Sud EU donio odluku oko franka koja se bankama neće svidjeti

Kod odobravanja kredita u stranoj valuti finansijska institucija mora zajmoprimcu pružiti dovoljno informacija, uključujući moguće rizike i vjerovatnoću njihovog ostvarivanja, kako bi mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, glasi presuda Suda EU-a, koja bi mogla biti od presudne važnosti za dužnike u švajcarskim francima

Sud EU-a se izjasnio na zahtjev jednog žalbenog suda iz Rumunije koji je rješavao tužbu dužnika u švajcarskim francima.

Sud u saopštenju navodi da su tokom 2007. i 2008. godine Ruxandra Paula Andriciuc i druge osobe, koje su tada svoj dohodak primale u rumunskim lejima, sklopile s rumunskom bankom Banca Românească ugovore o kreditu u švajcarskim francima za sicanje nekretnina, refinansiranje drugih kredita ili za lične potrebe. U skladu s ugovorima o kreditu koje su stranke sklopile, zajmoprimci su bili dužni da vraćaju mjesečne rate kredita u švajcarskim francima i preuzeli su rizik u vezi s eventualnim promjenama kursa rumunskog leja u odnosu na švajcarski franak. Nakon toga taj se kurs znatno promijenio na štetu zajmoprimaca.

Oni su se obratili rumunskim sudovima kako bi se utvrdilo da je ugovorna odredba prema kojoj se kredit mora vratiti u švajcarskim francima bez uzimanja u obzir eventualnog gubitka koji zajmoprimci mogu pretrpjeti zbog tečajnog rizika nepoštena ugovorna odredba koja ih ne obvezuje, u skladu s onim što propisuje jedna direktiva EU-a.

Zajmoprimci su u svojoj tužbi istakli da je banka prilikom sklapanja ugovora svoj proizvod prikazivala pristrasno, jer je isticala isključivo koristi koje bi zajmoprimci mogli imati, bez spominjanja mogućih rizika i vjerovatnoće njihovog ostvarenja. Prema mišljenju zajmoprimaca, spornu ugovornu odredbu, s obzirom na tu praksu banke, treba smatrati nepoštenom.

U danas donesenoj presudi Sud EU-a je utvrdio da je “sporna ugovorna odredba dio glavnog predmeta ugovora o kreditu, tako da se njena nepoštenost može ispitivati s obzirom na Direktivu samo ako nije sastavljena jasno i razumljivo. Naime, obveza vraćanja kredita u određenoj valuti bitan je element ugovora o kreditu s obzirom na to da se ne odnosi na akcesoran (pridodan, priključen, dopunski) način plaćanja, nego na sami karakter dužnikove obveze”.

U tom smislu Sud podsjeća na to da zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti sastavljena jasno i razumljivo takođe nalaže da ugovor transparentno izloži konkretno funkcionisanje mehanizma na koji upućuje dotična odredba. Prema potrebi, ugovor takođe mora objasniti odnos između tog mehanizma i onog utvrđenog drugim odredbama, tako da potrošač na temelju tačnih i razumljivih kriterijuma može procijeniti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Sud EU-a zaključuje da to pitanje mora ispitati rumunski sud s obzirom na sve relevantne činjenične elemente, uključujući oglašavanje i informacije koje je zajmodavac učinio dostupnima u sklopu pregovora o sklapanju ugovora o kreditu.

“Na nacionalnom je sudu da provjeri jesu li potrošaču bili saopšteni svi elementi koji bi mogli imati uticaja na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti ukupan trošak svog kredita”, kaže se u saopštenju Suda EU-a.

Sud pojašnjava da finansijske institucije zajmoprimcima moraju pružiti dovoljno informacija kako bi im se omogućilo donošenje razboritih i informiranih odluka. Te se informacije moraju odnositi ne samo na mogućnost aprecijacije ili deprecijacije valute kredita nego i na uticaj koji promjene kursa i povećanje kamatne stope u valuti kredita mogu imati na njegovo vraćanje.

“Stoga, s jedne strane, zajmoprimac mora biti jasno obaviješten o činjenici da se sklapajući ugovor o kreditu u stranoj valuti izlaže određenom kursnom riziku koji će ekonomski teško moći snositi u slučaju pada vrijednosti valute u kojoj ostvaruje svoj dohodak. S druge strane, banka mora izložiti moguće promjene kursa i rizike svojstvene uzimanju kredita u stranoj valuti, posebno ako zajmoprimac ne ostvaruje svoj dohodak u toj valuti”, navodi Sud EU-a.

Sud takođe ističe da je u slučaju u kojem banka nije ispunila te obveze, pa se posljedično može ispitivati nepoštenost sporne ugovorne odredbe, na nacionalnom sudu da provjeri, s jedne strane, moguće bančino nepoštovanje zahtjeva postupanja u dobroj vjeri i, s druge strane, postojanje moguće znatne neravnoteže između ugovornih stranaka. Tu ocjenu treba sprovesti s obzirom na trenutak sklapanja ugovora i uzimajući u obzir stručnost i znanja banke u vezi s mogućim promjenama kursa i rizicima svojstvenim sklapanju ugovora o kreditu u stranoj valuti. U tom smislu Sud naglašava da ugovorna odredba može unijeti neravnotežu među strankama koja se očituje tek tokom izvršenja ugovora.

Današnja odluka Suda EU-a obvezuje nacionalne sudove pred kojima bi se moglo postaviti slično pitanje kao u rumunskom slučaju, navodi se u saopštenju.