GIORGIO ARMANI Kralj modne industrije koji je naučio Holivud kako da se oblači

Elegancija, svedenost i integritet su u osnovi njegovog stila. Počeo je s odjećom, a tokom godina originalne ideje pretočio je u parfeme, asesoare, namještaj, hotele, restorane, odmarališta i jahte. Armani, još sa duhom mladića, zarađuje više od dvije milijarde dolara godišnje

Iako je kralj mode 11. jula proslavio 82. rođendan, kreativna snaga koju posjeduje jednaka je onoj kakvu je imao 1980. kad je radio za film Američki žigolo, što je bio početak njegovog uspona.
Jedan od razloga zašto je Armani daleko najuspješniji dizajner je ustrajnost u originalnom dizajnu, iako je kroz godine trpio određene promjene, ostao je u svojoj suštini; sveden na osnovne elemente tradicionalnog napuljskog kroja. Androgena minimalistička estetika.
Sa duhom mladića, kao jedini vlasnik ogromnog bogatstva od 10,3 milijarde dolara, Armani je mnogo više od modnog dizajnera, on je trendseter koji diktira i životnim stilom miliona ljudi; elegancija, svedenost, integritet… sve je to on.
Armani, italijansko-jermenskog porijekla, rođen je u Pjaćenci, južno od Milana. Prvo je želio da postane ljekar, ali poslije dvije godine studija, priključio vojsci. Međutim i to ubrzo napušta a pošto se sve vrijeme bavi fotografijom, posao slučajno pronalazi kao dekorater izloga u Milanu, da bi nastavio kao modni dizajner za kompaniju muške odjeće Nino Čeruti, nakon čega je otišao u frilensere. Poslije nekoliko godina upornog rada, 1975. osnovao je kompaniju Giorgio Armani sa prijateljem Serđom Galeotijem. Lansirali su mušku i žensku liniju konfekcije; oslobodili muškarce i žene tradicionalnog pristupa modi. Bio je to začetak casual chica.
Kao radoholičar i perfekcionista, započeo je proizvodnju i u SAD, a početkom 80-tih potpisuje ugovor sa Lorealom za kreiranje parfema. Tada osvaja i Holivud. Njegove modele nose: Mišel Fajfer, Džudi Foster, Robert De Niro, Ričard Gir, Džek Nikolson…

Morate očekivati mnogo od sebe kako biste postigli mnogo

Klasičnoj muškoj liniji, koja ga je proslavila, pridodao je i žensku modu, džins, kao i ekonomičniju liniju za mlade Emporio Armani, a 2005. je predstavio kolekciju visoke mode, svojevrsni odgovor na zahtjeve kupaca koji su tražili ekskluzivitet.
Tokom godina svoju kreativnost pretočio je i u parfeme, naočare, asesoare, namještaj, hotele, restorane, odmarališta i jahte. Armani brend zarađuje više od dvije milijarde dolara godišnje, a pod okriljem kompanije je 250 prodavnica u 33 zemlje.

Iako kreirate za snažne žene, izjavili ste da im danas više ne treba vaša pomoć da bi se osjećale tako. Na koji način posmatrate modernu ženu?
– Na početku karijere mislio sam da ženama treba pomoć, u smislu stila, da bi mogle ostaviti utisak kakav žele. Danas, žene ne trebaju muževnost i uniformiranost. Žene su se promijenile. Moja nova kolekcija upravo pokazuje tu slobodu koju su žene stekle kad su se riješile kompleksa vezanih za ženstvenost i senzualnost. Imali smo period kad je ženski egzibicionizam zavladao, ali je već potrebno pojednostaviti žensku modu. Pri tom mislim i na dizajn i na boje. Danas, žena koja nosi Armani je elegantna, istančanog stila i u neutralnim bojama.

Kroz modu ste uticali i na to kako ljudi pristupaju svom fizičkom izgledu, odnosno da su se tijela prilagodila modi?
– Sigurno da sam kroz modu uticao na izgled ljudi. Za moj rani uspjeh u velikoj mjeri su zaslužne karijeristkinje, žene koje su željele izgledati dobro na poslu a imale su komplekse zbog velikih bedara, na primjer. Žene su se osjećale dobro u mojoj odjeći, zaštićeno i to je uticalo na njih i na psihičkom nivou. Dajući im besprijekoran stil one su promijenile način na koji su vidjele sebe i ono kako su se prezentovale drugima. Tada su bila popularna i predivna Yves Saint Laurent odijela, ali su bila dosta kruta. Osjetio sam da ženama treba nešto malo drugačije, mekši kroj i pažljiv dizajn. Armani odijela ženama je dao slobodu koja im je trebala.

Koliko je za vas estetika tijela važna?
– Estetika je dio mene. O svom tijelu počeo sam da brinem tek poslije 50-og rođendana. Nikada nisam volio kako izgledam jer sam bio prenizak, sa rumenim obrazima i izrazito plavim očima. Djevojkama sam se dopadao, govorile su mi da sam sav u koloru. A ja sam želio da izgledam kao opasan momak iz predgrađa. Jednog dana sam shvatio da više nemam struk i tada mi je postalo jasno da je vrlo važno brinuti o svom tijelu, ne samo u smislu dojma koji ostavljate, već da preuzmete kontrolu, da pronađete svoju vitalnost jer je u njoj ujedno i vaša snaga. Možete ovo smatrati i kao težnju ka perfekcionizmu, ali zašto da ne. Morate očekivati mnogo od sebe kako biste postigli mnogo.

Kako u budućnosti vidite brend Armani?
– Već 15 godina me pitaju šta ću poduzeti po pitanju budućnosti kompanije i pomalo me stid priznati da još nemam odgovor na to. Svjestan sam kompleksnosti koju takva odluka ima i znam da su ljudi koji rade sa mnom godinama u jednakom strahu da će jednog dana odgovarati nekom drugom, a ne meni. Moj najveći strah je da ću tu odluku morati donijeti u žurbi. Za sada me posao jednako ispunjava kao i prije više decenija; upravljam kompanijom sa istim žarom. Neki bi čak mogli reći da se ponašam kao da ću živjeti vječno.

Kompanija danas ima ogranke u brojnim granama industrije. Dizajniranjem prostora ili jahti sami sebe testirate, čini se. Koliko je to lično zadovoljstvo a koliko poslovna strategija?
– Pa oboje podjednako, naravno. Moja nadaleko poznata estetska strana, koja je vrlo očigledna i prilično spontana, tjera me da se isprobam i na drugim poljima. Dizajniranje zadnje jahte mi je pričinilo ogromno zadovoljstvo, ali je to istovremeno i jako težak posao. Radujem se svakoj prilici da se igram jedinstvenim materijalima i neobičnim bojama, da eksperimentišem sa tehnologijom. Na primjer, kada uđem u restoran prvo primijetim greške u prostoru, rasvjetu koja je mogla biti bolja ili stolnjake koji ne pripadaju u tu priču. Ono što je drugima rad meni je prirodno.

Žena koja nosi Armani je elegantna, istančanog stila, i u neutralnim bojama

Da li su zbog toga Dubai i Milano dobili Armani hotele?
– Da, hotel u Dubaiju je otvoren 2009. a u Milanu godinu dana poslije. Bili su to fantastični projekti, hoteli sa saunama, pet restorana od kojih je svaki posve drugačiji od drugog. Svaki od ovih hotela je specifično luksuzan, dok je onaj u Milanu sveden u stilu, onaj drugi je raskošan. Bili su to gigantski projekti ali u kojima sam imao prostora da usmjerim sav svoj kreativni kapacitet, kroz kreiranje, pronalaženje rješenja koja odgovaraju specifičnoj klijenteli.

Čini se da ste okrenuti više ka ultra-luksuznom tržištu nego onom pristupačnijem, masama?
– Uvijek želim da uradim više, ali prosto nemam toliko vremena. Za kompaniju je dobro da se javnost navikne na ime Armani na svim poljima, pa tako i u sferi visokog luksuza. Ipak, treba znati razlikovati luksuz od pretjerivanja, svojevrsnog egzibicionizma. Moje viđenje luksuza je više ono tradicionalno, ono koje donosi ekskluzivnost i sofisticiranost, a ne ono što većina ljudi vidi kao luksuz.

Radoholičar ste, ali pronalazite vremena i za godišnji odmor, krstarenje Mediteranom, boravak u ekskluzivnim odmaralištima.
– Nikada na krstarenja ne idem sam ili sa poznatim osobama, već sa ljudima koje poznajem godinama i koji su mi bliski. Uživam u dijeljenju svojih dobara sa drugim ljudima. Kako sam godinama stalno radio, za mene je prekasno da naučim da se zabavljam. Naučio sam biti odgovoran i to je moj način života. Ovaj posao zahtijeva gvozdenu disciplinu.

Sa svime što ste kreirali, stvorili ste mnogo više od trenda. Kako, zapravo, sebe vidite?
– Kada me ljudi zaustave i zatraže autogram najčešće čujem kako ih oduševljava ljepota stvari koje kreiram, ali da im se više dopadam zbog karaktera. To mi je najveća nagrada i sebe vidim tako, kao dobru osobu.

Šta je najinteresantnije što se dogodio u modnoj industriji za vrijeme vaše karijere?
– Japanska moda, bez ikakve dvojbe. Njihovo viđenje modnih trendova je nametnulo pitanje o drugačijem oblačenju i postalo izazov svakom ozbiljnom dizajneru.

Novo doba donijelo je i veliki broj mladih dizajnera. Smatrate li da je ta raznolikost kvalitetna?
– Uspjeh se u prošlosti gradio vrlo malim koracima. Danas se on mjeri drugačije, diktiran od strane multinacionalizma i postiže se daleko brže. Ali ne mogu se oteti utisku da ljudi aplaudiraju onome što meni djeluje da je napola završeno.

Kako uspijevate da se ne družite sa slavnima s obzirom da ste godinama okruženi njima?
– Ne družim se privatno i redovno sa takvim ljudima, izuzev nekih iz moje generacije. Radije se družim s mladim, neeksponiranim ljudima. Na taj način mogu da budem u doticaju sa drugačijom vrstom mentaliteta, a to čovjeka obogaćuje. Uostalom, previše vremena sa starijim ljudima samo budi nostalgiju i izvlači stvari iz prošlosti.

Šta je bila cijena vašeg uspjeha?
– Radio sam mnogo tokom svih ovih godina i mnogo stvari sam morao da se odreknem. Danas, u mojim godinama, više ne želim da se odreknem apsolutno ničega.

SVE MOJE KUĆE SU PRAKTIČNE
Mimo kompanije, Armani posjeduje 10 kuća, od toga čak pet u Italiji, jedna na ostrvu Pantelerija. Ona na Karibima, baš kao i vile u Sen Tropeu i Antigvi savršeno odražavaju njegov prepoznatljiv stil: jednostavnost, praktičnost i nestvarnu ljepotu.
– Moje kuće zauzimaju centralno mjesto u mom svijetu. Upravo zbog toga, uvijek se trudim da u njih unesem sav svoj dobar ukus.

MODA JE OZBILJNA STVAR
Hoće li biti nekih promjena pravca kada je riječ o modnom svijetu?
– Želim da utičem na ljude i ostale dizajnere kako bi istjerali cinizam i vulgarnost iz mode. Moda je vrlo ozbiljna stvar. Obožavam ljudsko tijelo i moda mi omogućava da budem u doticaju sa njim. Naravno da ne podnosim ljude koji slijepo prate trendove i postaju žrtve mode. Armani u modnom svijetu znači stil i moju podršku imaju sve žene koje modu okreću u svoju korist.

(Daniela Morera /prevod Bojan Popović)