MILUTIN ĐUKANOVIĆ: Zelena tranzicija je naša šansa

Prostor Crne Gore ima ogromne energetske potencijale, i to ne samo u jednom izvoru. Puna realizacija tih potencijala stvorila bi nevjerovatnu proizvodnju po glavi stanovnika, pa djeluje zapanjujuće da se od početka osamdesetih godina na tom polju ništa nije radilo. Sa novim rukovodstvom EPCG, pokazana je velika volja da se to promijeni. Počevši od pojedinačnih solarnih elektrana na krovovima građana, preko onih velikih, zatim vjetroelektrana, napravljen je veliki pomak u disperziji izvora iz kojih se dobija struja. Uz bolje iskorištavanje postojećih potencijala hidroenergije, EPCG planira da smanji udio energije dobijene iz uglja i bude manje zavisna od svoje jedine termoelektrane

razgovarala BORJANA SIMIĆ foto Aleksandar ARSENOVIĆ

Nakon što su se u Crnoj Gori desile prve demokratske promjene, mnogi će reći još od 1945. godine, u toj zemlji su se na pozicijama funkcioneri mijenjali prilično često. Konstanta od 2020. je predsjednik Odbora direktora Elektroprivrede, Milutin Đukanović. Izvan političkih i skupštinskih replika, posvećen je vođenju jednog od najznačajnijih preduzeća, koje dinamika u toj oblasti tjera na značajne iskorake. Decenijama se u energetskom sektoru nije izgradio novi proizvodni objekat, a sada je u planu i doglednom vremenskom periodu na stotine megavata.
Đukanović je rođen 1963. godine u Nikšiću gdje je završio osnovnu i srednju školu, a diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Podgorici. Od 1992. Zaposlen u EPCG kao programer informacionih sistema, da bi kasnije napredovao do rukovodioca Sektora za razvoj i implementaciju poslovnih rješenja. Nakon dva mandata u skupštini Crne Gore, vraća se u EPCG, na najodgovorniju poziciju.
– Nakon što sam završio elektrotehnički fakultet, zaposlio sam se u Elektroprivredi, u tadašnjem njenom dijelu CEDIS (Crnogorski elektro distributivni sistem). Informatika i programiranje su me i te kako zanimali i kao mladi inžinjer sam uspio za dvije godine da napravim novi biling sistem za čitavu Elektroprivredu. Do tada smo imali jedanaest različitih softvera za obračun i naplatu električne energije u šesnaest naših jedinica. Sve sam unificirao i napravio jedan softver za obračun i naplatu. Prošao sam brojna radna mjesta, od programera, preko projektanta, projektanta specijaliste, bio sam šef službe za projektovanje i programiranje u sektoru za informaciono-komunikacione tehnologije, da bi na kraju završio kao rukovodilac najvećeg sektora za razvoj i implementaciju poslovnih rješenja.

Crna Gora ima veliki hidropotencijal, kao i potencijal vjetra i solarne energije. Dakle, nama za proizvodnju struje odgovara i kad pada kiša, i kad grije sunce, i kad duva vjetar

Po čemu pamtite imenovanje na poziciju rukovodioca čitave EPCG?
– Moj dolazak na čelo Elektroprivrede se poklopio sa time da se sve više govori o zelenoj tranziciji u energetici. Često se šalim da je pozicija kada sam došao na čelo bila odlična – Elektroprivreda je bila na nuli. Poslednji veliki proizvodni energetski objekat koji je napravljen u Crnoj Gori je Termoelektrana Pljevlja 1982. Kada je riječ o zelenoj tranziciji bilo je potrebno pokrenuti brojne stvari, i sada smo preduzeće koje ima mnogo investicija, značajan broj završenih projekata. Ponosimo se završenim projektima Solar 3.000+ i Solar 500+, kojima smo više od 35 MW postavili na krovovima za 3.500 potrošača. Takođe, projekat 5.000+ gdje smo postavili dodatnih 3.500 solarnih elektrana na krovove objekata. To znači da već imamo instalisano 70 MW u solarnim elektranama na krovovima. Ove brojke sa plus na kraju označavaju broj objekata na kojima su instalirane solarne elektrane. U početku najviše smo bili okrenuti na fizička lica, ali sve više idemo ka pravnim. U drugoj smo polovini projekta Solar 5.000+ i maksimalno ćemo se posvetiti javnim institucijama. One imaju godišnji trošak od 20 miliona eura. Nažalost, zbog određenih procedura i obaveza da raspisuju javne poziv i slično, usporava se razvoj projekta, ali i to će se prevazići. Cilj nam je da sa ovim projektom javni objekti dobiju vlastiti izvor energije čime će smanjiti svoje račune za struju, a ujedno povećavamo proizvodnju i imaćemo više struje koju možemo opredijeliti za izvoz. Do kraja 2027. ćemo uspjeti da instaliramo više od 550 MW, dominantno solarnih, ali i vjetroelektrana i drugih izvora. Takođe smo raspisali javni poziv za nabavku velikih baterijskih sistema, koji će biti kapaciteta 240 MW/h, što je prva faza. U drugoj fazi planiramo nabavku još kapacitet od 360 MW/h, i to će biti izuzetno značajno za prihvat i skladištenje energije iz obnovljivih izvora.

Koji su najznačajniji projekti u tom zbiru od 550 MW koje planirate realizovati?
– Kao što sam spomenuo, TE Pljevlja iz 1982. je bila poslednji značajan proizvodni energetski objekat. Trenutno imamo mnoštvo projekata iz oblasti zelene energije koji su izvjesni i čija realizacija bi trebalo da se desi do 2027. godine. Istakao bih vjetroelektrane Gvozd 1 i Gvozd 2, instalisane snage 54 i 21 MW. Cijena ovih projekata je 82 i 25 miliona eura. Zatim, tu je ugradnja osmog agregata u HE Perućica, čime će se njena snaga povećati za 58,5 MW. Zatim, planiramo izgradnju solarnih elektrana sa priključnim kablovskim vodovima i trafostanicama na branama akumulacija u sistemu HE Perućica – Solarne elektrane Brana Slano snage 2,2 MW, i Brana Vrtac snage 3 MW, gradile bi se na nizvodnim kosinama brana Slanog i Vrtačkog jezera. Tu je i SE Brana Krupac, koja je kapaciteta 1 MW. U Kapinom Polju će se izgraditi četiri elektrane, ukupne snage 60 MW, SE Krupac 47MW, SE Štedim 137MW, te SE Željezara 23 MW. Uz još neke projekte koje nisam pobrojao, EPCG će imati investicije u iznosu od 550 miliona eura.

Poslednji veliki proizvodni energetski objekat koji je napravljen u Crnoj Gori je Termoelektrana Pljevlja 1982. Često kažem da je pozicija kada sam došao na čelo EPCG bila odlična, bili smo na nuli

Vaš stav je da energetska tranzicija šansa za Crnu Goru i zemlje regiona. Na čemu zasnivate taj stav?
– Vrlo jednostavno, Crna Gora ima veliki hidropotencijal, takođe i potencijal vjetra i solarne energije. Dakle, nama za proizvodnju struje odgovara i kad pada kiša, i kad grije sunce, i kad duva vjetar. Ne znam koji to bolji proizvod Crna Gora može da proizvede od električne energije, koji bi bio konkurentan na svim berzama svijeta. Zato svi moramo biti posvećeni i da puno radimo, da postoji saglasnost u čitavoj zajednici, počev od mjesnih zajednica, lokalnih samouprava, vlade i parlamenta. Ako smo svi svjesni, a mislim da to niko ne može dovesti u pitanje da je proizvodnja električne energije velika šansa za Crnu Goru, onda moramo svi dati doprinos da se ti projekti što prije realizuju.

Kako napreduju radovi kojim bi jezero Slano preuzelo poplavni talas rijeke Zete, što bi povećalo kapacitet HE Perućica?
– Kompletan projekat se zove Valorizacija voda Nikšićkog polja. On se sastoji iz dvije faze. Pošto je jezero Slano značajno većeg kapaciteta od jezera Krupac, prva faza se odnosila na izgradnju tunela dužine 900 metara, kako bi višak vode iz Krupca mogao da pređe u Slano. Druga faza je u gornjem polju, koje gravitira jezeru Krupac i gdje često imamo poplave. Nama je bitno da taj poplavni talas prevedemo i Krupac, a to možemo izgradnjom još jednog tunela dužine oko 900 metara. Taj građevinski zahvat će riješiti problem poplava i značajno poboljšati performanse naše HE Perućica, u kom planiramo instalaciju i osmog agregata, snage 58 MW. Da kažem i prvi put za medije, osim Valorizacije voda Nikšićkog polja, planiramo i proširenje projekta. Ovaj projekat je podrazumijevao regulaciju nadzemnih voda, ali mi smo se odlučili da uradimo valorizaciju i podzemnih voda. Ta polja su poznata po značajnim količinama podzemnih voda, koje nikad precizno nisu utvrđene. Kroz saradnju sa geolozima, građevinskim inžinjerima, došli smo do zaključka da je taj potencijal značajan. I ako se nalaze na relativno maloj dubini od 10 ili 20 metara, nije nikakav tehnički problem da se ona izvuče, ubaci u sistem kanala koje imamo, te da voda uz pad od 600 metara ide ka HE Perućica. Ko se razumije u energetiku i hidrologiju, zna šta to znači i koje benefite bi donio u proizvodnji struje.

Crna Gora ima ogroman vodni potencijal, a njegovo iskorištavanje je redovno problematizovano pitanjem ekologije. Kako naći najbolju mjeru u zaštiti okoline i povećanju proizvodnje struje?
– To je izuzetno problematična tema. Niko normalan ne želi da naruši životnu sredinu. Ali otići u krajnost, do mjere da se to karikira, i da zadržava razvoj zajednice, to je nedopustivo. Navešću jedna primjer koji je važno da istaknem, to je Vjetropark Gvozd. Nama je nanesena nepopravljiva šteta zbog izazvanog kašnjenja od godinu dana, jer smo morali da izmještamo lokacije za vjetrogeneratore. Opravdanje je bilo da se time ugrožava stanište slijepih miševa, i to nije bilo egzaktno utvrđeno jer je to dio Crne Gore u koju ljudska noga rijetko kad ulazi. Godinu dana polemika i sporova nakon kojih smo dobili dozvolu institucija. Isto tako smo je mogli dobiti 365 dana ranije. Nedonošenje odluka je vrlo opasno i neko mora da odgovara što kasnimo godinu dana, a kad se to prevede u novac, to znači da smo izgubili 15 miliona eura. Ja razumijem kada su u pitanju racionalni razlozi, ali sam učestvovao u brojnim javnim debatama sa ekolozima i bio svjedok da kad nemaju argumente iz njihove oblasti, oni počnu da se bave finansijskom isplativošću projekta, tehničkim karakteristikama… I tu vidimo samo jedan cilj, da je njima važno jedino da se ništa ne gradi. Od velike priče o zaštiti životne sredine se prelazi na teme da li je projekat finansijski isplativ i tehnički održiv. Naravno, time se bave tehnička lica i finansijeri, koja potvrđuju i isplativost i održivost. Sada vidimo da se pitanje rada i finansiranja tih organizacija pokreće i u najdemokratskijoj zemlji na svijetu i dobijamo informacije i indicije da te organizacije nisu radile u interesu zemalja u kojima funkcionišu, već da su bili oružje u rukama nekih lobističkih grupa, ekonomskih i političkih lobija.

EPCG započinje nabavku velikih baterijskih sistema, koji će biti kapaciteta 240 MWh, i 360 MWh. Osim što će pomoći za očuvanje čitavog sistema, oni su izvanredni za trgovinu električnom energijom, jer uz pomoć njih struju možete da plasirate u mrežu kada je najskuplja

EPCG je kupila imovinu željezare Nikšić. Kako ocjenjujete ovaj potez, koji su motivi i kakve rezultate ove akvizicije očekujete?
– Nekadašnji gigant koji je zapošljavao 7.000 radnika, došao je na ivicu kolapsa. Država je ostala bez imovine, preko 1.000.000 metara kvadratnih, a preko 6.500 radnika je ostalo bez posla. Jedan od razloga zašto smo ušli u ovaj posao jeste što su u okviru Željezare postojale dvije trafo stanice 110/35kV snage po 63MVA. Ovaj energetska infrastruktura omogućava uz relativno mala ulaganja priključak nove solarne elektrane, koja bi bila izgrađena na krovovima i zemljanim površinama unutar kruga fabrike, dok bi na nekom drugom mjestu to tražilo milionska sredstva. Imamo potencijal da na sistem priključimo solarnu elektranu snage 60 MW.
Imovina Željezare sada mnogo više vrijedi nego što je plaćena. Van objekta Željezare postoji zemljište koje je ovom procjenom kvalifikovano kao najniža klasa, međutim, značajan dio toga zemljišta postaće gradsko-građevinsko zemljište. Konkurs za izradu idejnog arhitektonskog rješenja za izgradnju stambenog poslovnog kompleksa na tom lokalitetu – Sunčani grad, završava se 30. aprila i tu ćemo imati tržne centre, možda izgradnju od 500 do 1.000 stanova i ta zemlja će imati mnogo veću vrijednost. Predsjednik opštine Nikšić, gospodin Marko Kovačević će potpisati ugovor sa kompanijom Big Fashion iz Izraela, koja je jedna od najprestižnijih u poslu izgradnje tržnih centara. To će biti značajan potez jer zemljište koje je bilo procijenjeno na dva eura po kvadratu, sada može da poskupi na 80, a radi se o stotinama hiljada metara kvadratnih na kome će biti izgrađen kompleks Sunčani grad. Osim solarne elektrane, baterijskih kapaciteta i Sunčanog grada, mi ćemo pokrenuti neke djelatnosti u samoj fabrici, kao što su izrade konstrukcija, određeni pogoni Željezare mogu da učestvuju u remontima Termoelektrane Pljevlja, HE Piva i Perućica. Radnici su savladali tehnologiju izrade i postavljanja betonskih blokova, čeličnih konstrukcija i drugih elemenata. Imaćemo potpuno zatvoren sistem od izgradnje do montaže solarnih elektrana na čvrstim površinama. Rezultati se i sada vide, ali za prave rezultate treba više vremena. Osim toga, spremili smo mogućnost da se objekti čeličane i kovačnice izdaju u zakup ako se javi ozbiljan investitor koji želi da pokrene proizvodnju i obradu čelika, što bi bile sjajne vijesti za Elektroprivredu, Nikšić, na kraju i za sve građane Crne Gore.

Kako vidite mogućnosti zajedničke saradnje EPCG i ERS?
– Crna Gora i Republika Srpska su formirale zajedničku komisiju u kojoj su predstavnici dvije elektroprivrede, ali i nadležnih ministarstava. Očekujem da se sredinom ove godine definišu zajednički projekti. To može biti solarna elektrana na Bilećkom jezeru, reverzibilna hidroelektrana povezana sa tim jezerom, možda ćemo ući u projekat napajanja crnogorskog primorja iz Bilećkog jezera… Očekujemo da ta komisija definiše šta je najbolje. Najlošija opcija je neusaglašenost, mi planiramo jedno, Republika Srpska drugo. Kad usaglasimo planove, vrlo brzo možemo krenuti u realizaciju.

Do kraja 2027. ćemo uspjeti da instaliramo više od 550 MW, dominantno solarnih, ali i vjetroelektrana i drugih izvora

Elektrana Sutorina bi trebala da valorizuje vodu iz vodotoka Trebišnjice. Mi smo imali radne sastanke sa rukovodstvom ERS kako bi zajedničkim projektom povećali efikasnost i profitabilnosti elektroenergetskih sistema. Za ovu hidroelektranu već postoji projektna dokumentacija i neophodni elaborati i studije koje je potrebno ažurirati i prilagoditi najnovijim standardima u oblasti energetike. Imamo izvanrednu saradnju, pa i lične odnose sa rukovodstvom Elektroprivrede Republike Srpske i na to sam ponosan, kao što sarađujemo sa ostalim elektroprivredama regiona. Na ljeto smo organizovali simpozijum EPCG NET 2024. u Budvi, koji je bio po uzoru na sjajni Samit energetike u Trebinju, kojim smo svi bili oduševljeni. Na našem simpozijumu smo imali brojne goste iz regiona i oni su potvrda naše dobre saradnje.

Koliko će biti značajno zajedničko regionalno upravljanje mrežom imajući u vidu njen pad iz 2024.? Kako spriječiti da se tako nešto ne desi ponovo?
– To su incidentne situacije, na kojima se mora raditi da se ne dese. Uraditi sve što je u našoj moći da se to spriječi, ali nikada ne možete reći da ste sto odsto sigurni da se to neće desiti, jer na to utiče puno spoljnih faktora, i objektivnih i subjektivnih, tako da nikad ne možete reći da se to neće ponoviti. Zajedničko upravljanje mrežom postoji na visokonaponskoj mreži, kroz energetsku zajednicu svih zemalja Evrope, ti prenosni sistemi moraju biti povezani i saradnja mora da postoji. Pomenuto iskakanje je bila specifična situacija koja se teško može ponoviti. Dosta dalekovoda je bilo u remontu i jedan manji incident je izazvao lančanu reakciju.

SAMIT ENERGETIKE TREBINJE
Kako ocjenjujete Samit energetike u Trebinju kao događaj regionalno značajan u oblasti energetike?
– Nemamo šta kriti, kada smo vidjeli SET, odmah smo pomislili da moramo napraviti nešto slično i kod nas. Ideju smo dobili od njih, jer SET u Trebinju je jedan od najboljih simpozijuma iz oblasti energetike, u svakom pogledu. I organizaciono, i stručno, SET je pionir takvih skupova iz oblasti energetike u regionu. Bez ustručavanja mogu reći da imamo odlične odnose sa svim energetskim kompanijama u regionu, a ubjedljivo najbolje sa Elektroprivredom Republike Srpske i Elektroprivredom Srbije.

PAMETNA RJEŠENJA
Danas se sve više govori o “pametnim rješenjima” u upravljanju energetskim sistemom, pametna mreža, pametna brojila, daljinsko očitavanje… Šta sve očekuje EPCG na tom putu?
-Kada je riječ o pametnim brojilima i daljinskom očitavanju, već su instalirani kod 95 odsto potrošača. To je prije svega zasluga italijanske kompanije A2A koja je poslovala u Crnoj Gori. Sistem upravljanja električnom energijom biće jedan od vitalnih poslovnih procesa u narednom periodu. Samo ako pogledamo šta se dešava u ljetnjem periodu, kada imamo veliki priliv energije iz solarnih elektrana, kojih već sad imamo ogroman broj instaliranih, cijena električne energije na berzama je 10 eura u toku sunčanog perioda. Istog dana u večernjim časovima, od 21 do 23 časa, cijena dostiže do 500 eura po MWh. To su neviđene razlike i nismo slučajno krenuli u nabavke pomenutih baterijskih sistema. Osim što će pomoći za očuvanje čitavog sistema, oni su izvanredni za trgovinu električnom energijom, jer uz pomoć njih struju možete da plasirate u mrežu kada je ona najskuplja. Upravljanje proizvodnjom i prodajom električne energije biće jedan od najvažnijih zadataka u narednom periodu, a od donošenja tih odluka će zavisiti poslovanje Elektroprivrede, a uticaće i na širu društvenu zajednicu.

POLITIČKA KARIJERA
Sa pozicije rukovodioca najvećeg sektora u EPCG otisnuo se u političke vode. Od 2012. do 2020. bio je poslanik u Skupštini Crne Gore i sa ponosom ističe da je od 2015. do 2020. bio šef poslaničkog kluba Demokratskog fronta, koji je okupljao nekoliko partija.
– Najznačajniji konstituenti bili su Nova srpska demokratija, na čijem čelu je Andrija Mandić i kojoj partiji i ja pripadam, zatim DNP Milana Kneževića, a sa nama je tada bio Pokret za promjene čiji lider je Nebojša Medojević. Takođe sa ponosom ističem da je ta politička generacija smijenila DPS nakon 30 godina vladavine. Zapravo, od 1945. u Crnoj Gori nije promijenjena vlast, budući da je Savez komunista 1991. promijenio ime u DPS. Od svi poslovnih i životnih dostignuća, to najradije ističem, to prevazilazi sve poslovne uspjehe i jedino sa tim mogu da se mjere životni uspjesi, kada dobijate djecu, ili unuku koju sam nedavno dobio.