Zvuči nevjerovatno, ali svijetu ponestaje pijeska

Nekategorizovano

Nedostaje li svijetu pijeska? U početku bi to moglo zvučati kao neobično pitanje, s obzirom na to da pijesak pokriva ogromna prostranstva plaza i pustinja širom svijeta, ali nije.

Pijesak se koristi u ogromnim količinama u građevinarstvu i proizvodnji. Samo u građevinskom sektoru širom svijeta godišnje se koristi 40 do 50 milijardi tona pijeska. Tome predvodi proizvodnja betona, koji se sastoji od oko 25 posto pijeska.

Problem kada je u pitanju snabdijevanje je taj što je većina pustinjskog pijeska ili pijeska na plaži neprikladna, pustinjski pijesak je previše gladak, a pijesak na plaži sadrži previše soli. To znači da se pijesak obično izvlači iz rijeka, a zbog ekološke štete koju ovo uzrokuje, brojne su zemlje uvele zabrane posljednjih godina, uključujući Indiju, Kambodžu i Vijetnam.

Nedostaci pijeska u Indiji i dalje podstiču veliki rast ilegalnog vađenja pijeska, pod kontrolom kriminalnih bandi, poznatih kao “pješčane mafije”. Te su grupe povezane s desetinama ubistava, uključujući ubistvo istražne novinarke Jagendre Singh 2015. godine.

“Ljudi ne shvataju ili im ne pada na pamet da postoji nedostatak pijeska. Pitanje je gradnja. Gradimo gradove bez presedana, ali mnogi od nas takođe ne shvaćaju da se pijesak koristi za stvari poput pametnih telefona i TV ekrana, solarnih panela i drugih električnih predmeta”, kaže Shobha Bhatia, profesor civilnog inženjerstva na Univerzitetu Syracuse.

Kako bi pokušao smanjiti potrebu za pijeskom, mali, ali sve veći broj istraživača okreće se tehnologiji i inovacijama u potrazi za alternativama. Tu spadaju dr. John Orr, predavač betonskih konstrukcija na Univerzitetu Cambridge. Njegovo istraživanje otkrilo je da se plastični otpad može sortirati, očistiti i usitniti u pijesak alternativu za upotrebu u betonu. Osvrnuo se na činjenicu da su u Indiji troškovi pijeska naglo porasli, dok istovremeno procjene sugerišu da se 15.000 tona plastičnog otpada dnevno baci u zemlju.

“Otkrili smo da do 10 posto pijeska u betonu možete zamijeniti plastikom, koja ima istu čvrstoću i dugotrajnost. Za razliku od pijeska, plastika se neće zalijepiti za cementnu pastu oko sebe, tako da može zamijeniti samo 10 posto sirovine. Međutim, to i dalje smanjuje potrebu za ogromnom količinom pijeska i pomaže u smanjenju velike količine plastičnog otpada na ulicama Indije. Iz perspektive troškova, upotreba plastike može biti jeftinija, široko govoreći, pogotovo s obzirom na to da pijesak poskupljuje kako ga ima sve manje. Za zemlje poput Velike Britanije to zapravo nije problem, jer ne gradi puno, ali u zemljama sa građevinskim procvatom upotreba plastike u betonu mogla bi povećati popularnost”, kazao je dr. Orr.

Dr. Orr računa da bi se, ako se upotreba plastike za izradu betona usvoji širom Indije, moglo uštedjeti 820 miliona tona pijeska godišnje.

Istovremeno se sprovode i druga istraživanja upotrebe drugih otpadnih materijala u betonu umjesto pijeska, poput usitnjenih starih automobilskih guma ili samljevenog stakla.

Uprkos ovim inovacijama, dr. Orr i drugi stručnjaci upozoravaju da se previše ne oslanjaju na njih. Umjesto toga, ukazuju na promjene u dizajnu zgrada kao održivije dugoročno rješenje.

Njegovu zabrinutost dijeli i Vince Beiser, autor knjige Svijet u zrnu: Priča o pijesku i kako je transformisao civilizaciju.

“Mnogo se obećavajućih stvari događa s dizajnom i proizvodnjom zgrada, ali se zapravo ništa važno ne događa u bilo kojoj mjeri”, kaže Beiser.

Među ostalim potencijalnim rješenjima, objašnjava Beiser, međunarodno je tijelo za sertifikovanje pijeska slično Vijeću za nadzor šuma, koje potvrđuje da drvo dolazi iz šuma s odgovornim gazdom.

“Na kraju će biti potrebni kolektivni napori pojedinaca, nacionalnih vlada i međunarodnih organizacija kako bi se značajno smanjila globalna potražnja za pijeskom”, kaže Beiser.

Kao primjer akcija koje pojedinci mogu poduzeti kako bi pomogli u rješavanju svjetske krize s pijeskom, Beiser napominje da bi čak i smanjenje broja automobila na putu za 10 posto, u kombinaciji s povećanom upotrebom vožnje ili javnog prijevoza, imalo ogroman uticaj.

“To znači da 10 posto manje kuća treba graditi s garažom i prilazima, štedeći stotine tona pijeska po kući. To takođe znači da možete izgraditi 10 posto manje parkirne konstrukcije – to su milioni tona betona svake godine”, kaže Beiser.

Međutim, Beiser naglašava da smanjenje potražnje za pijeskom treba gledati kao dio šireg napora da se smanji prekomjerna potrošnja prirodnih resursa.

“Pijesak je zapravo samo simptom većeg problema. Ne samo da koristimo previše pijeska, već koristimo previše svega. Koristimo sve resurse planete brzinom koja se ne može nastaviti. Trebali bismo tražiti rješenja koja se bave glavnim problemom – prekomjernom potrošnjom prirodnih resursa, umjesto da pitamo šta možemo učiniti s pijeskom, a zatim odvojeno o klimatskim promjenama ili prometu. Mnogi od ovih problema međusobno su povezani i rješenja moraju biti takva”, zaključio je Beiser.