Rusija po prvi put svoj inostrani dug podmirila u rubljama. Što to znači?

Po prvi put je Rusija rate svojih dugova platila u rubljama, makar se ugovorno obavezala na isplatu u dolarima. Je li to “tehnička” ili “prava” platežna nesposobnost i bankrot Rusije?

Moskva argumentuje kako je to situacija nastala “na vještački način” zbog sankcija koje su proglašene protiv te zemlje i prilikom čega je imovina ruskih banaka u inostranstvu najvećim dijelom zamrznuta. Istim propisom kojeg je nedavno potpisao Putin i kojim se i kupovina ruskog gasa i nafte želi obračunavati samo u rubljama je predviđeno da i Rusija svoje dugove, ako zatreba, nadmiruje u rubljama.

Tako je onda i ove srijede Rusija po prvi put svoj inostrani dug podmirila u rubljama. Riječ je o nekih 650 miliona dolara, a zapravo je nadležna američka banka koja je povezana s Rusijom odbila da plati tu ratu u dolarima.

Vrijednost rublje je već i zbog zahtjeva naftu i gas plaćati u rubljama dostigla nivo gotovo od prije rata. Ali praktično, Rusija i njena valuta su potpuno isključene iz novčanih tokova.

No bez obzira šta potpisao Kremlj, Rusija je bila ugovorom obavezna da dug podmiri u dolarima – i sad je sve pitanje, prihvataju li i povjerioci takvu isplatu: “Povjerioci to takođe mogu protumačiti kako Rusija nije platila svoj dug”, objašnjava Alexander Libman sa Instituta za istok Evrope Slobodnog univerziteta Berlin.

Tu treba biti oprezan sa izrazima: “Kad bi rekli da je ‘bankrotirala’, to bi značilo da ona nije u stanju da plati dug iz stukturnih razloga. To se ne može reći za Rusiju jer je ona do prije rata imala relativno stabilne finansije.” Ali sad je pitanje mogu li se njene finansije smatrati “stabilnima” i pod sankcijama protiv te zemlje.

S druge strane, Moskva uopšte ne želi čuti priče kako je “bankrotirala”: portparol Kremlja Dimitri Peskov tvrdi kako Rusija “ima sve potrebne resurse” da plaća svoje dugove u inostranstvu, ali su značajna sredstva ruskih novčanih rezervi zamrznute u inostranstvu. Zato je prisiljena da plaća u rubljama, a ako joj i to bude zabranjeno, tek onda se može govoriti o “vještački stvorenom bankrotu”.

No čak i ako bi se to proglasilo “tehničkim” bankrotom, zapravo to Rusiju jedva pogađa, smatra Patrick Heinisch iz Pokrajinske banke Hessen-Thüringen. Jer to bi joj bio problem tek kad bi tražila novu pozajmicu i onda bi bilo važno šta su vodeće američke agencije za procjenu kreditne sposobnosti već i ovu isplatu u rubljama proglasile platežnom nesposobnošću. “Jer vlada Rusije je već i sad potpuno odcijepljena od zapadnog tržišta novca na osnovu sankcija. Ona ionako ne može emitovati nove državne obveznice pa je tako i rejting zapravo nevažan”, smatra Heinisch.

Zapravo, Rusija, nakon isplate ove srijede, ima još 30 dana da dug podmiri u dolarima jer bi se ova isplata u rubljima mogla smatrati pologom. Isto tako teoretski, Rusija bi to mogla – kada bi htjela: 650 miliona dolara za nju nisu nemogući iznos novca jer svakog dana utržuje milione dolara od prodaje nafte i gasa. Ali onda te devize ne bi imala za drugu robu koju uvozi.

I upravo to je htjela američka strana, smatra Patrick Heinisch: “Na koncu konca, Rusija se želi prisiliti da prihode od nafte i gasa potroši na podmirivanje dugova kako ti prihodi ne bi odlazili u plaćanje rata.” Tako i portparolka Bijele kuće, Jen Psaki izjavljuje kako Moskva može birati između “polaganog crpljenja svojih dragocjenih deviznih rezervi ili proglašenja bankrota.”

Ali čak i da se to dogodi, to bi teško izazvalo veći potres na tržištu novca, ne samo zbog toga što bi se radilo o “tehničkom” bankrotu. Jer čak i prije rata i sankcija, Rusija je perolaka kategorija u svijetu novca.

Šefica MMF-a Kristalina Georgieva je ovog marta potraživanja međunarodnih banaka u Rusiji ocijenila kao “definitivno sistemski nerelevantnim”, a to se odnosi čak i na države s kojima je Rusija imala značajniju trgovinsku razmjenu – kao što je Njemačka. Jer po navodima Bundesbank, njemačke banke u Rusiji imaju dugova u vrijednosti od oko šest miljardi eura, ako se tome pribroje i dugovi ruskih kompanija u inostranstvu je to nekih 7,5 milijardi eura. A to je svega negdje oko 0,4% dugova koje njemačke banke imaju u inostranstvu.