drugačije, teško da bi moglo, jer Elek tvrdi da ga ne privlači rad u uhodanim sistemima, već radije bira mjesta koja su prepuna onog što se eufemistički zove “izazov” – poslove u kojima treba rješavati probleme, donositi odluke i praviti iskorake.

Držim se onog pravila da je dobro na svakih sedam godina promijeniti posao. Nakon tih sedam godina se pojavi zasićenje, a na našim prostorima i jedna ozbiljna anomalija, a to je identifikacija sebe sa preduzećem

U tim situacijama, bilo da je riječ o turizmu ili gasu, osjeća se dovoljno sigurnim da se upusti u nešto novo. Lično vjeruje da je borbenost povezana sa krajem iz kog potiče i tvrdi da predjeli sa hladnim zimama izoštravaju karakter i tjeraju čovjeka da mu svi odbrambeni mehanizmi budu stalno uključeni, a da sve sljedeće probleme doživljava lakše. Od izbjeglištva, preko završetka srednje i više turističke škole u Beogradu, pa do sadašnje pozicije, zajedničko je to da uvijek prihvata borbu i vodi se motom da nikad ne treba odustajati.
– Mislim da je najbolji odgovor da volim rad u kriznim situacijama. U Olimpijski centar Jahorina sam došao kad je imao 21 miliona maraka akumuliranog gubitka, kada su bili blokirani računi i kad niko nije želio da bude tamo. Sada se zbog gasne krize koja drma cijeli svijet, malo ko usudi da preuzme vođenje preduzeća koje se bavi gasom, ali ja u tome vidim podstrek i izazov. Vrlo je važno da uradimo gasifikaciju Republike Srpske i to je jedan od razloga zašto sam se prihvatio ovog posla. Mislim da se nikad ne bih mogao snaći u uhodanom preduzeću, odlično funkcionišem u tenzičnim situacijama. Ne volim spore procedure, a u teškim situacijama morate da reagujete brzo i to mi više odgovara. Odrastao sam u kriznom periodu, kad je normalno da nema struje i vode, da ideš pješke, da se snalaziš. Sad gledam djecu, moja ćerka je šesti razred i njen najveći problem je kad nema dobar internet signal. Ja sam bio šesti razred kad je počeo rat, i kad nema struje, svima nam je to bilo normalno.

Dakle, iz oblasti turizma u energetiku, konkretnije gas, i to ne doživljavate kao pretjerano stresnu promjenu?
– Držim se onog pravila da je dobro na svakih sedam godina promijeniti posao. Nakon sedam godina se pojavi zasićenje, a na našim prostorima i jedna ozbiljna anomalija, a to je identifikacija sebe sa preduzećem. Ljudi kad u prvom mandatu urade nešto, u drugom već poistovijete sebe sa preduzećem i svim što su uradili. To može bit dobro, ali ja mislim da češće nije, jer im to postane lično, donose odluke koje nemaju veze sa biznisom već su bazirane na emocijama… Ili se uljuljkaju, to je već drugi problem.

Projekti gasifikacije Šekovića, Milića, Vlasenice, Han Pijeska, Sokoca, Pala, Bratunca, Srebrenice, te Ski centara Igrišta i Jahorina, koštaju oko  75 miliona maraka

Bilo bi dobro da pojasnimo čime se bave Sarajevo-Gas, Gas promet i Gas RES, preduzeća koja se u Srpskoj bave poslovima u vezi sa gasom?
– Postoji stav Evropske energetske komisije, koja je naložila razdvajanje trgovine gasom od transporta tog energenta. Zbog toga su formirana sva ta preduzeća. Gas RES je trgovinska firma koja kupuje gas od Gasproma i prodaje ga, trenutno jednom jedinom kupcu, a to je Alumina iz Zvornika. „Gas Promet“ AD, Pale obavlja djelatnost transporta prirodnog gasa na dionici magistralnog gasovoda „Šepak – Karakaj“ i gasovodu visokog pritiska „Karakaj – Zvornik“, dok na dionici magistralnog gasovoda od Karakaja do entitetske granica sa FBiH, djelatnost transporta obavlja „Sarajevo-Gas“. Mi smo strateško preduzeće koje je vlasnik 41 kilometar gasovoda kojim se snabdijeva Istočno Sarajevo, kao i Sarajevo u Federaciji, tako da snabdijevanje tog grada ne bi bilo moguće bez nas. Najvjerovatnije mi ćemo u budućnosti morati da prekomponujemo naše nadležnosti, i u jednom trenutku morati da spojimo Sarajevo-Gas i Gas RES u jednu firmu koja će se baviti trgovinom gasom, dok će sa druge strane posao upravljanja gasovodom, i onim koji je u našoj nadležnosti i onaj kojim upravlja Gas Promet, biti povjeren jednoj firmi. Naše zaduženje će biti širenje gasne mreže, jer je Sarajevo-Gas kvalifikovano za taj posao.

Kakve promjene se dešavaju sa Sarajevo-Gasom, budući da je Vlada RS preuzela akcije ovog preduzeća?
– Prije 16 godina je napravljena velika greška, jer je dozvoljeno da Sarajevo-Gas postane preduzeće čije akcije mogu kupiti i privatna lica, iako je jedino logično da preduzeće koje je vlasnik gasovoda bude u vlasništvu države. Sada se ispravlja ta grešku i vraćamo se javnom vlasništvu, jer je jedino logično da Republika Srpska bude vlasnik gasovoda. Vlada Republike Srpske je putem Akcijskog fonda RS objavila obavještenje o namjeri preuzimanja “Sarajevo-Gasa” i svi akcionari se javljaju na taj poziv. Akcijski fond trenutno ima 30 odsto akcija, Penzijski rezervni fond RS (PREF) 10 odsto i Fond za restituciju RS pet odsto. Dakle, zajedno posjeduju 45 odsto akcija. Plan je da se do kraja godine preuzmu sve akcije, a to će koštati nešto više od devet miliona maraka.

Struja se kod nas prodaje po jeftinijim cijenama, i kad bi se umjesto nje grijali na gas, višak struje bi izvozili po skupljoj cijeni i ostvarivali velike prihode u budžetu Republike Srpske.

Pažnju potrošača je privukao porast cijena gasa u Republici Srpskoj. Šta je uzrok tom i vjerujete li da će doći do smanjenja?
– U Evropi trenutno je najviše kritična cijena gasa. Skladišta u Evropi su popunjena na 94 odsto, zato vjerujem da je trenutna cijena gasa na maksimumu i da će se stabilizovati već sljedeće sezone. Zahvaljujući direktnom gasnom aranžmanu koji je Republika Srpska postigla kroz direktni sporazum gospodina Dodika i gospodina Putina, mi imamo najpovoljniju cijenu gasa. Imamo je kroz takozvanu naftnu formulu i to je ponekad teško objasniti ljudima, da su naša pojedinačna poskupljenja uslovljena poskupljenjem nafte. Cijena gasa se formira kvartalno, svaka tri mjeseca, i ukoliko se cijena nafte mijenja, onda se i cijena gasa koriguje na kraju kvartalnog perioda. Druga mogućnost je kupovanje na berzi, a tu su ogromne razlike. Srbija 70 odsto gasa kupuje po naftnoj formuli, a 30 odsto na berzi. Količine koje kupuje na berzi utiču na njihov bilans oko milijardu dolara, sad kada je došlo do skoka cijena zbog situacije u Ukrajini. Dakle, naš sporazum je dobar, po meni je veći problem što nemamo dovoljno infrastrukture. Moj cilj je da proširimo gasnu infrastrukturu na istoku Srpske, čime ćemo dobiti izvor čiste i jeftine energije. To je preduslov razvoja industrije, ali i turizma, koji su okosnice planiranog razvoja.

Za sada je Bijeljina jedini grad u kom je proces gasifikacije pri kraju, šta Sarajevo – Gas planira što se tiče proširenja mreže?
– Istok Republike Srpske ima već infrastrukturu uvoza gasa u zemlju i zbog toga je lakše započeti nove projekte. Drago mi je da je proces gasifikacije Bijeljine pri kraju i tu je Srbijagas važan partner. Iz vlastitih sredstva smo krenuli sa montiranjem velike gasne stanice u Šekovićima i uvezivanjem na postojeći gasovod možemo krenuti u gasifikaciju te opštine. Nakon toga, slijede Vlasenica, Milići, Ski-centar Igrišta, jedan krak prema Han Pijesku, dok bi sa druge strane od Zvornika uradili krak prema Bratuncu i Srebrenici. Takođe, planirana je gasifikacija Sokoca, Pala, Jahorine i priključenje toplane u Istočnom Novom Sarajevu na gas.

Iz vlastitih sredstva smo krenuli sa montiranjem velike gasne stanice u Šekovićima, a na proljeće ćemo krenuti sa gasifikacijom šest opština

Svi ovi projekti koštaju oko 75 miliona maraka, a njima bi dobili novu potrošnju od 53 miliona kubika gasa. Sarajevo gas radi magistralni gasovod i priključenja za industriju, dok je razvijanje gasovodne mreže u opštinama zadatak lokalne zajednice. Sve su to skupi projekti i uvijek se vodi polemika ko to treba da finansira. Ako pitate opštine, oni uvijek smatraju da to treba da finansiramo mi, jer mi dobijamo novog potrošača. A moje stanovište je da zemljište koje prodaju za izgradnju gasovoda dobija na cijeni čime su oni dugoročno u dobitku. I zato smatram da oni trebaju da učestvuju u investiciji.

Kakav je uticaj gasifikacije na privredne okolnosti, da li je postojeća privreda zainteresovana za ovaj energent?
– Imamo primjer gasifikacije Leskovca koji je završila Srbijagas. Tri godine su imali jednog kupca, a nakon tog perioda je došlo šest fabrika koji su njihovi kupci. Najbolji način da se privuku investicije je gasifikacija, ali to je proces, ne možete očekivati da će se sve desiti u jednoj godini i da će firma koja nosi taj posao biti u plusu. U Srbiji je urađeno 900 kilometara gasovoda, a na poslovni rezultat Srbijagasa se to odrazilo da su imali milijardu eura gubitka, jer su imali ogromna ulaganja.
Većina naših privrednika sa kojima smo razgovarali, zainteresovani su za gasifikaciju. Recimo, Alpro iz Vlasenice smatra da će uz gas dva puta povećati proizvodnju. Posebno je zanimljivo što govorimo o ovom dijelu Republike Srpske koji je manje razvijen i što ovo može biti komparativna prednost. Ovo će biti zamajac za stvaranje industrijskih zona koje ćemo promovisati time što imaju jeftino zemljište, imamo najmanji porez na dobit, nisku cijenu struje, gas… Samo moramo prestati pričati da imamo jeftinu radnu snagu, jer mi imamo sposobne i kvalifikovane radnike.

I ranije se govorilo o ideji gasifikacije Jahorine, zbog čega je ovaj projekat značajan?
– Planirana je gasifikacija nove gradske toplane u Palama, a dalje bi se gasovod pružao do Jahorine, gdje bi se širila gasna mreža. To mijenja cijelu sliku planine. Prvo, to je zelena energija, a mi imamo problem da je na Jahorini izgrađeno na stotine hiljada kvadrata. Trenutno se gradi 300.000 kvadrata. Oni se griju na mazut, na pelet… Puno je dimnjaka i polako to prestaje da liči na planinu na kojoj očekujete čist planinski vazduh.

Nikad ne odustajem. To je moj moto. Nikada nisam previše odvajao privatni posao od ostatka života. Moj posao je i moj život.

Postoji veliko interesovanje hotelijera da pređu na gas. Gasifikacija je važan projekat i zbog ekologije, ali ima i praktične ekonomske benefite. Mi moramo “skinuti” stanovništvo sa grijanja na struju. Struja se kod nas prodaje po jeftinijim cijenama i kad bi smanjili broj onih koji se griju na struju, višak struje bi se prodavao po tržišnim uslovima u inostranstvo, tako da bi ostvarili velike prihode u budžetu Republike Srpske.

Dakle, grijanje na gas je jeftinije, iako se često stvara slika da je taj energent skup?
– Stvorena je fama oko cijene gasa, koji je najjeftiniji energent. Vidjeli ste kakve stvari se dešavaju na tržištu peleta, koji je nevjerovatno poskupio. Ukoliko se grijete na pelet, jedan megavat energije ćete platiti 0,30 KM, dok megavat energije koji dobijate iz gasa plaćate 0,17. Ljude od gasifikacije odbija cijena priključka. Moramo naći način da subvencionišemo cijenu priključka, jer kad kažete nekom da za priključak treba odmah da izdvoji 1.500 KM, to je za svako domaćinstvo velik izdatak. I naravno, lokalne zajednice moraju donositi odluke po kojima neće davati dozvole za gradnju zgrada koje se griju na mazut, ugalj, struju… Naravno da ćemo imati zagađenje, ukoliko imamo zgrade koje se griju na ovakav način.

Da li i vama stvara problem velika sezonalnost potrošnje gasa, jer se većina troši zimi?
– Ne, jer je sve u dogovoru količina koje naručite i to se ispoštuje. Mi imamo 5,5 hiljada potrošača i nemamo industriju koja troši gas. Stoga je potrošnja sezonalna, mnogo više se troši zimi kada se više troši na grijanje.

Imamo primjer gasifikacije Leskovca koji je završila Srbijagas. Tri godine su imali jednog kupca, a nakon tog perioda je došlo šest fabrika koji su njihovi kupci.

Slično je i u FBiH, pošto su glavni potrošači domaćinstva, bolnice, škole i slične institucije, pa potrošnja gasa značajno raste tokom zime. Zanimljivo je da je ove godine potrošnja 70 odsto manja, jer je prilično lijepo vrijeme i nije bilo potrebe za grijanjem.

Kakvi su odnosi sa FBiH, budući da ste rekli da bez vas nema snabdijevanja Sarajeva, ali isto tako i Istočno Sarajevo zavisi od BH Gasa?
– Problem sa FBiH je to što već 13 godina imaju odluku da njihovim dijelom gasovoda može da protiče samo njihov gas, što je besmisleno, jer kroz ukrajinski gasovod teče gas koji je kupila recimo Mađarska. I zato za snabdijevanje gasom Istočnog Sarajeva mi kupujemo od BH Gasa. Tu ne bi trebalo da bude politike. Kad čujete političke izjave u FBiH, možete samo da stanete i da se čudite. Sarajevo u potpunosti zavisi od ruskog gasa, a tamo se traži da Rusiji uvedu sankcije. Pri tome, Rusi su veoma korektni, 52 miliona KM duguje FBiH Rusiji za gas još iz vremena rata, i Rusija ne pravi problem oko toga. Iste netrpeljive izjave idu prema Srbiji, a prije tri godine je Sarajevo ostalo bez gasa i iz Srbije je stigao gas koji je poslužio da se premoste ta dva dana koliko je trebalo dok se ne realizuje dogovor sa Rusijom.

Na kraju, vi vjerujete da, uprkos trenutnoj situaciji u vezi sa Rusijom i krize sa energentima, vrijedi se strateški osloniti na gas kao energent?
– Svakako, to je dugoročno dobra odluka. Svi problemi na tržištu gasa su uzrokovani političkom situacijom, a ona neće trajati vječno. Mi moramo proširiti svoju mrežu, povećati potrošnju gasa, i kad to uradite, onda ste zanimljivi svima. Mi u nekom trenutku možemo kupovati gas iz Azerbejdžana, niko nas u tome ne sprečava. Mnogo je tu politike. Ali pazite ovo, Evropska banka za obnovu i razvoj finansira izgradnju gasovoda Niš – Dimitrovgrad, iako će njime teći ruski gas. Ne možete neke stvari promijeniti tako brzo. Vjerujem da se i danas trguje ruskim gasom, iako se gas kupuje rubljama. Sve ruske banke su pod sankcijama, osim Gasprom banke preko koje se obavljaju sve te transakcije. Ili imate slučaj da se odjednom na evropskom tržištu pojavlju ogromne količine finskog gasa, za koji se sumnja da je ruski. Sve to ide u prilog tvrdnji da će se na kraju politički interesi morati prilagoditi ekonomskim, i da će se odnosi normalizovati.

Ponosan sam na sve što je urađeno na Jahorini, a kruna svega će biti izgradnja gondole Pale – Jahorina, kapitalni projekat koji će promijeniti način na koji se sad doživljava turizam na Jahorini

JAHORINA
I dalje ste u Upravnom odboru Olimpijskog centra Jahorina. Kako ocjenjujete ono što je do sada urađeno na planini?
– Na Jahorini smo napravili čudo, od preduzeća koje je bilo u blokadi do najboljeg skijališta u Evropi. Sa 80.000 smo došli do pola miliona skijaša. Napravljena je najsavremenija gondola, sa najvećim kapacitetom. To je sada ozbiljan evropski skijaški centar, koji je prevazišao lokalne okvire. Zaista možemo biti ponosni na sve što smo uradili, i na ono što ćemo tek uraditi. Preuzeli smo Ski centar Igrišta gdje investiramo 55 miliona maraka, preuzeli smo Andrićgrad… Gdje god se pojavi Olimpijski centar, za njim dolaze privatni investitori koji ulažu novac, prave hotele… Kruna će biti izgradnja gondole Pale – Jahorina, kapitalni projekat koji se planira sledeće godine. Njime se zaustavlja pretjerana gradnja na Jahorini, jer zemljište u Palama dobija na značaju, tu će se graditi novi hoteli, i to potpuno mijenja sliku turizma na Jahorini.

POČASNI KONZUL BJELORUSIJE
Prije nekoliko godina imenovani ste za počasnog konzula Republike Bjelorusije. Možda ovo “počasni” u imenu funkcije može da zavara, vi ipak imate obaveza i na tom polju?
– Tako je, Republika Bjelorusija nema ambasadora u BiH i moja funkcija je u tom nivou, uz ostale dužnosti i obaveze. Postoji dosta kontakata i posjeta, mada bi sve to bilo drugačije da su okolnosti bolje. Prvo je sve stalo zbog korone, a sada imamo taj bratoubilački rat između Rusije i Ukrajine, gdje je Bjelorusija sankcionisana podjednako kao i Rusija. Imamo dnevnu komunikaciju i velike planove. Bjelorusija je ozbiljna zemlja, uvijek spomenem da je jedan od najvećih izvoznika u IT sektoru u Evropi, skoro milijardu i po eura godišnje, zemlja sa nultom stopom kriminala i nezaposlenosti. Bjelorusija je poznata po tome što imaju najbolju kliniku za transplantaciju bubrega i tu smo ostvarili divnu saradnju kako bi pomogli ljudima koji imaju zdravstvene probleme. Već dvama ljudima je spašen život, jer su imali operaciju u Minsku. Sa sankcijama je nebo zatvoreno i put do tamo je komplikovan, ali ne odustajemo. Veliku zahvalnost dugujemo predsjedniku Miloradu Dodiku koji je oba puta obezbijedio avion Vlade RS za transport tih ljudi. Na to sam najviše ponosan, jer je urađeno uprkos najvećim problemima.

SKLADIŠTE GASA
Planiramo napraviti jedno skladište u Istočnom Novom Sarajevu, pošto ćemo imati povećanje potrošnje sa novim korisnicima nakon što realizujemo sve ove projekte. Ono bi obezbijedilo količine za nekoliko dana u slučaju nepredviđenih okolnosti. Nešto slično postoji u okolini Beča, i planiramo da odemo kod njih kako bi potpisali memorandum o saradnji, da nam pomognu sa svojim iskustvima. Riječ je o konceptu koji nam odgovara, jer je to skladište na obodu grada, dovoljno zaštićeno, blizu je i lako za transport.