Siniša Maksimović: Energijom Sunca do jače privrede i zdravije životne sredine u Srpskoj

Kao elektrotehničko, proizvodno orjentisano preduzeće, razvijajući vlastite kapacitete i usvajajući inovativne tehnologije uspjelo da razvije saradnju sa vodećim svjetskim kompanijama Q Cells i Fronius koje su mu povjerile direktna predstavništva za ovu regiju. Njihova djelatnost može se sažeti najkraće u riječ – budućnost

razgovarao MARKO ŠIKULJAK foto Aleksandar ARSENOVIĆ

Elektroniku je zavolio još kao dječak u očevoj radionici, kada mu je životna želja bila da postane muzički producent. Danas je vlasnik jednog od vodećih privatnih elektrotehničkih preduzeća koje se bavi projektovanjem i izgradnjom solarnih elektrana – ETMAX. U životu Siniše Maksimovića je dosta toga bilo u vezi sa strujom, još kad su nakon ratnih razaranja u Derventi kao dječaci smišljali i izrađivali male transformatore električne energije za kućnu upotrebu.

Sve to je trasiralo njegov put u kome je rano počeo da radi i zarađuje, a potom je u Banjaluci krenuo od nule u želji da napravi respektabilno preduzeće. Sinišu uglavnom znaju kao vrijednog čovjeka koji ne prebacuje obaveze na druge i u izgradnji svake elektrane učestvuje od projektnog zadatka do prvih proizvedenih kilovata. Kao vlasnik izuzetno organizovanog i uspješnog preduzeća smještenog u poslovnoj zoni u Ramićima, slovi za skromnog čovjeka, koji se trudi da prihode što više koncentriše na unapređenje poslovanja, ulaganje u novu opremu, alate i dalje investicije…

Za početak nam je razjasnio da svako fotonaponsko postrojenje, bilo ono na krovu kuće usmjereno na proizvodnju električne energije za domaćinstvo ili izgrađeno na zemlji za komercijalne svrhe zahtijeva poseban pristup, izrade studija i ispitivanja kako bi imalo što bolje proizvodne karakteristike. Oblast solarne energije je u svjetskom trendu, svi traže čistu, zelenu energiju, a Republika Srpska po tom pitanju ima izuzetan potencijal i šteta bi bilo da se maksimalno ne koristi. Danas je život nezamisliv bez električne energije, u budućnosti nas tek očekuje prelazak transportnih sistema na električnu energiju, sve više vozila je na baterije, što će prouzrokovati dodatnu potražnju za zelenom energijom i trebali bi da iskoristimo ovaj trenutak i dočekamo ga sa novim, velikim proizvodnim kapacitetima.

Kad bi svaki naš krov imao solarni panel, to bi rasteretilo sistem, a najbolja je stvar što nema gubitaka jer se struja troši tu gdje se i proizvodi

Koliko ETMAX ima koristi od solarnih panela na svom krovu?
– Kao izvođači uradili smo nekoliko elektrana za vlastite potrebe. One imaju različite prihode u zavisnosti od kapaciteta i lokacije na kojoj se nalaze. Konkretna elektrana na krovu našeg preduzeća za nas je imala posebnu ulogu jer nam je služila kao testno postrojenje, ali i sa finansijskog aspekta. U potpunosti je pokrila našu potrošnju, koja u zavisnosti od perioda u godini, u prosjeku iznosi oko 1000 maraka. Naravno, naša elektrana radi u mreži i nije ostrvska, odnosno nije autonomna. Energiju koju proizvedemo trošimo, ako ne proizvedemo dovoljno povlačimo iz mreže, a ljetnje viškove predajemo u mrežu, na osnovu čega imamo pravo da istu količinu povučemo iz mreže besplatno kada ne proizvodimo dovoljno. To je izuzetno dobar sistem za proizvodna preduzeća koja na taj način smanjuju troškove poslovanja.

Koliko dugo vaše preduzeće postoji?
– ETMAX je osnovan 2009. a od 2012. smo se opredijelili da se u potpunosti bavimo projektovanjem, proizvodnjom i montažom fotonaponskih elektrana. Ideja je došla prateći svjetske standarde u toj oblasti, kad smo shvatili da će i u našoj zemlji takvi sistemi moći da postanu dio elektroenergetske mreže. Od 2009. godine smo uvezli prvu opremu i montirali je na našoj radionici, od tada smo pratili, ispitivali potencijal i sticali iskustva u ovoj oblasti, a kasnije smo bili spremni da se bavimo tim poslom, jer smo znali šta sa kojim tipom opreme možemo da dobijemo na nekoj lokaciji. Do sada smo napravili 150 instalacija raznih snaga, a ukupni kapacitet svih je više od 15 MW. U međuvremenu smo postali ovlašteni predstavnici korejsko – njemačke kompanije Hwanha Q Cells, jednog od najvećih proizvođača modula, a drugi partner je austrijski Fronius, koji je među tri najvećih proizvođača invertera na svijetu.

Ističete da ste proizvodno orjentisani, koliko u vašem proizvodu ima vašeg rada a koliko uvoza?
– Oko 60 odsto postrojenja koje instaliramo je proizvedeno u našoj zemlji. Mi se svakog dana trudimo da taj procenat bude veći i nadam se da ćemo u budućnosti ovladati tehnologijama da to što je moguće više bude domaći proizvod. Trudimo se da imamo kontakt sa mladim ljudima koji završavaju fakultete, da ih uvodimo u posao i razvijamo kadrove, koji će ne samo raditi ovo što je poznato, već doprinijeti razvoju ove oblasti. Mi proizvodimo nosivu konstrukciju, što smo vrlo brzo usvojili i pokrenuli proizvodnju. Zatim su uslijedili razvodni ormari i sva elektroenergetska oprema koja dolazi u samo postrojenje. Zatim, tu je kompletno projektovanje, analiza i dizajn elektrane. Sa našim iskustvom u ovom poslu jedna smo od vodećih kompanija u regionu. Imamo 40 zaposlenih, raznih profila, od administracije, preko montera, inženjera i majstora raznih profila.

Pored postojećeg objekta gradite novi, to znači da se u skorijoj budućnosti očekuje nešto novo?
– Imamo dosta razvojnih projekata. Nekad se i meni to učini kao naučna fantastika, ali mi stalno usvojimo nešto što nam pokaže da možemo da radimo različite stvari. Analizirajući sve segmente bliske našem poslu radimo na razvoju led rasvjete što je veoma zanimljiva oblast, radimo na razvoju električnog mopeda sa ciljem da steknemo iskustva koja bi pomogla da se možda nekad upustimo u razvoj električnih vozila. Ono čemu smo najbliže, jeste fabrika transformatora koju ćemo pokrenuti uskoro, i za šta pravimo novi objekat. Tu ćemo praviti u potpunosti naš proizvod, namijenjen tržištu širom svijeta.

Fabrika ili domaćinstvo koje na ovaj način napravi uštede ne samo da stvara korist sebi, već je omogućila Elektroprivredi da struju iz njenih elektrana izveze po daleko većoj cijeni, što donosi širu društvenu korist

Da li je moguće da se u našoj zemlji pokrene proizvodnja solarnih modula?
– Mi smo na početku probali da napravimo svoje solarne module i vidjeli smo da to nije mudro slovo. Međutim, nakon tehnologije ide ekonomija koja treba dati procjenu koliko je nešto isplativo i koliko je minimalno potrebno proizvoditi da bi se poslovalo pozitivno ili barem na nuli. I taj minimum je za nas veliki, jer smo mi mala zemlja i potražnja je za sada mala. Naravno, prvo smo razmišljali o tome da bi taj proizvod plasirali na domaćem tržištu, jer na stranom se teško probijati, osim ako sve to ne radite kao dio neke strane korporacije. Da postoje veće domaće potrebe, mi bi radili i dokazivali se na domaćem tržištu, ali u tom trenutku je to bilo nezamislivo. Deset godina nakon toga to nije tako, dosta se promijenilo i kod nas i u svijetu, i sada ozbiljnije razmišljamo o tome. Ideja je da sa našim partnerima uđemo u taj posao i proizvodimo fotonaponske module po njihovoj licenci. Ako oni presele svoje fabrike ovdje i to bude radila naša radna snaga, imali bi priliku da učimo i stičemo iskustvo i kasnije je moguće da to pokrenemo sami. Ukoliko to ne zaživi, druga opcija je da pokrenemo sami jednu manju proizvodnu liniju.

Ko ulaže u solarnu energiju?
– Postoje različiti primjeri. Neko solarne elektrane gradi kao novi proizvodni pogon da bi proizvodio električnu energiju koja dalje ide na tržište. Tu se ne računa na uštede, jer pravite novu vrijednost, robu koju plasirate na tržište. Drugi primjer je kad neko želi da napravi uštedu i smanji potrošnju na svom objektu, da bi poslovanje bilo profitabilnije jer bi umanjili troškove za struju. Treći tip su elektrane za domaćinstvo gdje ljudi žele da poboljšanju kućni budžet smanjenjem računa za struju. U sva tri tipa se proizvodi električna energija koja je veoma tražena roba i sa svakim postrojenjem mi smo napravili novu vrijednost. Neka fabrika ili domaćinstvo koje tako napravi uštede ne samo da stvara korist sebi, već je omogućila Elektroprivredi da struju iz njenih elektrana izveze po daleko većoj cijeni. Još bi naglasio da je u pitanju zelena energija iz obnovljivih izvora, koja se može prodati za veću cijenu i dosta je tražena u poslednje vrijeme. Imali smo oko 150 različitih investitora. Uglavnom su to preduzeća koja dobro posluju i žele da smanje račune za struju ili investiraju u novi proizvodni pogon i stvore novu vrijednost. Oko 90 odsto su domaća preduzeća. Ponosan sam jer ni jednu elektranu u sistemu podsticaja nije napravila strana firma. Kompletan podsticaj naše države su iskoristile domaće firme i to je dobro za naš razvoj.

U zadnje vrijeme u Hercegovini se sve više traži da se neke površine iskoriste za postavljanje solarnih elektrana, te da su svi počeli da razmišljaju o tome. Radite na tom području, kakva su iskustva?
– Hercegovina ima bolje uslove, više sunčanih sati i veću količinu sunčevog zračenja. Tako da se u tom području može dobiti 10-20 odsto više električne energije nego na sjeveru Republike Srpske. U zadnjih nekoliko godina ljudi se opredjeljuju masovno da tamo instaliraju solarne elektrane. Često spominjem da smo u početku najviše instalirali elektrane u Krajini, Posavini, Semberiji, a niko nas ne zove iz Hercegovine. Međutim, samo je stvar u tome da ljudi nisu imali informacije. Kad smo tamo napravili prvu elektranu 2015. krenula je ekspanzija njihove izgradnje. Mnogima se čini da imamo bum u izgradnji ovih postrojenja, ali mi imamo kontinuitet i svake godine napravimo 10 do 15 elektrana, samo ta priča ranije nije bila dovoljno poznata. Sada je sve to popularnije i ljudi vide da našto postoji, ali ne vide 10 godina rada koji stoji iza toga.

Mnogima se čini da imamo neki bum u izgradnji ovih postrojenja, ali za nas je to zapravo kontinuitet. Sada je sve to popularnije i ljudi vide da našto postoji, ali ne vide 10 godina rada koji stoji iza toga

Takođe se ne zna da to što je neko područje toplije nije garancija uspjeha solarne elektrane. Zbog čega temperatura nije od koristi u proizvodnji struje?
– Obično mislimo da bi u Hercegovini trebali imati daleko bolje rezultate nego u drugim područjima, ali solarni paneli ne vole visoke temperature. Tamo se dobija više energije zimi kad je ovdje oblačno, ali ljeti to ne raste tom progresijom jer zbog vrućina paneli teže rade. Ipak, ovo je pogodno podneblje za iskorištavanje sunčeve energije. U odnosu na sjever Evrope, imamo veću količinu sunčevog zračenja po kvadratnom metru. Jug Evrope ima veće zračenje, ali visoke temperature smanjuju efikasnost. Neka idealna temperature na kojoj se testira oprema je 25 stepeni. Kod nas je pogodno to što imamo visoko sunčevo zračenje, a imamo odgovarajuće temperature, ili imamo dovoljno vjetra koji rashladi opremu, tako da se može izvući maksimum.

U ovom poslu niste slučajno, od ranije ste zavoljeli elektroniku.
– Odrastao sam u radionici u kojoj se moj otac bavio elektroakustikom. Samim tim sam se „navukao“ na elektroniku. To čime se otac bavio me nije privlačilo profesionalno, već kao hobi kojim se i danas ponekad bavim. Ja sam htio da se bavim industrijskom elektronikom, robotikom ili sistemima za napajanje u energetici. Bilo je značajno to posleratno iskustvo kad nismo imali struje i bili prinuđeni da pravimo pretvarače kućne radinosti koji su u tom kraju bili tražena roba. Iskustvo u radu na njima se prenijelo na ovo što radim danas, jer pretvarači postoje i u sklopu solarne elektrane. Kad sam ih prvi put vidio odmah sam prepoznao kako funkcionišu, jer sam na sličnom principu radio kući. I uopšte, pošto je polovina elektrane fotonaponski panel, a pola pretvarač, kad sam se susreo sa solarnom elektranom ja sam već polovinu poznavao. Naravno, imao sam iskustvo sa mašinskim dijelom koji podrazumijeva pravljenje konstrukcija. Zapravo, u poslu sa solarnim elektranama jedan dio je elektronski, a drugi mašinski, jednostavno to uvijek ide jedno sa drugim.

Na šta mislite kad kažete da se i dalje iz hobija bavite elektroakustikom?
– Muzička pojačala su mi draga kao uređaj, uživam u dobrom zvuku i volim da smišljam zvučne kutije koje bi zadovoljile moj ukus. Meni je teško da slušam muziku kao drugi ljudi, jer ja slušam kako to zvuči, da li je ton majstor snimio dobro bas gitaru ili je preforsirao bubnjeve. Generalno, muzika je moj hobi od izrade instrumenata do muzičke produkcije. Ja sam najčešće pomagao drugovima koji imaju bend da bolje zvuče. Odrastao sam u naselju u kome je bilo pet bendova, a mi klinci smo gledali kako oni sviraju po podrumima, pa se mi navučemo da i mi počnemo svirati. I ja sam naučio da sviram gitaru, pa se onda napravi bend jer kod oca imamo pojačala, kutije, miksete i onda nam na struju sve to zanimljivije zvuči.

Kad bi svaki naš krov imao solarni panel, to bi rasteretilo sistem, a najbolja je stvar što nema gubitaka jer se struja troši tu gdje se i proizvodi

Jeste li kasnije ozvučavali koncerte i da li je tu bilo poznatijih bendova?
– Da, kasnije to postane neki izvor prihoda jer sam se bavio ozvučavanjem bendova, prvo u kafićima, a kasnije sam to radio i na koncertima. Ozvučavao sam ozbiljnije naše bendove poput Zabranjenog pušenja, Osvajača, Riblje čorbe i drugih koji su imali koncerte u Derventi. A maštao sam da ne budem ton majstor, već producent. Producent ima svog ton majstora kome govori šta da radi. Naravno, uvijek sam se trudio da taj posao radim dobro i da na kraju iz zvučnika izađe dobar zvuk, jer to je finalni proizvod i na osnovu toga se sve cijeni. Jednom sam ozvučavao jedan italijanski bend koji je bio u posjeti našem gradu. Njihov ton majstor se razbolio pa sam ja uskočio. Na kraju sam dobio pohvale koje su mi prijale, jer je u pitanju strani bend, iako su neki naši bendovi sigurno bolji od njih.

PARAMETRI POSLOVANJA
Obično se procjenjuje da je potrebno osam godina da se ulaganje isplati, a 30 godina je komercijalni životni vijek elektrane. Ona može da radi i duže, ali efikasnost se smanjuje. Neko postrojenje za 25 godina ima oko 18 odsto smanjenje snage i to je određeni industrijski standard. Ipak, 30 godina je dug period i doći će do razvoja tehnologije, i vjerujem da niko neće čekati 25 godina da do kraja eksploatiše svoju elektranu, već će djelimično mijenjati dijelove opreme. Što se tiče ulaganja, okvirno je potrebno oko 1000 eura po KW. Ipak postoji mnoštvo faktora koji utiču, svaka lokacija je priča za sebe. Da li je zemljište ravno ili nije, pogodno za gradnju ili ne, da li ima pristupni put i da li je moguće dopremiti opremu, da li ima priključak na mrežu, da li ima objekata koji prave sjenu ili je zemljište zaklonjeno sa neke strane brdom i mnoge druge stvari. Svaka elektrana zahtijeva posebnu analizu i projektovanje, koje određuje tip instalacije i opreme. Postoje zakonska ograničenja, jer se samo do određene snage elektrane može raditi bez koncesije.

JEDNOSTAVNIJIM PROCEDURAMA UBRZATI INVESTICIJE
Osnovali smo Udruženje proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora „Ozon“ sa ciljem da unapređujemo sistem, kroz predlaganje inicijativa, poboljšanje propisa, praćenje i razvoj kompletne oblasti solarnih elektrana i proizvodnje iz obnovljivih izvora. Zakon o obnovljivim izvorima usvojen je 2013. godine i vrijeme je da se na bazi iskustava koje smo imali kroz ovaj period, pripreme nova rješenja koja će podstaći dodatne investicije i olakšati sprovođenje procedura. Vjerujem da će resorno ministarstvo i Vlada u javnoj raspravi koja bi trebalo da uslijedi, uvažiti naše prijedloge jer nam je zajednički interes da ovu oblast razvijamo maksimalno i privučemo nove investicije u sektor energetike.