ZORAN ADŽIĆ: Evropska kapija Srpske

Lider transformacije u mjesto poželjno za investicije, grad koji prednjači u digitalizaciji, primjeni pametnih rješenja… Sve su to epiteti za Gradišku. Uspješne priče liče jedna na drugu i zajedničko im je da je recept toliko prost da se ne može prepisati. Mnogo strateških dokumenata koji su doneseni su primjenjeni i rezultati se vide, te se o Gradišci govori kao o gradu poželjnom za investicije i upravi koja je servis građanima i privredi

razgovarao MARKO ŠIKULJAK      foto Aleksandar ARSENOVIĆ

Dok ne počne pričati o poslu, Zoran Adžić djeluje kao šaljivdžija. Omiljena za ljude koje tek upoznaje: Ja sam Antonio Banderaš. Potom otkriva da igra riječi ukazuje na to da je inžinjer elektrotehnike, energetski smjer. Kako to biva kod ljudi tehničkih zanimanja, slijedi preciznost u poslu, koja je na radnom mjestu prvog čovjeka Gradiške, na kome je od 2016., dovela do toga da se u kontekstu tog grada govori u kontekstu razvojnih projekata, infrastrukture, rasta broja zaposlenih, industrijske zone, digitalizacije… Gradiška je povukla oko 70 miliona maraka iz EU fondova, a to se odrazilo i na projekte i na način funkcionisanja lokalne administracije.
– Učešće u MEG projektu UNDP u koji smo ušli nakon što sam postao načelnik 2016. je uticalo da se Gradiška počne mijenjati tako da postaje servis u funkciji građana i privrednika našeg grada. Na početku smo shvatili da bez strategije razvoja, plana kapitalnih investicija, studija opravdanosti i projektne dokumentacije ne bi imali šansu da bilo šta uradimo. U tom trenutku Gradiška je bila prezadužena, izvršenje budžeta je bilo 20 miliona KM, dok su preuzete obaveze bile 42 miliona. Bili smo svjesni da se moramo okrenuti prema međunarodnim projektima, Evropskoj komisiji, UNDP, razvojnim agencijama zemalja članica EU. Da bi pristupili njima, morali smo da se administrativno mijenjamo, usvojili smo kancelarijsko poslovanje po modelu One-stop shop, gdje se sve rješava na jednom mjestu. Građani ili privrednici u roku od sedam dana dobija lokacijske uslove, u roku od pet dana građevinsku, a u roku od 15 upotrebnu dozvolu. Grad Gradiška je prošao i usvojio BFC standard kao lokalna uprava sa povoljnim poslovnim okruženjem za investiranje.

Napravljen je ogroman iskorak u našim izvornim prihodima, a uveli smo sistem objedinjene naplate, koji je imao sjajan efekat i smanjio nam troškove izdavanja i dostave računa

Taj standard se implementira i funkcioniše, te kad smo radili resertifikaciju imali smo 97,6, što je najveći procenat resertifikacije tog standarda na prostoru Zapadnog Balkana. Svega tog ne bi bilo da nisu uključeni mladi ljudi. Bilo je neophodno stvoriti jedan tim od mladih ljudi, jer mladi ljudi nemaju strah od promjena, imaju energiju, želju i volju da mijenjanju ambijent i da stvaraju uslove koji njima odgovaraju da ostanu na ovim prostorima. Upravo uključivanje mladih ljudi dovelo je do stvaranja gradske razvojne agencije RAGA, stvorili smo jako Odjeljenje za lokalni ekonomski razvoj i međunarodne projekte. Sa njima i uz sinergiju čitave lokalne uprave krenuli smo prema međunarodnim projektima.

Šta su sve donijeli projekti u saradnji sa stranim donatorima?
– Naučili smo da se na među konkursima traži da prepoznate problem građana, da to pretvorite u projekat, da imate obučen tim koji će aplicirati za projekat organizaciji koja je raspisala javni poziv i imati tim koji će sprovesti taj projekt po standardima koji su postavljeni. Na kraju, bitno je da taj projekat bude održiv. Među prvima je bio INTEREG, prekogranična saradnja BiH, Crne Gore i Hrvatske, a započeli smo projekat sa Njemačkom razvojnom bankom (KFW) i Švajcarskim sekretarijatom za ekonomski razvoj, od kojih smo dobili oko 16 miliona eura za rekonstrukciju i proširenje primarnog kanalizacionog sistema, izgradnju 30 kilometara sekundarne mreže i izgradnju glavnog prečistača. Poslednjih 4,5 godina Gradiška je povukla oko 70 miliona maraka grant sredstava iz raznih fondova. Sredstva su korištena za opremanje poslovne zone u Novoj Topoli, opremanje edukativnog centra za obuku mještana za djelovanje u vanrednim intervencijama, za vodosnabdijevanje određenih mjesnih zajednica, putnu infrastrukturu…
Nakon ekonomskog foruma sa predstavnicima Mađarske dogovorili smo nastavak projekata izgradnje kanalizacije kako bi riješili prikupljanje i prečišćavanje otpadnih voda na čitavom prostoru Grada, te na kraju zaštiti i rijeku Savu. Doživjeli smo da iz čisto političkih razloga njemačka KFW prekine finansiranje projekta, iako su nas ranije hvalili kao najbolji realizovan projekat u BiH. Da paradoks bude veći, stalno smo kroz projekte učeni da kao javna uprava moramo izbaciti politiku iz infrastrukturnih projekata, a na kraju su oni u njih vratili politiku.

Prepoznati ste kao mjesto poželjno za investicije, formirali ste poslovnu zonu i govori se o izgradnji slobodne ekonomske zone. Kakve pogodnosti to donosi investitorima?
– Poslovna zona u Novoj Topoli je jedna od najopremljenijih u regionu, sa uređenom punom infrastrukturom, izgrađenim vodovodom, oborinskom i fekalnom kanalizacijom, prečistačem otpadnih voda. Petnaestak investitora su realizovali investicije, i domaći i strani, to je bitno reći jer dajemo podršku domaćim privrednicima, oni su nam bitni i iskazali su veliki trud, proširuju svoju djelatnost ali i pokazuju empatiju prema zajednici u kojoj privređuju. Oni shvataju da smo mi tu za njih, a i oni se trude da pomognu poboljšanju uslova života u ovoj zajednici.

Napravili smo oko 200 kilometara nekategorisanih puteva. Želimo da naši poljoprivrednici ostanu na svojim gazdinstvima, da su na 15 minuta od centra Gradiške, 45 do Banjaluke. Započeli smo projekat od 10 miliona maraka za vodosnabdijevanje Lijevča polja, čime podstičemo poljoprivredu

Slobodna ekonomska zona je specifična po tome što je prilagođena preduzećima orijentisanim na izvoz. Oni uvoze repromaterijal, dorađuju i pretvaraju u proizvod, te vraćaju nazad, pa je ubrzan proces carinjenja, ne plaća sa se PDV, kao i niz drugih olakšica. U toj zoni je formiran carinski terminal u kome se sve procedure završavaju na jednom mjestu. Taj trend je prisutan u regionu u svim zemljama koje nisu članice EU, a mi smo pri završetku registracije te tražimo partnera sa kojim ćemo izgraditi tu zonu. Vjerujemo da je ona idealna za privlačenje investicija jer se nalazimo u blizini autoputa, na 4,5 sata vožnje do Beča, nalazimo se i na rijeci Savi koja bi uz pomoć EU projekta trebala da bude učinjena plovnom od Siska do Šamca, gdje sada postoji problem. To je niz prednosti potrebnih za razvoj koje ćemo iskoristiti.

Koje su najznačajnije investicije koje je privukla poslovna zona?
– Navešću Lattonedil iz Italije koji su uložili 25 miliona eura i zaposlili 100 radnika, zatim Kalcedonija koja je u svoju kompaniju Ella Textile uložila 40 miliona i zaposlili 400 radnika. Navešću i domaće kompanije, Golić Trade, Matić tapetarija i drugi, koji su se preselili u poslovnu zonu i proširili proizvodnju. Sa ponosom mogu reći da je tu realizovano 12 investicija i otvoreno 1.500 radnih mjesta. Gradiška je prvi put nakon 1990. premašila 12.000 zaposlenih, što je velika stvar za jednu lokalnu samoupravu, a što je bitno postoji trend rasta. Imamo zainteresovane kompanije iz Austrije, za koje očekujemo da će u narednom periodu nastaviti sa investicijama.

Gradiška ima značajnu drvoprerađivačku industriju, a gradska uprava joj pomaže na neobičan način, otvaranjem digitalnog haba. O čemu je riječ?
– Drvna industrija je bila značajna i prije 1990. kroz nekoliko kompanija koje su imale više hiljada zaposlenih. Danas imamo oko 3.000 zaposlenih u drvnoj industriji i kompanijama koje se bave proizvodnjom tapaciranog namještaja. Prepoznali smo taj potencijal i to što oni 95 odsto proizvoda izvoze. Zbog toga smo aplicirali na jedan međunarodni konkurs da bi dobili sredstva za izgradnju Inovativnog centra za razvoj proizvoda u oblasti drvoprerađivačke industrije. On je lociran u Razvojnoj agenciji Gradiška, a u prvoj godini dana postojanja on je uspostavio saradnju sa kompanijama ne samo kod nas, već i u inostranstvu. U saradnji sa Tehničkom školom i domaćim kompanijama, oni prave nove modele proizvoda za drvnu industriju, od idejnog rješenja i tehničkog crteža do izrade prototipa. Danas mogu reći da je ta odluka bila odlična, jer smo prepoznali ono što je potrebno našim drvoprerađivačima da bi napredovali, pratili trendove i bili konkurentni na prostoru EU.

Uspjeli ste zajedno sa razvojnim projektima i sa srednjim školama da razvijete dodatna zanimanja, koja su potrebna vašoj privredi. Na koji način prepoznajete i realizujete takve programe?
– Započeli smo 2017. sa željom da usaglasimo potrebe privrede sa izlaznih zanimanja u našim srednjim školama. I tu smo strateški pristupili i izradili strategiju obrazovanja i zapošljavanja, a onda smo preko Tehničke škole krenuli u realizaciju. Već te 2017. smo imali nove smjerove: tehničar mehatronike, CNC tehničar, tehničar informacionih tehnologija. Kasnije smo praćenjem potreba preduzeća uveli tehničare robotike, za digitalizovane i robotizovane linije proizvodnje. Zatim smo formirali odjeljenje alatničara, plastičara… Najvažnije je da smo kabinete te škole opremili i računarima, trenažerima i radnim mašinama, za šta smo dobili grantove u iznosu od tri miliona. Naši đaci osim dobre teoretske obuke imaju praktičan rad na trenažeru, a zatim prelaze na radnu mašinu i imaju praksu u kompanijama koji iskazuju potrebu za tim profilima. Tako oni po završetku škole mogu odmah da da se zaposle, a ukoliko se odluče za fakultet oni ostvaruju odlične rezultate jer imaju ogromno i teorijsko i praktično znanje. Takođe, prvi u regionu smo napravili sajmove obrazovanja i zapošljavanja 2019., gdje su đaci mogli vidjeti koja zanimanja u srednjoj školi i mjesta u firmama su im na raspolaganju. Mislim da je i to dobra stvar, jer se već u devetom razredu mogu vidjeti na nekom radnom mjestu i kako do njega doći.

Gradiška je s kraja 19. vijeka zbog ljudi koji su studirali u Beogradu, zbog trgovaca, brojnih prosvjetnih i kulturnih društva, nosila naziv Mali Beograd i Srpska varoš. Želimo da obnovimo sjećanje na taj period

Kako gledate na digitalizaciju u funkcionisanju gradske uprave, budući da Gradiška ima vlastitu Lora One smart city platformu, koja omogućava praćenje i dogradnju svih digitalnih sistema?
– Započeli smo sa projektom rekonstrukcije javne rasvjete i prelaska na led rasvjetu, te smo željeli da imamo smart city rasvjetu. Rekonstruisano je oko 6.300 svjetiljki, koje su uz pomoć prvog modula platforme podešene na dodatnu štednju, jer se osvjetljenje smanjuje kako se odlazi duboko u noć. To je bio početak Lora One sistema. Drugi modul koji je nadograđen na njega je dRural, koji našim poljoprivrednicima besplatno omogućava digitalizovano praćenje poljoprivredne proizvodnje u oblasti ratarstva. Uz pomoć njega se prati ph vrijednost zemljišta, vlažnost, da se dobiju informacije o tome kada treba primijeniti mjere protiv insekata, prate se podaci meteorološke stanice i protivgradne zaštite. Sve to će pokazati šta znači digitalizacija u poljoprivredi. Smart city platforma se nadograđuje drugim modulima, za upravljanjem otpadom, pametni parking… Takođe smo izradili strategiju za vještačku inteligenciju na teritoriji Gradiške i način na koji će ona biti primjenjivana. Važno nam je da pratimo nova dostignuća i da ih primijenimo, ali želimo da budemo sigurni da će tehnologija služiti nama, a ne mi njoj.

Koje su najznačajnije investicije sprovedene za vrijeme vašeg mandata?
– Najveća investicija je sportska dvorana. Mnogi su to kritikovali, da je preglomazan projekat. Danas tamo nemate slobodan termin, jer imamo mnogo mladih ljudi, sportista, klubova. I naša nova odluka je da im pomognemo tako što će korištenje dvorane biti besplatno. To se sve vraća rezultatima, jer imamo sve više klubova koji ulaze u premijer lige, mnogi borilački sportovi donose medalje sa međunarodnih takmičenja. Što se tiče dvorane, primijenjene su najsavremenije tehnologije energetske efikasnosti, grijanje i hlađenje toplotnim pumpama, solarno grijanje tople vode, led rasvjeta, a uskoro ćemo imati i solarnu elektranu… Zbog toga je taj objekat energetski samoodrživ, jedinstven u Evropi, sa relativno malim troškovima održavanja. Gradiška je u proteklih sedam i po godina 150 miliona uložila u investicione projekte, od čega je 40 odsto naših sredstava, dok je ostatak stigao iz spoljnih izvora. Izvršenje budžeta je 2016. bilo 20 miliona, a u 2023. 46 miliona. Napravljen je ogroman iskorak u našim izvornim prihodima. Uveli smo sistem objedinjene naplate, koji je imao sjajan efekat. Građani dobijaju jedan račun za komunalnu naknadu, vodu, kanalizaciju, odvoz smeća… Nama to smanjuje troškove izdavanja računa i poštarina, građani imaju lakšu evidenciju, manje bankarske troškove, na sajtu mogu da provjere svoje obaveze. Sve uplate se automatski proknjižavaju, a sredstva se automatski dijele vodovodu, gradskoj upravi, komunalnom preduzeću. Nažalost, to neki pokušavaju da ospore putem ustavnog suda, ali to je nešto što se ne može oboriti, jer nema pravnog utemeljenja.

Gradiška postaje zapažena po manifestacijama i po baštinjenju sjećanja na znamenite ličnosti ili događaje. Od kuda takva želja gradske administracije, ali i vas lično?
– Gradiška je nekada imala pet trgova, koje smo izgubili, 2016. nije postojao ni jedan. Polako vraćamo obrise nekadašnje Gradiške. Želimo da se odužimo ljudima koji su zadužili Gradišku. Prota Dušan Subotić, narodni poslanik u Kraljevini Jugoslaviji, mučki ubijen od strane ustaša, dobio je bistu. Ljubica Stefanović Lazić, prva glumica u BiH, ona je iz Gradiške, i mi sada imamo festival pozorišta Ljubičini dani. Napravili smo trg Veljka Čubrilovića. Planiramo još mnogo toga, da vratimo sjećanje na ljude i događaje koji su Gradišku činili prepoznatljivom, da odamo priznanje, ali i da napravimo kulturne i društvene brendove na bazi tih ličnosti. Organizujemo Dane Bore Nježića u kamenu, u spomen na skulptora svjetskog glasa, čiji legat je njegova supruga vratila u Gradišku.

Naše opredjeljenje je da Gradiška postane mali srednjeevropski grad sa svim obrisima koji pripadaju takvom gradu  

Naše opredjeljenje je da Gradiška postane mali srednjeevropski grad sa svim obrisima koji pripadaju takvom gradu. Gradiška je s kraja 19. vijeka zbog ljudi koji su studirali u Beogradu i vraćali se, zbog trgovaca, brojnih prosvjetnih i kulturnih društva, nosila naziv Mali Beograd i Srpska varoš. Želimo da obnovimo tu Srpsku varoš, da na mjestu Sokolskog doma napravimo interpretativni centar čitave istorije Gradiške. Na jednom mjestu spomen soba Odbrambeno-otadžbinskog rata, spomen soba Drugog svjetskog rata, spomen soba Gradiška – Mali Beograd i Prvi svjetski rat.

GLOBALNO PREPOZNAVANJE
Gradiška je svrstana na listu Financial Timesa kao sredine pogodne za ulaganje. Šta to znači za imidž i promociju grada za investicije?
– Svrstavanje na listu Financial Timesa 10 mikrogradova poželjnih za realizaciju investicija znači priznanje prethodnog rada, ali znači i promociju grada. Naša pozicija je da se nalazimo na samim vratima RS prema EU, dijelimo sa njom granicu, ali pratimo trendove koji se tamo dešavaju. To je da oni tehnologiju iznose van EU, ali ne predaleko, već blizu granice. Takođe, novi trend kaže da EU vraća investicije koje su gradili u Aziji, sad ih žele bliže sebi. Mi imamo idealnu poziciju i to koristimo, kroz poslovnu zonu i investicije na čitavom području. Takođe, planiramo otvaranje slobodne ekonomske zone, u blizini novog graničnog prelaza. Imamo 400 hektara gradskog građevinskog zemljišta, na kom će se realizovati ovaj projekat koji je od kapitalnog značaja za čitavu zemlju, ne samo za naš grad. Predstavnici Svjetske banke su nas nakon posjete uvrstili u tri ovakve zone koje će finansijski podržati. Sa nama će potpisati prvi ugovor i finansirati troškove izrade projektno – tehničke dokumentacije za čitavu zonu.

POLJOPRIVREDA
– Najvećim uspjehom smatram podjelu poljoprivrednog zemljišta u zakup poljoprivrednim proizvođačima. U prvom javnom pozivu 252 poljoprivredna gazdinstva su dobila 3.700 hektara u zakup. To im služi za proizvodnju hrane za dalju poljoprivrednu proizvodnju i tako su zaokružili proizvodni proces. Da proizvode kukuruz i njime tove svinje. Uskoro ćemo imati drugi poziv na 1.300 hektara, jer je ostalo dvadesetak mladih poljoprivrednika koji tada nisu ispunjavali uslove. Na ovaj način ćemo podržati poljoprivrednike, omogućiti im da napreduju, a stvorena je disperzija proizvodnje, neće zavisiti od jednog velikog proizvođača.