Milorad Dodik, 18 godina lider Srpske

Teoretičari nikada nisu uspjeli da razriješe dilemu ko ima prevlast, ekonomija ili politika. Predsjednik Republike Srpske, koji je završio fakultet političkih nauka, a imao je iskustvo i u privatnom biznisu, kaže da su jedno od drugog neodvojivi, te da se teško prepoznaje gdje koje počinje ili se završava. Tu isprepletenost najbolje vidi na primjeru Republike Srpske, gdje ekonomskog razvoja nema bez političkih nadležnosti, i gdje politički i ekonomski pritisci idu ruku pod ruku

razgovarao MARKO ŠIKULJAK      foto Borislav ZDRINJA i Aleksandar ARSENOVIĆ

Godina dana je od kako je Milorad Dodik izabran za predsjednika Republike Srpske. To je njegov treći mandat, nakon što je jedan proveo u Predsjedništvu BiH, a prije svega toga, pet godina je bio predsjednik Vlade RS. Ukupno 18 godina tokom kojih je većina Dodika vidjela kao vodeću političku figuru u Republici Srpskoj, a po kontinuitetu, nesumnjivo i u BiH. I premda smo u intervjuu za The Prestige željeli dominantno intervju o ekonomskim temama, ipak je dao dosta argumenata o tome da su politika i ekonomija neodvojive. U kontekstu u kom politički i ekonomski pritisci idu ruku pod ruku, zanimljivo je čuti šta Dodik smatra najvećim dostignućima, a šta strateškim projektima koji će odrediti budućnost Republike Srpske.   

Šta smatrate najvećim ekonomskim uspjehom za Republiku Srpsku u proteklih 18 godina?
– To što smo preživjeli, a prošli smo kroz teška vremena. Došao sam kad su bile najizraženije ekonomske i socijalne posljedice vezane za rat. Opustošeno društvo, opustošena privreda, nejasna vlasnička struktura. Onda smo morali da pravimo otklon od svega toga i da se usmjerimo na ono što se zove liberalna kapitalistička privreda, kroz privatizacije i ostalo. Najvažnije od svega je to da je naše društvo preživjelo i pokazalo sposobnost u gotovo nemogućim okolnostima da stvara i proizvodi. To pokazuje da čitavo vrijeme u kome vodim Republiku Srpsku smo stalno rasli i imali više. Na početku smo imali oko četiri milijarde društvenog proizvoda, a prošlu godinu smo završili sa 14,5 milijardi, u uslovima u kojima smo, osim u prošloj godini, imali gotovo deflaciju, što je teže za razvoj privrede i od same inflacije. Prošli smo kroz nekoliko izrazitih kriza koje su generisale i lokalne i globalne okolnosti. Globalna ekonomska kriza koja je 2008. udarila čitav svijet, naravno da se reflektovala i na nas.

Imamo dinamičnu strukturu ljudi koji vode Republiku Srpsku i koji se svaki dan iznova bore kao da je početak. Rješavamo probleme, nema letargije ili depresije koja se nameće

Zatim, poplave 2014. koje su načinile štetu od dvije milijarde maraka, koje smo morali da saniramo. Pa smo imali pandemiju, pa kad smo pomislili da slijedi stabilizacija, događa se globalni sukob Rusije i Zapada, što nesumnjivo ima reperkusije na stanje u privredi. Ako je nešto poveznica svih ovih godina, onda mogu reći da smo se snalazili i preživjeli. Iako nije bilo predviđeno da mi preživimo i nastavimo dalje. Danas imamo stabilan sistem finansiranja, obezbijedili smo novac za isplatu svih plata u RS, a to govorim samo zbog onih koji nas napadaju i govore da ne možemo. Ponavljaju godinama da ćemo propasti, a mi imamo više autoputeva, izgrađene nove bolnice, sanirane gotovo sve škole… Imamo otvorena nova radna mjesta, Republika Srpska nikada nije imala veći broj uposlenih. Na početku pomenutog perioda, Republika Srpska je imala pokrivenost uvoza izvozom svega 28 odsto, a danas je to 83 odsto. Naš cilj je da u ovom mandatu dođemo do potpune pokrivenosti uvoza izvozom, što je veoma teško imajući u vidu da je glavni uvoz energija, odnosno nafta, koja učestvuje u najvećem stepenu uvoza. Mi to moramo da pokrijemo svojom industrijom i uslugama.

U kojim oblastima se može povećati izvoz?
– Dobro smo se pozicionirali u oblasti metalne i elektro industrije, prerade drveta, proizvodnje namještaja, gdje smo mnogo izvozili u poslednje vrijeme. Naravno, to nosi probleme, jer smo vezani za tržište Njemačke i Italije kao kupce naših proizvoda, a kad kod njih zaškripi, onda i kod nas škripi. Naš najveći izvoz je u električnoj energiji. Vodili smo politiku da izvozna cijena uvijek bude dovoljna da pokrije nisku cijenu električne energije za domaći konzum, i industriju i stanovništvo. To je na neki način privlačilo investitore, koji započinju ili završavaju brojne projekte. Na području Laktaša imamo dva investitora, Iskra iz Slovenije i Mahle iz Njemačke, koji će ukupno zapošljavati oko 2.000 novih radnika. Mi sad imamo problem kako obezbijediti industrijsku radnu snagu. Nažalost, mi smo tokom vremena izgubili srednju klasu koja se bavila industrijom, ali vjerujem da će se i to riješiti na opštu korist. Takođe, tu je italijanski investitor koji ulaže na području Laktaša i Prnjavora. Rehabilitovali smo nekoliko važnih proizvodnih preduzeća u Srpskoj, održali pažnju na svim dijelovima. Na primjer, prije deset godina u Trebinju je dominantna priča među ljudima bila da treba otići. Tu matricu smo preokrenuli, i sada mnogi žele da dođu u Trebinje. Zatim, napravilo smo sa Emirom Kusturicom Andrićgrad, destinaciju koja je podigla Višegrad. Da ne pričam o Olimpijskom centru Jahorina, u koji je uloženo mnogo novca, ali je to danas jedna od najatraktivnijih zimskih, ali i ljetnih destinacija u regionu. Tako da je Republika Srpska u svim teškim okolnostima opstala i možemo reći da idemo dalje.

Koji ekonomski projekat smatrate strateškim za budućnost Srpske? Neki koji je u toku ili neki koji tek treba da se pokrene?
– Globalno gledano, mi moramo da dodatno ojačamo dvije komponente sa kojima do sada nismo imali problem. To je vlastita proizvodnja dovoljne količine hrane za naše stanovništvo, dakle osnaživanje poljoprivrede i industrije koja nju prati. Drugi segment je proizvodnja energije. Moramo da imamo višak energije za izvoz i za domaću potrošnju. Za to imamo preduslove, ali naravno, veliki sada pokušavaju da nas urede na način da oni određuju na koji način ćemo se mi razvijati i šta ćemo činiti. Nakon ovog, dolaze svi drugi segmenti za razvoj infrastrukture. Naš glavni cilj je transferzala koja će da autoputem poveže Banjaluku sa Beogradom. Tu su usmjerene sve naše aktivnosti, a sve trase su već dogovorene ili se već grade. Kada završimo put do Rače, primarna će biti izgradnja autoputa od Banjaluke prema Kupresu, zatim autoput od Trebinja prema Bileći, Gacku i dalje prema Višegradu, kako bi teritorijom Srpske, preko Foče, bili povezani savremenim putevima. To Republika Srpska mora da uradi ukoliko želi da bude integralna.

Moj osjećaj kad pružite ruku nekome sa istoka, možete biti siguran da će to što je dogovoreno biti završeno. Kad to uradite sa nekim sa zapada nikad niste načisto kako će se sve završiti

Stvaraju se uslovi da mi to možemo, nailazimo na razumijevanje i podršku nekih važnih investitora. Nalazimo se u situaciji koja ranije nije bila poznata: Zapadni svijet dolazi i kaže, ako za neki posao uzmete Kineze, mi to ne dozvoljavamo i uvešćemo sankcije. U takvim okolnostima je veoma teško raditi. Ali imate situaciju da razvojni fond Saudijske Arabije, koji je spreman da finansira neke projekte, može da nam ponudi najpovoljnije moguće aranžmane. Na primjer, 25 godina trajanje kredita sa pet godina grejs perioda, uz kamate koje dobijamo od Svjetske banke i MMF. To pruža mogućnost za razvoj. Imamo dinamičnu strukturu ljudi koji vode Srpsku i koji se svaki dan iznova bore kao da je početak. To omogućava da rješavamo sve probleme. Nemamo letargiju ili depresiju koja se nameće. Republika Srpska nesumnjivo drugačije izgleda nego prije samo 10 godina. Banjaluka je sa stanovišta stambenih jedinica porastao duplo. Dorasla je da prihvati epitet srednjeevropskog grada, jednog od ljepših u regionu. Mi koji živimo ovdje ne stignemo da to primjetimo, ali primjete ljudi koji dolaze.

Spomenuli ste saudijski fond, za koja ulaganja su zainteresovani?
– Imamo kontakte te vrste i ta sredstva su dostupna. Uskoro ćemo imati posjete njihovih predstavnika sa kojima ćemo razgovarati o konkretnim projektima koje su spremni da finansiraju. Mislima da imamo dogovor da povučemo nekoliko desetina miliona dolara, po uslovima koje sam naveo, što je veoma povoljno danas, gotovo da je nevjerovatno da takvi uslovi postoje. Mi razumijemo i cijenimo činjenicu da Saudijska Arabija ima svoj identitet i osobenosti, da želi da se gradi u savremeno društvo uvažavajući svoju tradiciju, vjeru, kulturu… To mi isto tražimo za sebe, da se poštuju naša prava, identitet, institucije, i gdje god to nađemo, neće postojati problem za saradnju.

Da li je značaj Srpske porastao u energetskom smislu? Vidjeli smo da je najavljeno mnogo energetskih objekata, da li sa većom proizvodnjom raste važnost Republike Srpske u evropskim okvirima?
– Imamo dobro izbalansiran odnos primarnih energetskih kapaciteta, a to su hidroelektrane i termoelektrane. Odnos je 60:40 odsto u korist termoelektrana. Naravno, savremeni trendovi idu ka solarnim elektranama i vjetroparkovima, što mi ubrzano razvijamo. Jedina ozbiljna prepreka masovnom investiranju u tu oblast su prenosni kapaciteti koji su u nadležnosti BiH, jer ih nema dovoljno. Kao ograničavajući faktor je i što EU pokušava putem određenih organizacija da nam nametne kontrolu proizvodnje, ili da tu proizvodnju preuzme u svoju nadležnost, prije svega preko Energetske zajednice za Jugoistočnu Evropu.

Kineske firme u ovom trenutku ne traže garancije BiH, kao što su prije desetak godina. Danas prihvataju garancije Vlade Republike Srpske i to je veoma važna stvar

U Briselu će vam reći da to nije zvanična struktura EU, ali je zvanična po tome da oni podržavaju njihovo ponašanje i želje da balansiraju ili kontrolišu izgradnju. Srpska će u energetskom smislu otvoriti sve potencijale za ulaganje. Sa kineskim kompanijama već investiramo u sistem hidroelektrana Gornji horizonti. To je posao o kom se govori šezdeset godina, a projekti su postojali još u SFRJ. Inovirali smo ih, a sve je dodatno usloženo raspadom zemlje, jer smo dobili nove subjekte i države. Više od šest godina smo čekali da se na međunarodnom nivou riješi problem prigovora Hrvatske, koja je tvrdila da mi tim sistemu odvlačimo vode koje pripadaju njima. Sada je sve riješeno i investicija je počela. Gradi se hidroelektrana kod Nevesinja, izgrađen je tunel koji sakuplja vode Nevesinjskog polja i vodi ih u akumulaciju Bilećkog jezera, čime se povećava kapacitet postojeće elektrane. Takođe smo pred odlukom izgradnje nove elektrane, da li sa Hrvatskom ili Crnom Gorom. Jer, dužina tunela koji je potrebno probiti u oba slučaja je nešto više od 21 kilometar, a ta odluka je važna ne samo zbog energetike već i vodosnabdijevanja. Dio primorja je i tokom rata vodu dobijao iz Bilećkog jezera. Voda ide ka Cavtatu, a odatle ka Herceg Novom. Ljudi iz Crne Gore žele da imaju direktno snabdijevanje, da ne zavise od dvije granice. U svakom slučaju, značaj Republike Srpske je velika u energetskom smislu, jer mi raspolažemo tim potencijalom, i zato mnogi žele da prikažu kako je Republika Srpska nesposobna, kako bi oni prigrabili te projekte.

Kako ocjenjujete privrednu saradnju sa Srbijom? Može li se ostvariti veća sinergija preduzeća iz Srbije koja bi svoje pogone i predstavništva otvarala na našoj teritoriji, odakle bi koristila kompletno tržište BiH?
– Srbija je po prirodi stvari naš najveći spoljnotrgovinski partner i uvijek kad moram izgovoriti taj tehnički izraz, smiješno mi je. Srbija je naš najvažniji partner, a mogu da potvrdim da je Republika Srpska za Srbiju jedno od najvažnijih nacionalnih pitanja. Iz Srbije najviše uvozimo, ali i značajan dio izvozimo. Svakako je da to što ste spomenuli predstavlja problem. Po nekoj navici, firme iz Srbije formiraju svoja predstavništva u FBiH i tamo su poreski obveznici, a ako je riječ orobi široke potrošnje, većina se ipak prodaje na teritoriji Srpske. Oni moraju da primijete, ili bolje reći kažu javno, da se roba iz Srbije bojkotuje u FBiH. Ono što se prodaje, u najvećoj mjeri se plasira u Srpskoj. To jeste problem, ali nije nešto što može da parira saradnji koju imamo. U svakoj opštini smo zajednički izgradili neki infrastrukturni projekat, zatim most preko Save i autoput do Bijeljine, gdje Srbija značajno pomaže. Tu su zajednički projekti koje želimo da radimo, kao što su sistem elektrana na Drini, počev sa Buk Bijelom, aerodrom u Trebinju, a zatim i veoma važno pitanje gasne konekcije za gasovod koji želimo da izgradimo. To su najveći projekti koje planiramo. Ali, vidjeli ste da su se iz Sarajeva odmah javili da zakomplikuju, čim se Srbija javila da uđe u projekat Buk Bijela. Isto tako i sa Trebinjem, gdje smo mogli da izgradimo aerodrom, da nije bilo raznih osporavanja i iz FBiH i Hrvatske, gdje Hrvatska tvrdi da postoji neka ekološka šteta, što je fikcija jer postoje ekološke studije koje kažu da to nije tako. Ali moramo da se nosimo sa tim i ne odustajemo od ovih projekata.

Zapadnjaci dođu i kažu, ako za neki posao uzmete Kineze, uvešćemo sankcije. U takvim okolnostima je veoma teško raditi

Spomenuli ste značaj autoputeva, a kroz te projekte vidimo da se rade sa brojnim partnerima, kao što su Srbija, Kina, Turska… Šta nam to govori?
– Zapadne zemlje najčešće ignorišu Republiku Srpsku. Istočne zemlje su spremne da sa nama razgovaraju potpuno ravnopravno, i tu je razlika. Moj osjećaj kad pružite ruku nekome sa istoka, onda možete biti siguran da će to što je dogovoreno biti završeno. Kad to uradite sa nekim sa zapada, nikad niste načisto. Recimo, ono što oni zovu evropskim koridorom, od Doboja do Vukosavlja, mi smo o njemu razgovarali sa evropskim kreditorima, i njihovi krediti i podrška postaju politički uslovljeni, za razliku od kineskih, turskih, saudijskih. Njima je važno da imaju partnerstvo. Mi smo prošli kroz procedure EBRD i Evropske komisije, da bi nam nakon nekog vremena rekli da moraju da zaustave finansiranje, jer im se ne sviđaju političke odluke koje mi donosimo. Odnosno, ne pristajemo da slijedimo vlastito urušavanje po volji zapada, i ako tome ne aplaudiramo, onda nismo dostojni da koristimo njihove kredite. Tako da smo se mi orijentisali na one koji žele sa nama da rade, koji su racionalni i koji u tom pogledu ne postavljaju političke uslove. Kineske firme su najprisutnije, jer su oni finansijski najpotentniji. Sa njima razgovor i dogovor traje dugo, ali kada nešto dogovorite, onda je realizacija efikasna. Njihova inicijativa “Pojas i put” apsolutno daje okvir za Republiku Srpsku da gotovo samostalno nastupa u kontaktima sa kineskim firmama. Oni u ovom trenutku ne traže garancije BiH, kao što su prije desetak godina. Danas prihvataju garancije Vlade Republike Srpske i to je veoma važna stvar. Kina je naš važan partner, iako sa stanovništva njihove veličine to je nemjerljivo, te stoga imponuje da smo prepoznati kao partneri. Prvi projekat iz plana “Pojas i put” je realizovan na našim prostorima, a to je TE Stanari. Uspjeli smo uz sve opstrukcije od nekih ekoloških centara, žalbi prema Evropskom sudu, zbog navodnih emisija štetnih gasova. Ta elektrana radi već osma godina i nijedan prigovor te vrste ne postoji. Očigledno je da je tehnologija koju su Kinezi ugradili daleko bolja nego što se očekivalo. Imate dozvoljene nivoe emisije i TE Stanari ne emituju ni deseti dio toga. I svi su iznenađeni time. U svakom slučaju, sa njima ćemo nastaviti da radimo.

Kako ocjenjujete privrednu saradnju sa Srbijom? Može li se ostvariti veća sinergija preduzeća iz Srbije koja bi svoje pogone i predstavništva otvarala na našoj teritoriji, odakle bi koristila kompletno tržište BiH?
– Srbija je po prirodi stvari naš najveći spoljnotrgovinski partner i uvijek kad moram izgovoriti taj tehnički izraz, smiješno mi je. Srbija je naš najvažniji partner, a mogu da potvrdim da je Republika Srpska za Srbiju jedno od najvažnijih nacionalnih pitanja. Iz Srbije najviše uvozimo, ali i značajan dio izvozimo. Svakako je da to što ste spomenuli predstavlja problem. Po nekoj navici, firme iz Srbije formiraju svoja predstavništva u FBiH i tamo su poreski obveznici, a ako je riječ orobi široke potrošnje, većina se ipak prodaje na teritoriji Srpske. Oni moraju da primijete, ili bolje reći kažu javno, da se roba iz Srbije bojkotuje u FBiH. Ono što se prodaje, u najvećoj mjeri se plasira u Srpskoj. To jeste problem, ali nije nešto što može da parira saradnji koju imamo. U svakoj opštini smo zajednički izgradili neki infrastrukturni projekat, zatim most preko Save i autoput do Bijeljine, gdje Srbija značajno pomaže. Tu su zajednički projekti koje želimo da radimo, kao što su sistem elektrana na Drini, počev sa Buk Bijelom, aerodrom u Trebinju, a zatim i veoma važno pitanje gasne konekcije za gasovod koji želimo da izgradimo. To su najveći projekti koje planiramo. Ali, vidjeli ste da su se iz Sarajeva odmah javili da zakomplikuju, čim se Srbija javila da uđe u projekat Buk Bijela. Isto tako i sa Trebinjem, gdje smo mogli da izgradimo aerodrom, da nije bilo raznih osporavanja i iz FBiH i Hrvatske, gdje Hrvatska tvrdi da postoji neka ekološka šteta, što je fikcija jer postoje ekološke studije koje kažu da to nije tako. Ali moramo da se nosimo sa tim i ne odustajemo od ovih projekata.

Spomenuli ste značaj autoputeva, a kroz te projekte vidimo da se rade sa brojnim partnerima, kao što su Srbija, Kina, Turska… Šta nam to govori?
– Zapadne zemlje najčešće ignorišu Republiku Srpsku. Istočne zemlje su spremne da sa nama razgovaraju potpuno ravnopravno, i tu je razlika. Moj osjećaj kad pružite ruku nekome sa istoka, onda možete biti siguran da će to što je dogovoreno biti završeno. Kad to uradite sa nekim sa zapada, nikad niste načisto. Recimo, ono što oni zovu evropskim koridorom, od Doboja do Vukosavlja, mi smo o njemu razgovarali sa evropskim kreditorima, i njihovi krediti i podrška postaju politički uslovljeni, za razliku od kineskih, turskih, saudijskih. Njima je važno da imaju partnerstvo. Mi smo prošli kroz procedure EBRD i Evropske komisije, da bi nam nakon nekog vremena rekli da moraju da zaustave finansiranje, jer im se ne sviđaju političke odluke koje mi donosimo. Odnosno, ne pristajemo da slijedimo vlastito urušavanje po volji zapada, i ako tome ne aplaudiramo, onda nismo dostojni da koristimo njihove kredite. Tako da smo se mi orijentisali na one koji žele sa nama da rade, koji su racionalni i koji u tom pogledu ne postavljaju političke uslove. Kineske firme su najprisutnije, jer su oni finansijski najpotentniji. Sa njima razgovor i dogovor traje dugo, ali kada nešto dogovorite, onda je realizacija efikasna. Njihova inicijativa “Pojas i put” apsolutno daje okvir za Republiku Srpsku da gotovo samostalno nastupa u kontaktima sa kineskim firmama. Oni u ovom trenutku ne traže garancije BiH, kao što su prije desetak godina. Danas prihvataju garancije Vlade Republike Srpske i to je veoma važna stvar. Kina je naš važan partner, iako sa stanovništva njihove veličine to je nemjerljivo, te stoga imponuje da smo prepoznati kao partneri. Prvi projekat iz plana “Pojas i put” je realizovan na našim prostorima, a to je TE Stanari. Uspjeli smo uz sve opstrukcije od nekih ekoloških centara, žalbi prema Evropskom sudu, zbog navodnih emisija štetnih gasova. Ta elektrana radi već osma godina i nijedan prigovor te vrste ne postoji. Očigledno je da je tehnologija koju su Kinezi ugradili daleko bolja nego što se očekivalo. Imate dozvoljene nivoe emisije i TE Stanari ne emituju ni deseti dio toga. I svi su iznenađeni time. U svakom slučaju, sa njima ćemo nastaviti da radimo.

Rusija je značajan faktor u međunarodnom ekonomskom okruženju, značajan je partner Republike Srpske. Koliko sveobuhvatni sukob koji se odigrava na relaciji Rusija – Zapad šteti mogućim razvojnim projektima u RS koje bi finansirala Rusija?
– Da, situacija je daleko složena. Mi se nismo pridružili sankcijama Rusiji i smatramo da nemamo potrebu da pratimo politiku zapada prema Rusiji, jer je to njihovo pitanje. To ne odražava naš interes. Dugo sam u politici i donosim važne odluke, i svaku morate posmatrati kroz više nivoa; Kako će se odraziti danas, kako za godinu, a kakve su posljedice za deset godina. Hipotetički, da se Republika Srpska pridruži evropskoj politici sankcija – to je za Rusiju kao ubod komarca, gotovo beznačajno što se tiče ekonomije, ali na moralnom i ljudskom planu to je veoma neugodno. Izgubili bi Rusiju za buduća vremena, ne samo kad govorimo o gasu, već i u Savjetu bezbjednosti, a pokazalo se koliko je to važno kad su u tom tijelu Britanci pokušali da Srbe proglase genocidnim narodom. Podsjećam, to se nije desilo zbog ruskog veta! Ako izgubimo Rusiju, to znači da se trajno podređujemo zapadu. Šta od njih dobijamo, poštovanje naših prava, ekonomski prosperitet?! Ništa. Zapad hoće podaništvo, neće partnere.

Postoji vidljiva tendencija da zapadne zemlje određene proizvodne pogone žele da presele bliže sebi, na Balkan? Kako teče takmičenje zemalja u okruženju za privlačenje tih investicija?
– Nema te utakmice, nije posebno vidljiva. Naravno da svi žele da dođu do investitora, ali treba imati u vidu da socijalno stanje društva nije tako loše kao prije 30 godina, kad bi bilo kome dali uslove koje on hoće. Danas su naši zahtjevi veći; da je proizvodnja održiva, a radnici dobro plaćeni. Većina investitora je motivisana jeftinom cijenom rada, jer to je jedna od osnovnih ekonomskih kategorija. Mi kao društvo više nismo primorani da prihvatamo slabo plaćene poslove, kao što smo ranije morali primati čitav niz italijanskih firmi koje su domaće proizvođače angažovali za veoma jeftine lon poslove u tekstilnoj industriji, gdje su oni pravili konkurentne proizvode za svijet. Danas to ne moramo. Ne kažem da danas svi imaju posao, ali želim reći da su mnogi u prilici da biraju poslove. Evidentno je vidljiv nedostatak radne snage. Postoje procjene koje kažu da će BiH morati da uveze više od 20.000 stranih radnika, koji će biti angažovani u granama kao što su građevinarstvo, poljoprivreda…

MUDROST SLUŠANJA
Kakav je odnos sa državnicima svjetskog ranga? Mi na TV vidimo samo protokolarne stvari. Kako to izgleda iz vašeg ugla?
– I mi političari smo ljudi. Imate zvanični nivo na kom morate da pokažete zvanični odnos. Sa Vučićem i Orbanom sam proveo mnogo finih trenutaka uz muziku, pjesmu, i zaključio sam da volimo iste stvari, finu trpezu, veselje… Sve su to ljudi sa velikim stepenom odgovornosti, koji imaju dug staž u politici, Vučić, Orban, Erdogan, Putin… Putin je veoma zanimljiv, naravno obavite ozbiljni dio razgovora, a onda ima vremena i da se našalimo. Uopšte nije leden kako neki misle. Mene iznenađuje njegova spremnost da sasluša. Kod nas imate predsjednike mjesne zajednice koji neće da saslušaju ljude, da čuju šta je problem. Nikad se nije desilo da je sastanak sa Putinom trajao kraće nego što je najavljeno, gotovo uvijek smo ostajali duže. To pokazuje njegovu spremnost i želju da razgovara, da nije tako završili bi za 25 minuta. Sa njim je zanimljivo i uvijek možete čuti nešto novo. Takođe, Erdogan je veliki državnik koji pokazuje efikasnost. Sa njim dogovorite neke stvari i možete računati na to. Na primjer, kad smo razgovarali prošle godine o tome da nam je potrebno vještačko đubrivo, treći dan je došao njegov ministar poljoprivrede da to pitanje riješimo u Sarajevu.

OSTAO SAM ŽELJAN KOŠARKE
Ponovo ste zaigrali košarku na proslavi 50 godina Igokee. Kako vas služi šut, a kako ocjenjujete formu?
– U mojim godinama, to je veliki izazov i umijeće. Nisam imao priliku da se bolje pripremim, to je moglo da se vidi. Ali, uživao sam sa prijateljima i to je najvažnije. Igrao sam košarku u mladosti, poluprofesionalno, iz ljubavi. I danas mi djeluje da se nisam dovoljno naigrao te igre, a obaveze koje imam mi ne dozvoljavaju da često zaigram. Mislim da sam u dobroj kondiciji, to ocjenjujem po tome da uspješno postižem svoje obaveze, a što je najvažnije, to me još uvijek ne zamara. Za svaki novi dan je potrebna nova energija, a svaki dan završim sa dovoljno energije da mogu da nastavim dalje.

NEMA SARADNJE BEZ POŠTOVANJA
– Ključno pitanje danas je poštovanje političkog suvereniteta i institucionalnih prava Republike Srpske. To želimo! Nismo spremni da idemo u investicije koje su ponižavajuće, kao što smo imali sa Nijemcima, koji su vršili pritisak sa najvišeg nivoa, riječima: Cijenili bi kada bi prihvatili da njemačka tehnologija bude korištena u vjetroparku Hrgud – i da su oni spremni da za taj projekat daju komercijalni kredit. Mi smo odbili druge aranžmane i prihvatili taj, a oni su iz nekih političkih razloga odlučili da zaustave projekat. Nama to ne predstavlja problem, to predstavlja samo povod da oni koji su protiv nas nešto pričaju. Naš odnos je jasan, mi ćemo naći druge partnere. Međutim, kad smo počeli da raščišćavamo pravne odnose, smatrajući da su Nijemci ozbiljni i da su izašli kad su rekli da će izaći, vidimo da oni ostaju u ugovoru, ne žele da se povuku već žele da mrcvare taj projekat. Kad slušate Saracina, izaslanika njemačke vlade, kako je taj problem nametnut, on ne govori istinu. Evo mi ih molimo da se povuku i da nas oslobode tog pritiska.