Hauard Šulc: Čovjek koji je svoje snove pretvorio u stvarnost

Hauard Šulc je američki biznismen, najpoznatiji kao predsjednik i generalni direktor Starbaksa, najvećeg prodajnog lanca kafa na svijetu

Na Forbsovoj listi je uvršten na 354. mjesto kao najbogatiji čovjek u SAD, sa bogatstvom od oko 1,5 milijardi dolara.

Hauard Šulc je rođen u siromašnoj njemačko-jevrejskoj porodici, 19. jula 1953. godine u Bruklinu u Njujorku. Zbog teške materijalne situacije, vrlo rano je počeo da zarađuje, sa nepunih 12 godina. Ljubav prema sportu pomogla mu je da pobjegne iz siromaštva, nakon što je, zahvaljujući položaju kvoterbeka u srednjoškolskom ragbi timu dobio stipendiju na univerzitetu Sjeverni Mičigen. Četiri godine kasnije, godine postao je prvi član porodice, koji je završio koledž.

Nakon godinu dana rada u Mičiganu, vratio se u Njujork i počeo da radi kao prodavac u „Xerox“-u.

„Prodao sam puno mašina i imao sam bolji učinak od većine svojih kolega. Ali ne mogu da kažem da se u meni ikada javila ljubav prema procesorima teksta“.

Ubrzo potom, prešao je u Hamarplast, švedsku firmu koja se bavi kućnom opremom i postao potpredsjednik zadužen za poslove u SAD. Samo 6 godina nakon koledža, zarađivao je dobro, imao stan na Menhetnu i iznajmljivao vikendicu u Hemptonu.

„Moji roditelji, nisu mogli da shvate zbog čega sam postajao sve uznemireniji. Ali ja sam osjećao da nešto nedostaje. Želio sam da budem odgovoran za sopstvenu sudbinu“.

Godina 1981. bila je prekretnica u karijeri Hauarda Šulca. Naime, u jednoj radnji u Sijetlu, u kojoj je zapazio police s kutijama kafe u zrnu iz svih dijelova svijeta (u to vrijeme je većina ljudi verovala da se kafa dobija iz konzerve, a ne iz zrna) i osjetio se „kao u hramu u kome se obožavala kafa“ – Šulc se zaljubio na prvi pogled i shvatio da su ta prodavnica i taj grad njegova Meka.

Međutim, sami počeci su za Hauarda Šulca bili teški. I pored dokazane sposobnosti i entuzijazma, koji je pokazivao, ta firma nije htela da ga angažuje. Vlasnici su smatrali da njegov njujorški stil, kao i veliki planovi koje je imao mogu da ugroze kulturu lepote u malom ambijentu, koju su oni negovali. Međutim, Šulc nije prihvatio „ne“ kao odgovor, bio je uporan, vratio se i na kraju ubijedio vlasnike da ga zaposle kao direktora marketinga.

„Život je niz pogodaka izbliza. Ali, mnogo toga što pripisujemo sreći uopšte nije sreća. Stvar je u radosnom iščekivanju svakog novog dana i preuzimanju odgovornosti za sopstvenu budućnost. Treba vidjeti ono što drugi ne vide i pratiti viziju, bez obzira na to što vam govore.“

Nešto kasnije, nakon poslovnog puta u Milano, gdje je imao prilike da iskusi atmosferu u kafeu, koji je njegovao porodičnu tradiciju i “osjećaj kao kod sopstvene kuće”, riješio je da prenese takvu praksu u SAD. Međutim, vlasnici nisu bili spremni da pristanu i usvoje predložene promjene. S obzirom da je Šulc bio veoma uporan u stvarima koje je jako želio, ubrzo je ubijedio vlasnike da mu prodaju svoju malu kompaniju, a on ju je pretvorio u „Starbaks“.

Samo četiri godine kasnije, restorani lanca Starbaks postojali su na 165 različitih lokacija. Tokom 90-ih godina, gotovo svakog dana je otvaran barem po jedan novi restoran, dok je prvi restoran van Sjeverne Amerike otvoren 1996. godine u Tokiju. Sa Šulcom na čelu, Starbaks nije samo uspješna kompanija, već i simbol svega dobrog u korporativnoj Americi.

„Mi nismo u poslu s kafom da bismo služili ljude, mi smo u poslu s ljudima da bismo služili kafu.“

Danas se Starbaks nalazi na 22.766 lokacija u 65 zemalja, a od toga je više od polovine restorana u Sjedinjenim Američkim Državama. Ovaj lanac restorana ostvaruje godišnji prihod od preko 16 milijardi dolara i zapošljava oko 200.000 radnika širom svijeta. Starbaks se nalazi na 52. mjestu najvrijednijih brendova na svijetu, odmah iza MekDonaldsa, a u Starbaksovim restoranima možete da pronađete preko 87.000 kombinacija različitih napitaka.