Lufthansa je preplatila svoj kerozin 500 miliona eura
Avio kompanija Lufthansa kupuje čak 70% kerozina na terminskom tržištu i ispada da će ove godine potrošiti 5,4 milijarde eura za gorivo
Početkom ovog mjeseca u nekim njemačkim pokrajinama počeli su ljetni školski praznici i tradicija je da i naftni koncerni svakako žele zaraditi koji milion eura više tako da baš u toj sedmici obično poskupi gorivo, piše Deutsche welle.
U prosjeku, naravno ne računajući skupe benzinske pumpe uz autoceste, u njemačkim gradovima litra dizela košta oko 1,08 eura, što je čitavih deset centi manje nego sredinom aprila. Jeftiniji, dakle ekološki super pomiješan s bioetanolom E-10 košta euro i 28 centi umjesto 1,37 koliko je koštao prije nekoliko mjeseci, ali ipak, u ovom slučaju bila je greška unaprijed kupovati gorivo za ovo ljeto, makar naprimjer avio prevoznik Lufthansa to uvijek čini i mora činiti. Čak 70% svog kerozina Lufthansa kupuje na terminskom tržištu i tako ispada da će ove godine potrošiti 5,4 milijarde eura za gorivo, oko 500 miliona više nego u godini 2016. Čak ni to neće ugroziti lijepu dobit i rast vrijednosti dionica Lufthanse, prije svega zbog veće potražnje, bolje iskorištenosti kapaciteta i manje problema s osobljem i štrajkovima.
Zašto je nafta sve jeftinija?
Uprkos tome što se svemoćna Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) na podsticaj same Saudijske Arabije složila smanjiti svoju dnevnu proizvodnju. Ta redukcija je isprva bila vremenski ograničena, ali i nedavno su se složili da tu mjeru sprovode sve do marta sljedeće godine. Ono što ovoj odluci daje dodatnu težinu jeste što joj se priključila čak i Rusija čiji je ministar energetike Aleksander Novak to objavio velikim riječima kako počinje “novi period saradnje” Rusije s OPEC-om. Uprkos svemu, cijena nafte pada. Najkvalitetnija nafta marke brent iz Sjevernog mora je još u aprilu bila oko 55 dolara po barelu, u ovim danima oscilira, ali se uvijek iznova spušta na oko 45,5 dolara po barelu.
Ne samo da su zalihe dobro popunjene, nego se i sve više tankera punih nafte pretvara u svojevrsno plutajuće skladište. U “normalnim” okolnostima, nafta u tim tankerima mijenja vlasnika gotovo svakih nekoliko milja puta od zemlje gdje je izvađena pa do odredišne luke, danas niti na cilju još nema novog vlasnika. Drugi razlog je SAD i njegova nafta dobivena iz škriljevca. Gdje god su zemlje OPEC-a pokušale smanjiti ponudu kako bi povećale cijenu, odmah je kupcima ponuđena takva američka nafta. Naftni stručnjaci upozoravaju da to ne može potrajati kod ovih cijena: takav način eksploatacije (tzv. fracking) je skup i zapravo se isplati tek kad cijena naraste na preko 70 dolara po barelu. Ali prednost te metode jeste i da se može obustaviti i pokrenuti, već prema stanju na tržištu.
Inače, cijena bi doslovno podivljala već i zbog manje krize nego što je ova između Saudijske Arabije i Katra. Treba imati pred očima, što bi ona mogla značiti: zapravo je i tu riječ o starom rivalstvu između Saudijske Arabije i Irana (uz tradicionalno izdašno kumovanje Washingtona), a već i teoretska mogućnost vojnog sukoba u regiji u kojoj su najveće zalihe nafte i plina naše planete u normalnim okolnostima bi izazvala pravu histeriju na berzama čitavoga svijeta. A ovako, cijena tek malo oscilira i uglavnom – pada, zaključuje Deutsche welle.
