Dragan Čavić: Uspješno radimo ozbiljan posao

Interview

Posao operatora distributivnog sistema, među kojima je i Elektrokrajina, danas je drugačiji i teži. Promijenjena je struktura prihoda, a oni su zakonom regulisani u vremenu kada su cijene materijala bile značajno niže. Stručne radne snage je sve manje, potrebe za ulaganjima rastu. Sve to je dio okvira u kome upravljanje ovim preduzećem zahtjeva veliku umješnost i odgovornost

 Foto: ZIPA photo/Borislav ZDRINJA

U elektro-energetskom sektoru Republike Srpske odvijaju se dinamične promjene kojih krajnji korisnici nisu svjesni, ali temeljno mijenjaju način poslovanja učesnika u procesu njihovog snabdijevanja. Distributivna preduzeća su prestala biti snabdjevači električne energije i postali su operatori distributivnog sistema. Osim toga, promjene strukture zaposlenih, te potreba modernizacije elektrodistributivne mreže postavljaju se kao imperativ u bliskoj budućnosti. U tom svjetlu odvija se i upravljanje Elektrokrajinom, na čijem čelu je Dragan Čavić, vršilac dužnosti direktora od februara 2019. godine. Za to vrijeme na čelu najvećeg operatora distributivnog sistema u Republici Srpskoj suočio se sa brojnim naslijeđenim problemima koji su opterećivali preduzeće, a za koje je jedino zajedničko to da više nisu više mogli trpiti odgađanje niti zanemarivanje.
– U „Elektrokrajini“ je u protekle tri i po godine urađena ozbiljna reorganizacija i restruktuiranje, što je od 2021. godine dalo vidljive pozitivne poslovne rezultate. Između ostalog, zatekao sam ogromna nenaplaćena potraživanja, prevelik broj radnika s neadekvatnom stručnom strukturom, velike dugove prema „Elektroprivredi RS“ za isporučenu električnu energiju, značajnu nelikvidnost, velike gubitke na mreži, tromu organizaciju, veliki dio distributivne mreže u lošem stanju, te revizorsko mišljenje sa rezervom na finansijske izvještaje.

Kada u aprilu 2023. godine završimo aktuelnu investiciju rekonstrukcije i modernizacije mreže, imaćemo ukupno oko 50.000 brojila sa daljinskim upravljanjem, odnosno 20 odsto od ukupnog broja potrošača

Šta je konkretno urađeno na unapređenju poslovanja u protekle tri i po godine od vašeg imenovanja?
– Prvo sam sa stručnim timom, angažovanim izvan ovog preduzeća, napravio objektivan presjek stanja sa cjelovitom analizom te smo već od polovine 2019. krenuli sa aktivnostima i konsolidacijom.
Tokom 2019. i 2020. godine u „Elektrokrajini“ je punim intenzitetom otpočela i trajala konsolidacija bez obzira što su obje godine bile snažno obilježene pandemijom virusa korona sa svim posljedicama koje nije moglo izbjeći ni ovo preduzeće. Paralelno smo obavljali tri ključne aktivnosti – reorganizaciju, restruktuiranje i racionalizaciju poslovanja. Mogu slobodno reći da smo napravili pomak u svim segmentima poslovanja, počev od regulisanja i smanjenja obaveza prema „Elektroprivredi“, gdje smo odmah podvukli crtu i počeli da redovno vraćamo obaveze bez stvaranja ijednog feninga novog duga.
Pored toga, značajno smo povećali naplatu potraživanja gdje smo za kratko vrijeme ostvarili bolje rezultata nego što su bili u prethodnom dugogodišnjem periodu. Takođe, smanjili smo sve nepotrebne rashode, kao i broj zaposlenih i troškove za plate, te uspostavili efikasniju organizacija preduzeća.
Od mog dolaska broj zaposlenih je smanjen za trećinu, odnosno sa 1.908 na 1.312, zaključno sa krajem avgusta ove godine. Većina radnika je otišla iz preduzeća uz stimulativne otpremnine koje jesu predstavljale značajan jednokratni trošak, ali su nam, sa druge strane, omogućile višemilionske godišnje uštede na platama, koje će biti najizraženije od 2024. godine kada otplatimo pozajmicu od Matičnog preduzeća.

Kako je „Elektrokrajina“ prošla izazovni proces reorganizacije i prestanka djelatnosti snabdijevanja?
-Novi Zakon o električnoj energiji je propisao izdvajanje djelatnosti snabdijevanja iz distributivnih preduzeća koja su postala operatori distributivnog sistema. Do te promjene je formalno došlo od 1. januara 2021, a praktično od 1. aprila prošle godine kada smo potpuno prestali da prodajemo električnu energiju.

Sa pravom strukturom radnika posao „Elektrokrajine“ moglo bi da obavlja oko 1.000 radnika, od čega bi 950 bilo u tehničkom sektoru, uz 50-tak radnika u administraciji

Prihode sada ostvarujemo isključivo od mrežarine i nešto malo od priključaka, što je dovelo do značajnog smanjenja godišnjih prihoda preduzeća. Da nismo na vrijeme izvršili pripreme, smanjili broj radnika i operativne troškove po svim osnovama, posebno neprioritetne rashode, bili bi u problemu i ne bi mogli da izmirujemo obaveze.
Prošle godine smo izvršili restruktuiranje duga emisijom korporativnih obveznica. Prodali smo 27,4 miliona KM obveznica sa kamatom od 3,5 odsto na deset godina, što nam je isključivo poslužilo za restruktuiranje obaveza. Dakle, nismo išli u dodatno zaduženje već smo značajno smanjili rashode na godišnjem nivou. Sve smo uradili na vrijeme i u ovom trenutku imamo potpunu likvidnost, izmirujemo plate u bruto iznosu i nemamo nikakvih dugova prema državi.

Preduzeće je u vašem mandatu prvi put dobilo pozitivno mišljenje revizora na finansijske izvještaje. Šta je tome doprinijelo?
– U „Elektrokrajini“ je godinama postojala praksa da se ispravkama vrijednosti knjiže potraživanja koja su nenaplativa. Ona su oprihodovana i kroz obračun kamate i kroz prikazivanje obračunskog potencijalnog prihoda koji je uticao na bilans pa je preduzeće ranijih godina imalo pozitivne rezultate iako oni nisu bili pozitivni. To se jednom moralo isčistiti iz bilansa.

Bio sam zagovornik, a raduje me što je to naišlo na razumijevanje u cijeloj „Elektroprivredi RS“, da iskoristimo priliku i očistimo sve ono što su recidivi prošlosti, odnosno očistimo bilanse od takvih obaveza. To čišćenje bilansa nas je dovelo do toga da smo u 2020. evidentirali gubitak iz ranijih godina, ali smo se riješili obaveza i nerealnog prikazivanja.
Ovo što sada preduzeće bilansno prikazuje je tačno stanje. Mi smo akcionarsko društvo i akcionarima moramo prikazati pravo stanje, jer Skupština akcionara od preduzeća želi racionalno poslovanje i profit.
Direktna posljedica čišćenja bilansa je da smo za poslovnu 2020. godinu dobili pozitivno mišljenje revizora upravo zato što smo otklonili sve nedostatke iz ranijih kontrola i poštovali propisane preporuke. U toku je revizija poslovanja za 2021. godinu gdje očekujem da ponovo dobijemo pozitivnu ocjenu nezavisne revizije na finansijske izvještaje.

Na području „Elektrokrajine“ se realizuju i značajne investicione aktivnosti na distributivnoj mreži. Koliko se uradilo na tom planu?
– Čitav protekli period konsolidacije preduzeća nismo zanemarili investicije u elektrodistributivnu mrežu. Naprotiv, u protekle tri i po godine smo u izgradnju i sanaciju mreže uložili preko 80 miliona KM, sa čime su desetine hiljada potrošača dobile daleko kvalitetnije napajanje električnom energijom.

U protekle tri i po godine smo u izgradnju i sanaciju mreže uložili preko 80 miliona KM, sa čime su desetine hiljada potrošača dobile daleko kvalitetnije napajanje električnom energijom

U tom periodu je izgrađeno i sanirano više od 1.200 kilometara elektro mreže i 420 trafo-stanica u svim našim gradovima i opštinama, što smatram maksimumom u granicama finansijskih mogućnosti preduzeća.
Kada u aprilu 2023. godine završimo aktuelnu investiciju rekonstrukcije i modernizacije mreže koju finansiramo iz kredita Evropske banke za obnovu i razvoj u iznosu od 15 miliona eura, imaćemo ukupno oko 50.000 brojila sa daljinskim upravljanjem, čime ćemo pokriti 20 odsto od ukupnog broja potrošača.
Svjesni smo da to nije dovoljno, jer bi za modernizaciju mreže na području Krajine, prema nekim procjenama, trebalo više od pola milijarde KM, što uveliko premašuje naš investicioni potencijal.

Sva distributivna preduzeća u RS, uključujući „Elektrokrajinu“, su Regulatornoj komisiji za energetiku podnijela zahtjeve za povećanje naknade za mrežarinu. Zbog čega je to urađeno?
– Kao što sam već pomenuo, ranija elektrodistributivna preduzeća u RS, koja su prihode ostvarivala od prodaje električne energije više ne obavljaju tu djelatnost. Ona su postala operatori distributivnog sistema (ODS) koji žive od naknade za mrežarinu i naknade za priključenje čiju visinu utvrđuje Regulatorna komisija za energetiku.

Organi upravljanja ODS-ova su imali zakonsku obavezu i odgovornost da na bazi objektivnog sagledavanja troškova podnesu zahtjeve za provođenje tarifnog postupka najkasnije do 30. aprila posljednje godine prethodnog tarifnog perioda, što su svi i učinili.
Treba znati da je posljednji cjeloviti tarifni postupak proveden 2007. godine, a zadnji djelimični postupak 2015. godine. Od tada su se promijenile mnoge okolnosti koje idu na teret troškova ODS-ova, od enormnog poskupljenja repromaterijala za održavanje mreže.
Cijene metala, betonskih stubova, kablova, transformatora, goriva i slično su povećane od 50 do 200 odsto. Pored toga, imamo i balast troškova koji nam stiže sa nivoa BiH u vidu većih naknada „Elektroprenosa BiH“, Državne regulatorne komisije za električnu energiju i Nezavisnog operatora sistema.

Možete li ilustrovati poslovanje u okolnostima trenutno regulisanih naknada?
– Sve će vam biti jasno kada kažem da je prosječni trošak priključka jednog domaćinstva, zbog enormnog poskupljenja materijala, sada duplo veći od naknade za priključak koja je utvrđena 2013. godine. To znači da nam svaki postupak priključka donosi direktni finansijski gubitak.

Preduzeće sada bilansno prikazuje tačno stanje, riješili smo se obaveza i nerealnog prikazivanja nenaplativih potraživanja kao prihoda

S druge strane, naknade za izradu priključka u dvije elektroprivrede u Federaciji BiH su dvostruko veće nego u Republici Srpskoj, dok su im naknade za obezbjeđenje priključne snage po kilovat-času čak tri do četiri puta veće nego kod nas. Ako posmatramo van granica BiH, onda su omjeri višestruko nepovoljniji po nas.
Priznaćete da to nije realno i održivo stanje zbog čega tražimo da se preispita i odredi visina opravdanih troškova ODS-ova za period od 2023. do 2025. godine kako bi mogli nesmetano nastaviti sa obavljanjem osnovne djelatnosti održavanja i razvoja elektro mreže.

Svjedoci smo deficita stručnog kadra na tržištu rada. Kakvo je stanje u „Elektrokrajini“, odnosno kakve ste mjere preduzimali da se odliv radnika elektro struke zaustavi?
– Kad sam došao ovdje zatekao sam situaciju da elektro monteri, koji svakodnevno izlažu život opasnosti radeći na elektroenergetskim vodovima i postrojenjima, imaju izuzetno niske plate. To smo odmah počeli mijenjati jer smo imali veliki odliv najstručnijih radnika – elektro inženjera, tehničara i montera.
Odmah sam odlučio da iz povećane naplate potraživanja povećamo plate tehničkom kadru za 15 odsto. Nakon toga su uslijedila nova povećanja, kao i rast cijene rada za sve radnike u sistemu „Elektroprivrede RS“ sa 140 na 150 KM. Time je prosječna plata radnika u „Elektrokrajini“ od marta 2019. do jula 2022. godine povećana sa 986 na 1.400 KM. Dakle, plate smo povećali za 414 KM, odnosno 42 odsto, što nije malo, a nije ni dovoljno, pogotovo u svjetlu zahuktale inflacije.
U „Elektrokrajini“ prije svega rade ljudi koji treba da žive od svog rada, da budu nagrađeni za rad, ali i destimulisani za nerad. Kao što je praksa u privatnim firmama, tako i u javnim preduzećima moramo napraviti razliku između rada i nerada. Rad moramo nagraditi, a nerad kazniti.

Trošak priključka jednog domaćinstva, zbog enormnog poskupljenja materijala, sada je duplo veći od naknade za priključak koja je utvrđena 2013. godine, tako da je svaki priključak nama direktni gubitak

Da li je postojeća struktura radne snage preduzeća adekvatna aktuelnim i predstojećim izazovima ODS-a?
– Iako je „Elektrokrajina“ raniji neprirodno veliki broj radnika svela na neku razumnu mjeru, i dalje imamo neadekvatnu strukturu zaposlenih. Lično smatram sam da bi sa pravom strukturom radnika posao ODS-a „Elektrokrajine“ moglo da obavlja oko 1.000 radnika, od čega bi 950 bilo u tehničkom sektoru, dakle elektromontera, elektro inženjera i svih drugih koji rade direktno na mreži i usluzi za tržište, te 50-tak radnika u administraciji.
U takvom sektoru podrške bi trebali raditi samo oni koji su osposobljeni za povjereni posao, odnosno ekonomisti sa adekvatnim znanjima i sertifikatima, te pravnici sa pravosudnim ispitima koji bi nas zastupali u svim pravnim pitanjima.
Mi smo u proteklom periodu primili 23 elektro inženjera, odnosno sve koje smo mogli da dobijemo sa energetskog smjera elektrotehničkih fakulteta u Banjaluci i Istočnom Sarajevu. Svim mladim inženjerima smo otvorili vrata i većina njih je prošla obuku. To je nešto na čemu treba raditi i u narednom periodu kako bi se kadrovski poboljšali, pogotovo što je ovo je živ organizam u kojem se uvijek pojavljuju neke novine i tehnički napreci.

POTREBE MREŽE VEĆE OD 500 MILIONA KM
Kako prevazići jaz između potreba potrošača za boljom mrežom i kvalitetnijom isporukom električne energije i objektivne finansijske mogućnosti samog preduzeća?
-Nema dileme da je naša investiciona mogućnost daleko manja od realnih potreba. Ilustrovaću to podatkom da „Elektrokrajina“ ima oko 4.500 trafo stanica, od čega je više od polovine starije od 35 godina, a da ne pričam o stanju niskonaponske mreže, posebno u ruralnim područjima. Savremena praksa i rješenja u ovoj oblasti podrazumijevaju potpunu rekonstrukciju mreže, izmještanje mjernih mjesta iz objekata potrošnje, uvođenje novih tehnologija na način da se elektronski upravlja distribucijom, odnosno očitanjima, uključenjima i isključenjima brojila. „Elektrokrajina“ je godinama unazad ušla u te aktivnosti, ali nedovoljno da se zadovolje potrebe. Pokušavamo da sve ispratimo, ali se moramo uklopiti u objektivne limite, jer ne smijemo ući u zaduženja koja ne bi mogli da vraćamo, sa kojima bi kolabirali i ne bi mogli obavljati ni osnovnu funkciju. Pred svim distributivnim preduzećima su stoga veliki izazovi i mi smo toga svjesni. S druge strane, činjenica je da država ulaže u putnu infrastrukturu direktno, u sve druge infrastrukture, samo je elektrodistributivna kao najznačajnija i temelj svih drugih u potpunosti pala na teret distributivnih preduzeća. U perspektivi će se morati uraditi nešto da se i Vlada Republike Srpske uključi u obnovu i modernizaciju elektrodistributivne mreže koja je osnov ukupnog razvoja.