KREMENOVIĆ i MIKANOVIĆ: Dodatni trud izdvaja najbolje od prosječnih

Bez obzira što je riječ o slučaju iz iste oblasti prava, svaki postupak se razlikuje. Svaki nosi specifikum i za svaki predmet je neophodno posebno pripremiti se i analizirati spis. U advokaturi ne možete sebi priuštiti luksuz da ne radite najbolje što je moguće. I dok poslu pristupate tako, bićete dobri u poslu, a kad prestanete – padate ispod prosjeka

piše MARKO ŠIKULJAK foto Aleksandar ARSENOVIĆ

Priča o advokatskoj kancelariji koja je među vodećim u Banjaluci po broju aktivnih predmeta, započela je 2011. kada je Darko Kremenović upisan u imenik advokata. Danas tu kancelariju čine tri partnera. Bojan Mikanović je 2017. u njoj prošao put od pripravnika do partnera, dok se Saša Labotić, koji je ranije bio tužilac, kao partner pridružio 2020. Osnivač Kremenović kaže da je najljepši osjećaj za advokata kada je u sudnici, te da je on svoj put prokrčio velikim radom i tako što je po čitave dane provodio na ročištima.
-Ja sam deset godina imao po pet ročišta dnevno. Danas, kad sretnem kolege iz suda, kažu, ne viđamo te, nekad si spavao na hodnicima suda. Ili kažu, Kremenovića možeš prepoznati, nosi torbu metar sa metar, u njoj gomila predmeta. Nije teško voditi toliko predmeta, ali jeste kad nekad zastupate nekog ko je tužen za klevetu, nekad onog ko tuži za klevetu. I istom sudiji na jednom slučaju pričate jednu stranu odbrane, a na drugom drugu – započinje priču Kremenović.

Rukovođenje nije jednostavna stvar jer imamo u ovom trenutku 10.000 aktivnih predmeta, te oko 3.000 stranaka. Imamo više od 15.000 završenih predmeta

Prije samostalne advokatske, karijeru je započeo kao pripravnik kod pokojnog Miroslava Mikeša, kojem je i danas zahvalan za ono što je postigao. Prvi koraci u tom poslu, dobijanje šanse i rano “guranje u vatru” ga je oblikovalo i postavilo temelje budućeg uspjeha.
-Znanje koje sam tu stekao, kod čovjeka kog smatram svojim ocem što se tiče advokature, uzidano je u temelje ove kancelarije. Imao sam, mogu reći, više sreće nego pameti. Razmišljao sam o tome da budem policajac, sudija, tužilac, sva ta zanimanja koja može raditi diplomirani pravnik. Nisam razmišljao o advokaturi, kao mladom su mi bile privlačne pozicije u kojima imate određenu vlast da nešto mijenjate, uređujete, odlučujete. Sa vremenom to sve manje želite. Moj otac je ranije radio sa pokojnim Miroslavom, sreli su se slučajno i jedan kaže da mu sin završava pravni fakultet, a drugi da mu upravo treba pripravnik, i da mogu početi raditi ako diplomiram uskoro. Iako smo bili dogovorili da počnem pripravnički staž u septembru, sredinom avgusta me je pozvao, dao predmet i poslao na ročište. Nikad ranije nisam bio na sudu, a od tada imam oko 15.000 izlazaka na ročište koliko sam evidentirao u svojim rokovnicima. I nakon što sam otvorio kancelariju, nastavili smo da sarađujemo. Danas mi nedostaje u tom profesionalnom smislu jer je uvijek bio tu da pomogne, da dopuni.

Kremenović kaže da su dvije stvari uticale da u posao uđe spremniji. Za vrijeme studija bio je student prodekan i predstavnik studenata u nastavno – naučnom vijeću, što je davalo određenu mogućnost da odlučuje i raspravljam o budućnosti fakulteta. Na toj poziciji je naučio prve lekcije iz organizacije i upravljanja poslom. A tokom rada u ugostiteljstvu naučio se disciplini i odgovornosti. Kao poslednje u nizu lekcija bile su one naučene od Mikeša.
-Od njega sam naučio šta je potrebno za uspjeh. Uvijek je govorio da svi možemo i znamo isto, a uspješne odvaja to što ulože malo više napora od drugih. U dodatnom trudu je razlika između prosječnog i najboljeg. Tako i danas radimo u kancelariji, moramo da radimo brže i bolje od drugih, jer svi mi, kolege, znamo to što radimo. Potreban je taj veći stepen discipline, odgovornosti i brzine, da bi bili bolji. Meni nije cilj da se mjerim sa drugim, ali ću insistirati da uvijek radimo najbolje što je moguće, i to nas izdiže na tržištu.

U advokaturi se nekad nalazite u svojstvu zastupanja tužitelja, nekad tuženog. I kada su u pitanju procesi iz iste oblasti, vi koristite argumentaciju protiv koje se borite u drugom slučaju

Danas kancelarija ima deset zaposlenih što joj omogućava da pokrije ogroman broj predmeta koji rade. Labotić je posvećen krivičnom pravu, dok je Mikanović fokusiran na privredno, a dan započinje kolegijumom u kome se raspoređuju zaduženja.
-Rukovođenje nije jednostavna stvar jer imamo u ovom trenutku 10.000 aktivnih predmeta, te oko 3.000 stranaka. Imamo više od 15.000 završenih predmeta. Najljepši osjećaj za advokata je kad zastupa na sudu. Međutim, kako kancelarija raste potrebno je razdvojiti poslove, neko mora biti zadužen za administraciju, neko za vođenje kancelarije… Napravili smo podjelu u kojoj Mikanović koordiniše i savjetuje u građanskim i privrednim, a Labotić u krivičnim i prekršajnim slučajevima. Ja sam smanjio broj izlazaka na sud, jer se bavim vođenjem kancelarije. Kroz vrijeme smo se razvijali i prilagođavali potrebama koje nastaju povećanjem obima posla. Trudimo se da uradimo ono malo više. Ulažemo da bi bili bolji. Imamo naš vlastiti server na kome se pohranjuje arhiva, kojoj se pristupa sa svih računara, imamo programe za organizaciju posla, trudimo se da maksimalno koristimo tehnologiju da izvučemo najviše za posao.

U nastavku priče stavićemo naglasak na poslovno pravo. Kremenović ističe da su posvećeni kancelarija bude mjesto na kome možete dobiti sve savjete i usluge da bi se bavili privredom. Teže i klijentima sa kojima će imati stalnu saradnju koja će pomagati da se problemi riješe i prije nego se dese.
-Da bi bili uspješan biznismen morate biti dovoljno sposobni da znanje kupujete od drugih, svejedno da li je to pravo, porezi, IT… Neko vam mora reći kako da ne pređete granicu zakona već da svoja eventualna prava ostvarite na legalan i zakonit način. Kada utajite porez, već je kasno, već ste u nadležnosti policije, tužilaštva i poreskih organa. Da ne bi došli u tu situaciju, angažujete poreskog savjetnika i advokata za privredna društva. Mi razvijamo kancelariju da bude u kapacitetu da sve možete dobiti na jednom mjestu ukoliko želite da se bavite privredom. Konsultujemo kolege u onome što smatramo da su najbolji, recimo iz oblasti poreza kolegu Dejana Rakića, dok on nas konsultuje za druge oblasti u kojima smo specijalisti.
Ukoliko želite da vam napravimo formalne uslove za preduzeće, a vi ćete da se bavite biznis planom i svim ostalim. Svim advokatima odgovara takav vid saradnje da imate stalne klijente, stvara se odnos povjerenja klijenta i advokata, i kada to dugo traje tu nema puno sumnji. Advokat ima interes da zadrži dobrog klijenta, a on ima interes za dobrim advokatom koji ga savjetuje u svim stvarima. Naša kancelarija ima više od 20 stalnih klijenata sa kojima ima ugovor na mjesečnom nivou, kojima pružamo pravnu pomoć na dnevnom nivou. Potrebni su nam privrednici koji imaju svijest da je savjet potreban da bi se preduprijedila šteta, i da to košta. Mnogi tek nakon što se nešto desi kad sagledaju štetu, kažu koliko bih platio da me je neko upozorio da se ovo ne desi.

Advokati su poseban esnaf i imaju akte koji se moraju poštovati jer se tako najbolje štiti struka. Kolege se cijene po tome koliko poštuje naše akte, etiku advokata, zakon o advokaturi…

Priču nastavljamo sa Bojanom Mikanovićem, koji se najviše bavi privrednim pravom. Ističe da su u toj oblasti najčešće u pitanju dužničko – povjerilački odnosi. Bez obzira što to možda zvuči kao ponavljanje, svaki pojedinačan postupak se razlikuje jedan od drugog. Svaki nosi svoj specifikum i za svaki taj predmet je neophodno posebno pripremiti se i analizirati spis, potrebno se upoznati i sa zakonskim i sa podzakonskim aktima, kao i internim pravilnicima o poslovanju.
-Najviše parničnih sporova na privrednom sudu se tiču dužničko-povjerilačkih odnosa. Većina sporova su odnosi iz oblasti prometa roba i usluga, uslužnih djelatnosti, građevinskih radova, sve po javnim nabavkama, štete koje država pričini privrednim subjektima, ili oni državi. Nalazimo se i na tužilačkoj kao i na tuženoj strani. Imamo značajan broj privrednih subjekata koje zastupamo i po 10 godina, i radimo na svim njihovim predmetima koji se jave u njihovom poslovanju. Taj broj predmeta je jedno vrijeme bio stvarno veliki, a u poslednje vrijeme se iskristalisalo, tako da sada uglavnom do nas stižu veliki sporovi. Naravno, i dalje ima sporova malih vrijednosti, ali se čini da se značajan broj njih rješava i mimo suda. Ljudi znaju da li su dužni ili nisu, ono što mogu isposlovati su samo bolji uslovi plaćanja. Postoje i složeniji predmeti gdje nije lako utvrditi pravni osnov ili visinu tužbenog zahtjeva – kaže Mikanović

On ističe da su njihovi klijenti ozbiljni preduzetnici sa teritorije Republike Srpske ili BiH, a imaju i onih koji posluju na teritoriji okolnih država, pa i EU. U slučaju da postoji potreba za advokatskim uslugama izvan granice BiH, nude mogućnost saradnje da advokatim koji su upisani u imenik advokata u tim zemljama. Što se tiče situacije u BiH, Mikanović naglašava da su potrebni mehanizmi koji će obezbijediti sprovođenje sudskih odluka, jer trenutno postoje mogućnosti da se i sudski potvrđene presude izvrdaju.
-Formalno pravno ne postoje oblasti koje nisu uređene. U našem pravnom okviru su obuhvaćene sve moguće situacije. Mogućnost primjene tog zakonskog rješenja je drugo pitanje. Imamo zakone po kojima se postupa ali su oni izuzetno neefikasni. Strana koja želi da naplati svoja potraživanja nema nikakvu podršku pravnog sistema. Znači, dobijena je pozitivna sudska odluka u parničkom postupku, ali nakon pravosnažnosti presude ukoliko tuženi ne želi dobrovoljno da platiti dug, niko ne garantuje da će dug biti plaćen. Dakle, država ne pokazuje nikakvu podršku za stranu koja je dokazala da je u pravu i da mu druga strana sprečava ostvarivanje njegovih prava. Sud postupa po nalogu tražioca izvršenja, i sav teret je na njemu. Takođe, dužnik može zatvoriti preduzeće opterećeno dugom i osnuje novo, a država ga ničim ne sankcioniše. Koliko znam, sve države okruženja imaju evidencije dužnika za poreze ili neplaćene račune, i takvim licima se ne dozvoljava da započnu novu privrednu djelatnost ukoliko su u prethodnoj bili neuspješni.

U svjetlu onoga što bi u ovoj oblasti trebalo promijeniti da bi se stvorili bolji uslovi za poslovanje i privlačenje stranih investicija, Mikanović podsjeća na određena iskustva sa ulagačima iz inostranstva koji su naišli na prepreke koje su ih udaljile od odluke da posluju u RS.
-Birokratija traži previše dokumenata od potencijalnih investitora, ili nije prilagođena za to da u drugim zemljama nešto funkcioniše drugačije. Imali smo situaciju da ljudi sa Malte žele da osnuju preduzeće ovdje i to se ispostavi kao nemoguće. Recimo, registarski sud zahtijeva izvjesnu potvrdu sa pečatom i potpisom. Oni imaju elektronsku bazu i dobijaju dokumente bez pečata i potpisa, stvari funkcionišu bez toga najnormalnije. Pristupe elektronskom servisu i u svakom momentu dobija potrebna dokumenta, odštampa ih i prilaže, a kao takvi su validni bilo gdje u svijetu. Osim kod nas, gdje se traži ovjera, potpis, pečat… Sjećam se tog konkretnog slučaja gdje su ljudi odustali od otvaranja preduzeća jer u matičnoj državi nemaju dokument u takvoj formi koja se zahtjeva kod nas. Slično je sa firmama iz Velike Britanije, dva privredna društva iz Londona su odustali od registracije i to uradili negdje drugo gdje nisu imali takve prepreke. To vidim kao problem i ljudi koji donose zakone bi trebali da vide taj problem i da se zakoni drugačije formulišu.

KREMENOVIĆ
ADVOKATSKA KOMORA
Sa 30-ak godina sam izabran za predsjednika Zbora advokata Banjaluka. Advokatska komora ima šest zborova, koliko ima okružnih sudova. Banjaluka je po brojnosti najveći, skoro pola advokatske komore. Bio sam na čelu dva mandata, koliko je dozvoljeno. Nakon toga sam izabran za člana izvršnog odbora Advokatske komore od strane skupštine, te sam izabran za predsjednika IO. IO je najviše izvršno tijelo komore, preko njega ide finansijski plan, izvještaji, upis advokata, disciplinska odgovornost. Komora vrši javna ovlaštenja, vodi registar i odlučuje da li će neko biti advokat. Nakon što neko položi advokatski ispit i ispuni sve potrebne uslove, svi advokati zbora iz kog dolazi odlučuju o tome da li je dostojan da obavlja to zanimanje. Nakon pozitivnog mišljenja na izvršnom odboru se sve provjerava i slijedi upisivanje u imenik advokata, pa nakon toga se polaže zakletva kod predsjednika advokatske komore i tek tada advokat može početi da radi. Advokati su poseban esnaf i imaju akte koji se moraju poštovati jer se tako najbolje štiti struka. Kolege se cijene po tome koliko poštuje naše akte, etiku advokata, zakon o advokaturi.

MIKANOVIĆ
SLUČAJ KOJI SE PAMTI
U kom slučaju ste osjetili to da vaše znanje zaista može pomoći nekom privredniku i njegovom poslu?
-Mislim da smo u prvoj godini kada sam postao advokat imali niz predmeta sa velikim iznosima koji su bili identični. Jedna velika kompanija iz Banjaluke je tužila niz kompanija u BiH smatrajući da oni nisu ispunili svoje ugovorne obaveze. Jedan od tih privrednih subjekata je naš dugogodišnji klijent i ja sam počeo da se bavim tim predmetom. To su bili zanimljivi postupci, izuzetno specifični, izuzetno zahtjevni. Tražili su puno analiziranja pravnih akata, puno podzakonskih akata, zatim akti samog tog tužioca, ugovori su imali po 14, 15 priloga. Kad sam proučio slučaj, imao sam viziju kako treba postaviti odbranu i postupati do kraja postupka. Naš slučaj je bio prvi od serije tih identičnih tužbi i mi smo uspjeli da dobijemo u prvom stepenu. Nakon toga, svi ostali tuženi su čuli da smo uspjeli i onda su došli kod mene da ih zastupam. Dogodilo se da smo dobili 12 ili 15 istih predmeta protiv istog tužioca, sve i jedna presuda je potvrđena na višem sudu. Tužilac je vidio da te sporove ne može dobiti i onda je odlučio da se povuče iz ostalih tužbi. To su bili veliki iznosi, privrednici su bili prilično poznati i to je sve odjeknulo u poslovnim krugovima, mnogi su čuli za njih, bila je to odlična promocija mog rada. Normalno, to je značilo mnogo za moje samopouzdanje jer sam dokazao i sebi da moja taktika i postupanje daju pozitivan rezultat.