SRĐAN RAKOVIĆ: Problem se mora sagledavati i pravnim i poslovnim očima

Nakon višegodišnjeg iskustva u finansijskom sektoru, odlučio je da se posveti advokaturi, u kojoj je spojio prethodna iskustva i znanja. Profilisao se kao advokat koji se bavi korporativnim pravom, što je oblast u kojoj, osim poznavanja propisa, mora se imati i razumijevanje poslovne prakse. Odnosno, mora imati u vidu koja odluka će na duge staze imati kvalitetan uticaj na posao. Stoga vjeruje da će njegov posao sve više ići u smjeru konsaltinga, koji će za cilj imati da se donose odluke kojima će se izbjegavati potencijalni sporovi

razgovarao MARKO ŠIKULJAK foto Aleksandar ARSENOVIĆ

Za našeg sagovornika, jedna od crta koja u ranoj mladosti može da oda budućeg advokata jeste ta da se u zastupanju isticao još u školi, kao predsjednik razreda, pa kao dio Savjeta učenika banjalučke gimnazije. Kada se doda i to da su majka i dva djeda bili pravnici, onda se izbor fakulteta koji je odredio profesionalni put Srđana Rakovića sam nametnuo, a stvari su potom išle onako kako se očekuje.
– Mislim da pravni fakultet dosta odredi način na koji poslije razmišljate, nakon njega gledate svijet drugačijim očima. Recimo, profesori su nam praktično objašnjavali šta je ugovor o kupoprodaji, i da svaki put kad odemo u prodavnicu, mi smo stvorili kupoprodajni odnos. Dakle, sve te stvari sa kojima živimo počnete gledati pravničkim očima, i sve se može podvesti pod neki pravni pojam. Zatim, pravo nas uči da saslušamo drugu stranu, da bi stvorili potpuni pregled situacije. Kasnije taj način razmišljanja projektujete na cijeli život, jer i pravo postoji da uređuje život.

Većina propisa koji uređuju poslovnu oblast, poput Zakona o privrednim društvima, u naše zakonodavstvo su stigli iz evropske pravne prakse, preko Srbije koja ih je prva prilagodila

Kako je tekao vaš profesionalni put nakon završetka fakulteta te 2008. godine?
– Moja prva namjera je bila da ostvarim akademsku karijeru. Upisao sam postdiplomske studije i kasnije sam magistrirao međunarodno poslovno pravo. Iz više razloga stvari su krenule drugim putem. Prvo radno mjesto bilo mi je u Ministarstvu uprave i lokalne samouprave, na referatu državljanstava. Tada sam prvi put osjetio šta znači napisati rješenje i odlučivati o nečijem pravu. Položio sam državni ispit sa idejom da ću raditi u javnom sektoru, ali nakon što sam tamo proveo skoro dvije godine, dobijam posao u osiguranju na referatu naknade šteta. Tada sam se prvi put susreo sa zastupanjem pred sudom. Nije izgledalo kao na filmu, ali način na koji se gleda na problem, kako se rješava, ta interakcija sa drugom stranom, to mi se zaista svidjelo i odlučio sam da položim pravosudni ispit da bih imao više mogućnosti u toj oblasti. Nakon rada u poslu zastupanja zaposlio sam se u jednom investicionom fondu gdje sam proveo 10 godina, i došao u dodir sa kompanijskim pravom i pravom privrednih društava što je bila nova dimenzija, budući da je u pitanju kombinacija prava i ekonomije. To je otvorilo novo poglavlje u mojoj karijeri gdje sam se više okrenuo korporativnom pravu.

Sjećate li se prvog slučaja i kako se posao dalje razvijao?
– Sjećam se prvog klijenta, bilo je u pitanju savjetovanje u vezi zaštite prava akcionara, dakle nešto iz oblasti kojom sam se bavio. Kasnije se sve razvijalo na osnovu dobrog glasa, kad vas neko preporuči, prepozna od ranije i ima povjerenje u vas. Imam osjećaj da se nakon nekih pet godina izgradi status nakon kog ide lakše jer imate i dovoljno iskustva i prethodni rad već sam govori za vas. Postoji poslovica koja dobro objašnjava stvari. Ako uvijek radiš ono što znaš, uvijek ćeš biti ono što jesi. Bilo koji referat da sam radio ja sam savladavao to čime se bavim. Kroz to napredovanje sam došao do faze kada sam poželio novi izazov i odlučio se da postanem advokat, jer sam smatrao da ću uz prethodna iskustva kao advokat steći novu nadogradnju. Vrijeme je pokazalo da je tako.

Tokom rada u osiguravajućem društvu sam se susreo sa zastupanjem pred sudom i to mi se svidjelo. Način na koji se gleda na problem, kako se rješava, ta interakcija sa drugom stranom, sve me to privuklo

Na kojim slučajevima najviše radite u vašoj advokatskoj praksi?
– Najviše na zaštiti imovinskih prava akcionara u najširem smislu. To su slučajevi u vezi prodaje i kupovine akcija, zaštita prava akcionara kao članova skupštine, ili zaštite vrijednosti njihovih uloga. Ukoliko akcionari nisu zadovoljni odlukama skupštine onda se te odluke pokušavaju pobiti na sudu. Bilo je slučajeva da sam predsjedavao skupštinama akcionara, gdje moje poznavanje propisa i zakona utiče na to da se donese najbolja i ispravna odluka. Zatim su tu sporovi isplate nesaglasnih akcionara, to je prilično široka materija, ti slučajevi se ne dešavaju često ali kada se dese onda su višegodišnji i “skupi”.
Pružamo pravne usluge poslovnim subjektima u vezi sa procjenom pravnog okvira, osnivanjem društava, zaštitom prava na nepokretnostima, izradom ugovora i akata, poreskim tretmanom itd.

Objasnite nam pojam nesaglasnog akcionara?
– U pitanju je situacija kada se jedan od akcionara ne slaže sa odlukom akcionarskog društva, pa želi da izađe iz njega i da se njegov udio isplati po nekoj cijeni. Postoje zakonom propisani slučajevi kada se to može uraditi, kada je raspolaganje imovinom više od 30 odsto. Kao što rekoh, ti slučajevi nisu česti, ali u finansijskom smislu, riječ je o značajnim iznosima novca.

Kakav je zakonski okvir i da li je pogodan za razvoj korporativnih obrazaca u poslovanju kakvi postoje na zapadu?
– Za sve je potrebno vrijeme, jer je takav način poslovanja za nas ipak novina. Zakon o privrednim društvima je pretrpio nekoliko promjena od donošenja prije 16 godina. Sigurno je da će i u budućnosti biti potrebna prilagođavanja. Većinu propisa mi smo usvojili iz evropske pravne prakse, preko Srbije koja je prva donijela te akte poput Zakona o privrednim društvima, koji smo mi zatim donijeli imajući u vidu iskustva Srbije i Hrvatske. Za sam razvoj korporativne prakse i korporativne kulture je potrebno vrijeme i prilagođavanja svijesti.

Kod određenih grupa advokata posao će se pomjerati prema konsaltingu, a pod time podrazumijevam sve ono što ne vodi do spora, već što treba da preduprijedi takve situacije

Poslovni kontakti sa partnerima iz zemalja na koje se ugledamo će dovesti do toga da ćemo usvojiti i učiniti naš privredni sistem dinamičnijim. Za nas je karakteristično da volimo da budemo “svoj gazda”, i to je odlika ranog razvoja privrede. Međutim, kako vrijeme prolazi, na red dolaze krupniji projekti koje ne možete savladati sami, potrebno je udruživanje i sinergija. Većina akcionarskih društava kod nas su nastala tako što su proizašla iz ranijih privrednih društava koja su imala drugačije forme. Vrlo je malo onih gdje se više partnera dogovorilo da naprave novo društvo u kome će podijeliti uloge. U privrednom poslovanju je potrebna saradnja. Neko ima ideje, neko ima kapital, potrebno je to uklopiti da bi bili bolji na tržištu. Slično je i u advokaturi. Nijedan advokat ne može raditi sve oblasti i potreban je saradnja sa kolegama koje su stručne u različitim oblastima prava.

Možemo li reći da je vaš posao blizak konsaltingu, gdje vi klijentu dajete čitav set savjeta koji mu pomažu u poslovanju?
– Tako je, a moja želja je da se u budućnosti bavim isključivo konsaltingom. Mislim da će se kod određenih grupa advokata posao pomjerati prema konsaltingu, a pod time podrazumijevam sve što treba da preduprijedi sporne situacije. Sama usluga konsaltinga se u početku nekome čini skupom, ali se na kraju ispostavi da nije bila. Nažalost često kada neko ko se ne odluči da plati te vrste usluga doživi štetu koja ga košta višestruko više. Mislim da će i učesnici u privrednom poslovanju sve češće zahtijevati usluge advokata i pravnika prije bilo kakvog preduzimanja nekog poteza koji im se čini rizičnim a koji je potrebno osvijetliti kako ne bi došli u konflikt sa zakonom. Mogu reći da imam stalne klijente koji traže ove usluge i njihov broj raste.

RAZUMIJEVANJE POSLOVNE PRAKSE
Klijentima koje savjetujem obično kažem da nije dobro biti izložen samo jednom mišljenju, pa ni mom. Razumijevanje poslovne prakse je značajno drugačije od razumijevanja nekog spora u pravu. Kada rješavate neki pravni problem iz poslovnog prava, to stvarno zahtijeva da se on gleda ne samo pravnim, već i poslovnim očima. Vrijeme vas nauči da sagledate važnost uticaja na posao, te da odluke imaju i karakter poslovne odluke. To je najveća razlika i ono što izdvaja nas koji se bavimo korporativnim pravom u odnosu na one koji se bave drugim oblastima prava. Uvijek moramo gledati kako će se nešto odraziti na posao i riješiti problem što je moguće prije. Posao često ne može istrpiti da proces traje godinama, često može da košta više nego što je dobitak procesa na sudu. Zbog toga je konsalting specifičan, jer vi morate da percipirate kako će se neka odluka odraziti na posao u naredne tri godine. Svako želi da budućnost bude što je moguće više predvidljiva, stoga je taj uticaj na donošenje poslovne odluke specifičnost ovog posla.