Dr sci SAŠA DABIĆ: Stomatološka zaštita kod nas je dostupna svima

Rođen u porodici u kojoj su svi pravnici, napravio je svoj put u stomatologiji bez uzora i nekog na koga se mogao osloniti. Studirao i usavršavao se u četiri grada i prešao hiljade i hiljade kilometara da bi bio ono što je danas. A Saša Dabić danas kao predsjednik Komore doktora stomatologije Republike Srpske utiče na to da njegov esnaf bude zaštićen, a u skorijoj budućnosti očekuje početak akademske karijere u kojoj će svoje znanje i iskustvo prenositi mlađim kolegama

razgovarao MARKO ŠIKULJAK foto Aleksandar ARSENOVIĆ

Kaže da se ponekad uplaši kad pogleda broj obaveza u planeru, i kada Saša Dabić govori o svim obavezama, onda tu ima dosta da se pobroji. On je oralni hirurg specijalista implantolog, predsjednik Komore doktora stomatologije Republike Srpske, potpredsjednik Savjeta za zdravlje RS, prošle godine je doktorirao i očekuje ga akademska karijera, Licencirani predavač renomirane austrijske firme W&H, Key Opinion Leader Straumann grupe, svjetskog lidera u proizvodnji implantata. Godišnje održi pet-šest predavanja na kongresima i konferencijama, kao i svi stomatolozi učestvuje u edukacijama. Vlasnik je Specijalističke ambulante za oralnu hirurgiju Implantodent sa 13 zaposlenih, i kako kaže, ne voli da sjedi na jednom mjestu. U svojoj porodici je iskočio iz tradicije da se “mora” biti pravnik, a za napredovanjem u stomatologiji je prošao hiljade i hiljade kilometara na točkovima. Sjeća se i početaka na poratnom fakultetu čije kabinete su tada grijale peći na drva.
– Bilo mi je teško prve tri godine, jer sam završio gimnaziju i fakultet je lakše išao studentima koji su pohađali srednju zubno-stomatološku. Kad se prešlo na kliničke predmete postalo mi je lakše, bilo je više medicine i to mi je išlo od ruke. Pamtim to vrijeme po svakodnevnom učenju, profesori su bili strogi i zahtjevni, stomatologija je bila u povoju, dosta gostujućih profesora, bili smo poratna generacija, a učionice su se grijale pećima na drva. Bilo je teško, ali čitava generacija je uspješna i dobro vode svoje privatne ambulante.

Drago mi je da je stomatološka zaštita dostupna svima, nije ukinuta stomatologija u školskim ambulantama, otvaraju se nove

Zaposlio sam se kod doktora Save Kostadinovića i on je jedan od ljudi koji me je najviše naučio što se tiče struke, ali i vođenja ambulante. U tom smislu na njega gledam kao na oca. Nakon toga sam otišao u Beograd na specijalizaciju iz oralne hirurgije kod profesora Alekse Markovića koja je trajala od 2008. do 2011. Svoju specijalističku ambulantu za oralnu hirurgiju sam otvorio 2013. godine, prvi sam se na ovim prostorima bavio ugrađivanjem implantata. Na specijalizaciju sam putovao tri godine u ritmu nedelja – četvrtak, sjećam se da su me prijatelji pitali da li mi je dosadilo da toliko vozim sam. Znao sam gdje idem i šta me čeka, jer to ranije niko nije radio u Banjaluci. Vjerujte da mi je taj put postao rutina, prošlo je dosta brzo, stekao sam veliki broj prijatelja i upoznao veliki broj profesora. Beograd, što se tiče stomatologije na prostoru Balkana prednjači ispred svih, daleko najbolje je organizovan. Na specijalizaciji nas je bilo 10, svaka vrsta patologije iz bilo kog grada bila bi poslata na fakultet, i tu smo mogli naučiti sve.

Kako ste završili doktorske studije u Foči?
– Doktorske studije sam upisao u Novom Sadu i položio sve ispite, a kako moj tadašnji mentor zbog zdravstvenih problema nije više mogao da radi na fakultetu, ja sam nakon upoznavanja profesora Dejana Bokonjića koji je dekan fakulteta u Foči, te profesora Nikolu Stojanovića, na njihov nagovor sam došao u Foču, započeo klinička istraživanja i prošle godine sam odbranio doktorsku disertaciju.

Da otvorite i razvijete ambulantu treba vam 10 godina, a da je zatvorite treba pet minuta nepažnje

Što se tiče fakulteta u Foči, on je izvanredno organizovan, a ujedno je sjajno povezan od starta sa Beogradom, svi njihovi profesori su dolazili tamo. Treba pohvaliti način na koji rade, jer sam prošao kroz više fakulteta i to mogu potvrditi. Oni rastu kao porodica, okrenuti su studentima, postoji red i svi rade u jednom cilju. I ja sam bio skeptik prije nego što sam došao u Foču, ali vrlo brzo vidite da su sve kolege tamo dali sebe fakultetu, da on raste i razvija se. Što se tiče budućnosti, očekujem izbor u zvanje na fakultetu, jer u ovom trenutku osjećam želju da prenosim svoje znanje i iskustvo iz implantologije na druge.

Kako ste došli na čelo Komore doktora stomatologije?
– Doktor Kostadinović kod kog sam se zaposlio je bio na čelu Udruženja privatnih doktora stomatologije. Od tih početaka sam bio uključen u udruženje, čije vođstvo sam preuzeo 2017. godine. Od 2019. sam na čelu Komore doktora stomatologije Republike Srpske, i sad sam u drugom mandatu koji traje pet godina. Razlika između udruženja i Komore je ta što je članstvo u bilo kom udruženje građana slobodno, nije obavezno. Komora ima drugačiji razvoj, u početku je postojala jedna jedinstvena Komora doktora medicine, doktora stomatologije i magistara farmacije. Od 2003. donesen je novi zakon o komorama, pa su iz te nastale tri nezavisne komore. Da bi uopšte obavljali stomatološku djelatnost, morate imati licencu, a komora je ta koja izdaje licence. Na taj način se uvodi red u neku oblast, jer je komora regulatorni organ koji vodi računa o svim stomatolozima u RS.

Kako izgleda rad komore, koji su njeni ciljevi i zadaci?
– Osnovni zadaci Komore stomatologa su zaštita profesionalnih interesa naših kolega, očuvanje ugleda i dostojanstva stomatološke profesije. Pored toga, kao sastavni dio zdravstvenog sistema, Komora ima ključnu odgovornost za izdavanje i oduzimanje licenci koje su neophodne za zakonito i profesionalno obavljanje stomatološke djelatnosti. Komora vodi evidenciju svojih članova i aktivno učestvuje u procesu provjere njihovih stručnih znanja i kompetencija.

Čitav život se svodi na edukaciju, ali to vas izdvaja od drugih. Bez ulaganja u sebe nema napretka

Takođe, Komora u saradnji sa nadležnim institucijama daje mišljenja i sugestije na nacrte zakona i drugih propisa koji se odnose na stomatološku djelatnost. Ovi zadaci predstavljaju samo dio naše djelatnosti, dok kroz svakodnevnu saradnju sa Ministarstvom zdravlja i socijalne zaštite Vlade RS nastojimo obezbijediti našim kolegama bolje uslove rada, sa posebnim fokusom na unapređenje zakonskih procedura koje regulišu stomatološku praksu. Unutar Komore funkcioniše Sud časti, čiji je zadatak da se bavi pitanjima disciplinske odgovornosti članova. Svi pacijenti koji imaju pritužbu na rad stomatologa, mogu se obratiti Komori, koja reaguje preko svojih institucija. Preko disciplinskog tužioca se podnose određene mjere, organizuje se Sud časti i utvrđuju se eventualne sankcije. Isto tako se vode različite evidencije. Ukoliko neko od kolega želi da napusti Republiku Srpsku i bavi se stomatološkom djelatnošću u drugim zemljama, mora iz Komore dobiti uvjerenje da se protiv njega nije vodio određeni disciplinski postupak, kako bi u djelatnost nastavio u drugoj državi. Sve kolege koje završe fakultet u RS javljaju se u komoru gdje dobijaju prvu licencu. Mi smo od prošle godine uveli jednu lijepu tradiciju, gdje svim novim doktorima stomatologije u RS organizujemo jedan svečani prijem u prostorijama komore kada im se uručuju njihove prve licence za obavljanje stomatološke djelatnosti i tom prilikom upoznajemo kolege sa radom komore, svojim pravima i obavezama. Komora već sada ima oko 1.300 stomatologa.

Kako funkcioniše dodjela i obnavljanje licenci za doktore stomatologije?
– Da bi neko postao član Komore, neophodno je da ima diplomu završenog Stomatološkog fakulteta i uvjerenje o položenom stručnom ispitu, te uz još nekoliko uvjerenja slijedi upis u imenik stomatologa i izdavanje licence i uvjerenja o samostalnom obavljanju profesionalne stomatološke djelatnosti. Period važenja licence je pet godina, a doktor stomatologije je dužan da kroz različite edukacije za taj period sakupi 50 bodova, kako bi mogao produžiti licencu. Komora nema mogućnost organizovanja naučnih i stručnih skupova, ali sarađujemo sa drugim institucijama poput stomatoloških fakulteta. Mi smo uputili prijedlog da se ponovo vrati ta nadležnost komorama. Organizovanje skupova imaju zdravstvene ustanove, udruženja i visokoškolske ustanove, odnosno dva naša matična fakulteta. Imamo sjajnu saradnju sa medicinskim fakultetima u Banjaluci i Foči, kao i sa ostalim ustanovama. Slobodno mogu reći da funkcionišemo kao jedno.

Kada radite u javnom sektoru, menadžment i kolege će stati iza vas ukoliko se desi nešto, a ako ste privatnik iza vas nema ko da stane

Imamo samo dva veća skupa godišnje, a ako dođe do promjene zakona, mi ćemo omogućiti kolegama iz čitave RS da edukacija bude pristupačnija, raspoređena po svim regijama RS.
Mi nemamo ograničenje da se godišnje mora postići određen broj bodova, već svih 50 možete steći u poslednjoj godini. Maksimalan broj bodova po jednom skupu je 6, tako da je jednostavno moguće dostići redovnim učešćem. Takođe, veliki broj kolega posjećuje edukacije u Srbiji. Do sad nismo imali slučaj da neko od kolega ne sakupi dovoljan broj bodova za licencu, jer u tom slučaju se mora organizovati ispit u komori, da bi se obnovila licenca. Takođe, u Srbiji, Hrvatskoj i FBiH broj potrebnih bodova je veći, ali se više boduje učešće na kongresima. Mislim da smo to prilagodili našim kolegama, jer stomatologija je živa nauka, potrebe za učenjem su stalne, bez lične edukacije je nemoguće održati korak.

Kako bi uporedili vođenje komore i vođenje ambulante?
– Vođenje komore nije teret jer sam shvatio da je Komora nešto što je potrebno svim stomatolozima, jer mi pomažemo kreiranje pravilnika i zakona. Imamo izuzetnu saradnju sa ministrom Alenom Šeranićem, mislim da su ministarstvo koje traži, a ne nameće rješenja.
Vođenje ambulante oduzme više snage nego stomatologija, iako je riječ o napornom poslu. Hirurgija je 90 odsto našeg posla, to su zahtjevne operacije koje traže veliku odgovornost prema poslu i pacijentu. Da otvorite i razvijete ambulantu treba vam 10 godina, a da je zatvorite treba pet minuta nepažnje. Pacijenti često nemaju osjećaj za ozbiljnost dolaska u stomatološku ambulantu, to nije samo holivudski osmijeh, kad je riječ o hirurgiji. Tek kad se desi nešto neželjeno, onda se vidi koliko je to složeno. Posebno što ste u privatnom sektoru, jer kad se desi u javnom sektoru, iza vas mogu da stanu kolege i menadžment, a ovdje nema ko da stane iza vas, odmah ste na stubu srama. Međutim, sama činjenica da krupnih grešaka nema i da pacijenti nemaju osjećaj da se nešto loše može desiti, govori o kvalitetu naših stomatologa, koji dobro rade, posjećuju edukacije, i zaista svoj posao rade savjesno. I sam broj pritužbi koji mi u komori imamo na rad ljekara, a to je par godišnje, govori tome u prilog.

Stanje u oblasti stomatologije ima više aspekata, a uzimajući najvažnije, kako bi vi ocijenili to stanje?
– Ako gledamo sa aspekta pružanja stomatološke usluge, na visokom je nivou i u privatnim i u javnim ustanovama. Posebno se u privatnim ambulantama ulaže veliki novac i u opremu i u edukaciju kolega. Istovremeno, cijena rada za stomatologe je dosta niže nego u zemljama EU, ali kod nas postoje poreske olakšice poput nižeg poreza na dobit. Jedan od problema je hiperprodukcija kadra. Naši fakulteti bez obzira na dopise Komore svake godine upisuju isti broj studenata. Za tim nema potrebe, jer na tržištu rada dobijamo kolege koji nemaju dovoljno posla, a ne mogu biti ništa drugo sem stomatolog. Svake godine imate oko 150 kolega koji se nalaze na spisku zavoda za zapošljavanje i jako teško pronalaze posao. Što se tiče pacijenata, veliki broj dolazi u RS zbog razlika u cijeni, iako mi radimo sa istim materijalima kao u EU, nabavljamo ih po istim cijenama. Cijena usluga se dobija na osnovu niže cijene rada, zbog različitih standarda. Naša usluga je u rangu one u EU, to mogu da vidim na edukacijama koje posjećujem širom Evrope, sve naše kolege pohađaju edukacije, ulažu i u sebe i u opremu da bi pružili kvalitetniju uslugu. Najveći broj stomatologa sada ima specijalizacije i idu na one edukacije koje su usko vezane za ono što specijalizuju. Mi imamo problem sa pacijentima kako da ih naviknemo da se ne mogu vezati za jednog stomatologa koji može da im riješi sve probleme. Stomatologija se podijelila na više grana, stomatolog se opredjeljuje za nju kao užu specijalnost.

Pacijenti nemaju osjećaj opasnosti kada idu na zahvate iz oralne hirurgije, iako to nisu naivni zahvati. To opet govori i da stomatolozi rade sjajno svoj posao, jer nemamo situacija u kojima se dešavaju kardinalne greške

Javne zdravstvene ustanove takođe imaju dobar kvalitet usluge. Drago mi je da je stomatološka zaštita dostupna svima, nije ukinuta stomatologija u školskim ambulantama, otvaraju se nove u školama. To je važno da se smanjuje broj djece koji imaju karijes kad niču prvi stalni zubi, i školska stomatologija je jako bitna za formiranje odgovornosti prema zdravlju zuba u najmlađem dobu, jer će se oni tako ponašati u odraslom dobu.

Često se govori da je naša šansa stomatološki turizam. Kako vi vidite mogućnosti za dentalni turizam?
– Veliki broj pacijenata koji dolazi kod nas su naši ljudi na privremenom radu u inostranstvu. Dentalni turizam bi predstavljao dolazak organizovane grupe radi pružanja određene stomatološke usluge u našim ambulantama. Takvog vida organizovanog turizma, kao što ima u Hrvatskoj, kod nas nema. Hrvatska je, barem što se tiče Istre, ostvarila proboj prema Italijanima. Oni su dio EU, ista je regulativa, nema granica, a jeftiniji su od ostalih zemalja EU. To je čitava mašinerija, gdje imaju organizovane preglede pacijenata u Italiji, zatim im organizuju autobuski prevoz, smještaj… Već postoji korporacija koja otkupljuje privatne ambulante i stavlja ih pod svoj zajednički okvir. Postoje najave da će prelaziti i kod nas i ovdje širiti posao. Po meni to ne izgleda loše, ali ima i stvari prema kojima sam skeptičan. Tanka je linija između medicine i biznisa u kome etika nije na prvom mjestu. Lično ne bih bio spreman da mi neko dovede autobus pacijenata da ih ja kroz jedan dan tretiram na način kako sam naučio, jer mi smo ljekari a ne biznismeni koji nešto rade serijski na traci i ne mogu da se posvete maksimalno pacijentu.
Vlada RS preko ministarstva turizma je zajedno sa nama i drugim granama medicine i banjskim kapacitetima pokušala da napravimo zajednički koncept za privlačenje stranih gostiju. Međutim, tu je upleteno mnogo činilaca, teško je doći do rezultata. Mi smo svi prinuđeni da radimo svoj marketing preko društvenih mreža i tako pokušamo doći do stranog pacijenta koji će posjetiti Banjaluku zbog stomatološke usluge, a uz to ostaviti novac tokom boravka. Dosta pomaže otvaranje linija za banjalučki aerodrom i bilo bi dobro da ih ima više. Mađarska je dosta napredovala u tome, uzima veliki kolač pacijenata iz Austrije i Njemačke. Mi trebamo pridobiti pažnju svih stranaca koji imaju sumnju i u nas, i zbog izvještavanja medija misle da je ovdje stalna kriza ili neki rat na vidiku. Predlagali smo i uvođenje avionske linije za Rusiju, gdje bi privlačili ljude koji su nama bliži u svim pravcima, a po estetske operacije idu u Brazil, Kubu, Istanbul… Imamo kadar, imamo opremu, možemo odgovoriti najvišim zahtjevima.

Ko se boji zubara danas i kako se to uklapa u standarde kada se očekuje da svi imaju bijele zube kao filmska zvijezda?
– Kao što sam rekao, školske i predškolske ambulante su bitne za usvajanje oralne higijene i odgovornosti od najranijih dana. Važno je da se kod stomatologa odlazi na redovne preventivne preglede ili ako postoji tzv. početni karijes na nekom od zuba, kada se takav problem može lakše riješiti. Ukoliko dijete dođe prvi put sa bolom, onda je to problem i za roditelje, i za stomatologa i za malog pacijenta, koji će zbog toga imati odbojnost i strah od stomatologa. Kroz promotivne posjete i preglede u vrtićima, naši stomatolozi podižu svijest o značaju oralne higijene. A ovo drugo što ste rekli, postoji taj trend “hollywood smile” gdje mladi ljudi koji imaju zdrave zube traže da im se zubi izbruse i naprave navlake, to je naročito često pred maturu.Ja sam protivnik toga, jer zubne krunice nisu vječne, za 10 godina ćete ih mijenjati i ako uradite to prvi put sa 20 godina u budućnosti možete imati ozbiljnih problema sa stanjem svojih preostalih zuba. Danas se korekcije oblika i položaja zuba mogu korigovati upotrebom ortodontskih aparata, a boja zuba različitim procedurama izbjeljivanja zuba.

Godišnje održim 5-6 predavanja na kongresima i konferencijama. To jeste priznanje, ali takođe traži čovjeka i njegovo vrijeme, jer priprema prezentacije traži da odvojite vrijeme

ROBOT NE MOŽE ZAMIJENITI ČOVJEKA
Razumijem dentalne kuće, jer moraju razvijati komercijalni dio, a do stomatologa je šta će prihvatiti ili ne. Ja sam nedavno imao pacijenta kome sam radio implantate, a jedan implantat joj je ranije radio robot u SAD. Zanimalo me je njeno iskustvo. Lično znam koliko treba da pacijent stekne povjerenje u stomatologa, a zamislite kako je kad sjednete i dopustite da robot radi zahvat na malom operativnom polju. Lično imam neku vrstu opreza, šta ukoliko me nešto zaboli pa pomaknem glavu… Ipak, više vjerujem čovjeku.

SPECIJALIZACIJE
Dentalna klinika medicinskog fakulteta u Banjaluci predstavlja naučno-nastavnu bazu za kolege stomatologe u kojoj se pružaju i stomatološke usluge po komercijalnoj osnovi, ali po meni naučni dio treba da ima prednost. Mladi stomatolozi na specijalizaciji trebaju steći znanje kroz rad. Znam da dosta pacijenata ide kod njih jer će dobiti stručnu uslugu, ali moram reći da je trenutno izuzetno veliki broj kolega na specijalizaciji i da je u takvim uslovima vrlo teško steći adekvatno specijalističko znanje. Ako uporedim broj operacija koje sam ja morao uraditi tokom specijalizacije sa brojem koji se uradi sada, to je neuporedivo. Upisivati kolege na specijalizaciju samo radi specijalizacije može biti kontraproduktivno. U FBiH je zaustavljen upis na specijalizacije, kod nas nije, i veliki broj kolega dolazi u Banjaluku. To je finansijski odlično za fakultet, ali generalno nije dobro za struku. Oni bi trebali da operišu, a ne mogu jer ih ima veliki broj u odnosu na broj pacijenata. Mišljenja sam da bi se resorna ministarstva u Vladi RS morala ozbiljno pozabaviti tim problemom, kao i uopšte upisnom politikom na našim fakultetima, jer mi danas u RS imamo ozbiljnu hiperprodukciju doktora stomatologije.

KONFERENCIJE ŠIROM SVIJETA
Poslednjih godina digitalna stomatologija je postala apsolutni hit. To znači da uz pomoć intraoralnih skenera uzimate otisak u Banjaluci, podatke pošaljete bilo gdje da vam izrade zube novim CNC mašinama. Sve što je nekad rađeno mjesec dana, sada može da se obavi u danu. Da bi to ispratili, potrebno je biti prisutan na konferencijama. Ove godine sam bio u Singapuru, gdje već postoje roboti koji vam ugrađuju implantate. Digitalizacija je svuda, ali ništa ne može zamijeniti čovjeka koji se svakodnevno edukuje. Prošle godine sam posjetio Brazil, jednom mjesečno tu su kongresi zemlje Evrope, od Londona, Rima, Bazela, Beča, to su hand-on radionice koje posjećujem da bih iskustvo iz zapadnjih zemalja mogao prenijeti ovdje. Odabrati edukaciju nije lako, jer osim što nisu jeftine, iz tog mora skupova koji se organizuju morate odabrati ono što će vam biti najkorisnije, što ćete sutra primijeniti na poslu.

STRAUMANN
Svaka implantološka kuća ima svog Key Opinion Leader za neku državu. Straumann je gigant u tom poslu iz Švajcarske, a ja sam KOL lider za BiH. To znači da sam neko ko za njih drži predavanja i edukacije mladim ljekarima i stomatolozima koji kreću u implantološke vode. Nedavno sam imao priliku da boravim u Bazelu na njihovom institutu, na dodatnim edukacijama. Njihovi implanti su najistraživaniji na svjetskom tržištu, iza svega stoji i čitav univerzitet u Bernu. Bio sam u četiri implantološke fabrike u svijetu, ali to koliko u Straumannu troše snage i energije da bi dobili adekvatan materijal za izradu implantata, to je neuporedivo. Tamo je fabrika koja radi tri smjene sedam dana u sedmici, praktično se ne gasi. Veliki broj profesora je okupljeno oko te kuće, i zbog toga sam ponosan što sam dio njihove porodice.