DUBRAVKO HORVAT Vlasnik kulinarskog raja u Moskvi kojem nisu odoljeli ni Putin ni Lajza Mineli

Prije mnogih shvatio je snagu ruskog tržišta i to u godinama kad se formirala tamošnja oligarhija, a kao broker, finansijski je bio jači i od prvih pet zajedno. Poslije su oni postali milijarderi, ali ni on nije osiromašio: postao je prvi stranac-vlasnik danas kultnog restorana na Kremlju, Dorian Gray, oaze svjetskog krema

Motivirajuća priča o usponu Dubravka Horvata, svestranog Međumurca, svjedoči o uspjehu uprkos konkurenciji u jednom od najznačajnijih poslovnih i finansijskih centara svijeta. Moskvi! U gradu neobuzdanog temperamenta. U svom već legendarnom italijanskom restoranu na Kremlju. Danas je jedan od najbogatijih i među stotinjak najuticajnijih Hrvata u svijetu.

Propast starog sistema je iskoristio kao mladi bankar, i u jeku 90-tih, uspio se, među rijetkima, izboriti za mjesto u propulzivnoj ekonomiji nove Rusije. Imao je hrabrost da otvori jedan od rijetkih restorana u Moskvi, koji danas ima kultni status. Dodatno interesantnim ga čine i kolekcionarstvo brzih automobila, veze sa džet setom, ali i fakat da ni istaknuti svjetski politički lideri nisu zaobišli njegov restoran. Fascinantni bankar se pored ugostiteljstva bavi hemijom i naftom, a ne tako davno prvi put je zaigrao i na filmu. Zaljubljenik je, i nikada ne propušta omiljene trke Formule 1, kao strastveni navijač Ferarija. Perfektno govori šest jezika.

Horvat je postao milioner nakon tri bankrota i to u Moskvi, gradu u kojem živi najviše milijardera na svijetu, čak 79

Po završetku Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, gdje je diplomirao vanjsku trgovinu, u svijet biznisa ulazi uvozeći konzerve mesa, petrolejske peći i zmijsku kožu. Težak početak koji se uglavnom svodio na rad na terenu i danonoćnu vožnju. Zaposlenjem u švajcarskoj firmi Lion, počinje njegov životni uspon, stalno je na relaciji Berlin, Cirih, Beograd, da bi 1989. odlazak u Moskvu, gdje ga šalje viceguverner SFRJ Ilija Marjanović, oko sređivanja dugova između SSSR i Jugoslavije, bio i sudbonosan. U godinama eksplozivnog privrednog rasta Rusije, tamošnje prve dane pamti po lošoj hrani i ljudima, koji su u njemu budili osjećaj spontanosti. Divio se njihovoj kulturi, udisao zrak koji je nagovještavao buduće promjene. U socijalističkim restoranima, jedinim u to vrijeme, ‘nisu znali za špagete, a espresso je bio decilitar kafe u šoljici za čaj’. U 21 sat sve je bilo zatvoreno, kafa se nigdje nije mogla popiti, a pepsi kola nezamisliva.
– Tada, u Moskvi, krajem 80-tih, bio sam u hotelu Ukraina i želio da telefoniram bratu u Njujork. Zvao sam centralu da me prespoji, odgovoreno mi je da može, ali za tri dana…

Nakon dugotrajnih i uspješno završenih radova na uređenju, 1993. godine, ujedno kad je Klinton postao 42. predsjednik SAD, a Rusije Jeljcin, kad je Nelson Mandela dobio Nobelovu nagradu za mir, Horvat je otvorio restoran Dorian Gray, u Moskvi.
Odabrao je kuhinju koju najviše voli, italijansku. Maštovitu, laganu, ukusnu i zdravu. Angažovao je jedinog italijanskog kuhara koji je tada radio u Moskvi, a ubrzo je pozvao i najboljeg prijatelja, Željka Blažinčića, koji je vodio istoimeni restoran u Horvatovom rodnom Prelogu, da se pridruži.

Dorian Gray, s pogledom na svih pet kula Kremlja, bio je tek 43. restoran u gradu, prvi u vlasništvu jednog stranca. Danas ih je oko osam hiljada, od kojih 783 italijanska. Nije trebalo puno da Dorian Gray postane svratište onih koji drže do vrhunskog užitka i usluge. Samo nekoliko mjeseci po otvaranju u restoranu su uživali Rolingstonsi, a danas je lakše nabrojiti ko od svjetskih zvijezda u njemu nije bio.
– Veliku sreću sam imao jer nam se pridružio genijalni kuhar, kojeg je tada bilo nemoguće naći. Prvih mjeseci smo radili bez kase, a gosti su bili svi moji prijatelji. Dobro smo se zabavljali i posao je krenuo. Dorian Grey nije bio zamišljen kao investicija, već kao mjesto za razgovore, druženje, dogovaranja. Radili smo s puno entuzijazma. Možete imati restorana koliko hoćete, ali ne i preko puta Kremlja!

Na 40 gostiju, koliko stane u restoran, radi šest kuhara po smjeni. Zbog ambijenta ne drže vina skuplja od 500 eura, a kremaljska elita najviše voli Krautakerov šardone i graševinu… Među posebnim gostima pamti se Pele, Boris Beker, Roman Abramovič, Nikita Mihalkov, Šon Pen, Robert De Niro, Meril Strip, Harison Ford, Đina Lolobriđida, Žan Klod Van Dam, Rade Šerbedžije, Val Kilmer i Elizabet Šo… Ali, od svih, Horvat izdvaja Lajzu Mineli.
Otuda osoblje ima stalni zadatak, uvijek iznova napraviti nešto jedinstveno i novo. Jednako su gosti i ruski bogataši, bogate domaće estradne zvijezde i ruski biznismeni, za koje Horvat tvrdi da su daleko najzanimljiviji; uvijek sjede u društvu od dvoje ili troje, nikad nemaju račun ispod 500 dolara, jedu najskuplju hranu, izrazito su mirni i tiho komuniciraju.

– Specijaliteti restorana, hobotnica i riblja čorba, uvijek oduševljavaju i najzahtjevnije goste. Izgrađeni imidž magnet je za elitu, čije večere i veselice nerijetko premaše nekoliko desetina hiljada eura. Ovdje jednako uživaju i radnici Kremlja, stranih ambasada, predstavnici firmi iz regije.
Među uglednim gostima je i Vladimir Putin, još dok nije bio poznat. Tvrdio je kako nigdje nije jeo bolju ribu, lignje na žaru i torteline. Dmitrij Medvedev takođe voli jednostavnu, ali ukusnu hranu poput goveđih medaljona s umakom od graha, tako da spremamo baš takva jela na sicilijanski, ribu u rerni, gregadu sa svježim povrćem, tagliatele s raznim umacima, špagete…

Na pitanje kako je uspio u Moskvi spremno, uz osmijeh, odgovara: Zasluženo!
– Ruski mentalitet je fascinantan. Rusija je otvorena kao jedno ogromno tržište, naročito ako izađete iz Moskve. S druge strane, svi dolaze u glavni grad, nastoje uspjeti, samim tim je i veći izazov. Tokom života i rada u Moskvi sve mi je zanimljivo i turbulentno. Ne možete nikome garantovati uspjeh, ali možete garantovati da mu nikada neće biti dosadno. Danas su u Moskvi, bez obzira na posao kojim se bavite, veće mogućnosti. Najobičnija prodavnica ili restoran uvijek su profitabilniji od onih koji isto posluju u Milanu ili Berlinu. Ali, dolazak u Rusiju ne znači automatski i uspjeh. Potrebno je puno truda i rada, a jaka konkurencija ne dopušta greške koje možete ponoviti, ali ni mogućnost bilo kakvog muljanja jer vas čekaju na svaku, pa i najmanju grešku.

Ruski kapital uveliko je okupiran vlastitim interesima, još nerealizovanim mogućnostima, pa nerado investiraju izvan granica države. Ali su, tvrdi Horvat, velike šanse za poslovnu saradnju u svim granama između Rusije i balkanskih zemalja.
– U Moskvi se godišnje proda preko dva i po miliona turističkih aranžmana; po osobi oko 600 dolara. Postoji veliki interes, jer Rusi znaju cijeniti kvalitet, vrlo su zahvalni gosti, još bolji potrošači. Troše jako puno, ako na odmoru imaju hiljadu dolara na raspolaganju, oni će pronaći način kako da potroše hiljadu i po. Nabaviće dodatni novac samo radi dobre zabave i zadovoljstva. Nikada im zbog toga nije žao, jedino žale što nisu bili u mogućnosti da potroše još više…
Moskva je drugi najskuplji grad na svijetu, cijena za stan od 20.000 eura po kvadratu u centru, uopšte nije precijenjena. Podaci upućuju da u Moskvi živi najviše svjetskih bogataša.
– Od 14 miliona stanovnika glavnog grada Rusije, dvjesto hiljada je milionera ili čak milijardera.

Možete imati restorana koliko hoćete, ali ne i preko puta Kremlja!

Nakon ubitačnog radnog tempa i završenih dnevnih obaveza, večernje sate Dubravko rezerviše za razgovor skajpom o poslovima koje vodi s bratom Miljenkom u Americi. Osim suvlasništva u dvije banke i tvornici PVC, dijele interes i ljubav prema finansijskom inžinjeringu, uspješno kotirajući na berzama i baveći se konsaltingom. Ipak, najveća radost i sreća su mu djeca i unuci, koje najviše voli vidjeti na okupu, što je rijetkost. Iz braka sa Preložankom ima dvije odrasle kćerke u Zagrebu. Razveo se nakon 10 godina zabavljanja i 10 godina braka. Uprkos brojnim vezama, nikada se nije odlučio ponovo oženiti.
Univerzalne vrijednosti, pored porodice i djece, za Horvata su nematerijalne, one koje ne možeš steći novcem, poput zagrljaja. Uživanje u malim stvarima čini ga običnim čovjekom, kojeg obraduje vedra SMS poruka, dobar vic ili šetnja, vožnja i ples.
– Svijet je najbogatiji kada ga posmatraš dječijim očima. Počneš razmišljati o takvim stvarima, posebno kad ti je u nogama bezbroj odigranih životnih utakmica, i kad u pedesetoj još jednom imaš sreću postati otac.

Novac mu nije više imperativ, više razmišlja kako će ga potrošiti. Iako je Moskvu prihvatio i zavolio poput rodnog grada, svaki drugi mjesec posjećuje rodni Prelog ‘zbog čistog vazduha, udisanja topline roditeljskog doma i kafice sa prijateljima’. I tu, u vili od 670 kvadrata, centralno mjesto okupljanja zauzima kuhinja. Velika Horvatova strast su i brzi automobili. Ima tri ferarija, uz starog terenca fiat 1300 i fiću, kojeg čuva kao sentimentalnu vrijednost. Od ferarija najdraži mu je crveni model 355 kupljen 1994. Njegov miljenik, s kojim je svojevremeno učestvovao u trkama, nalazi se u Veroni.
– Dok voziš auto za odlikaše, Ferari, moraš biti koncentrisan više nego za vrijeme seksa. Mala nesmotrenost i svašta se može dogoditi.

U MOSKVI NIKAD NIJE DOSADNO
Otvoreno rusko tržište pruža ogromne mogućnosti, naročito ako izađete iz Moskve, ali je i konkurencija oštra, puno je ambicioznih ljudi. Svi dolaze u glavni grad, nastoje uspjeti, čime je i veći izazov. Ukoliko se pokažete među takvom konkurencijom, bićete do deset puta uspješniji nego bilo gdje u Evropi. Najobičnija prodavnica ili restoran uvijek su profitabilniji od onih koji isto posluju u Milanu ili Berlinu. Uspjeh, dakle, jeste moguć, ali uz nužno fizičko prisustvo! Jer, jaka konkurencija ne dopušta greške koje možete ponoviti, ali ni mogućnost bilo kakvog muljanja; čekaju vas i na najmanju grešku.

U FILMU KOD NIKITE MIHALKOVA
U Rusiji je Horvat čak i filmska zvijezda. Nikita Mihalkov mu je dao ulogu u svom 
novom filmu Sunčanica. Riječ je o austrijskom grofu Meternišu, koji početkom 20. vijeka dolazi u Rusiju, zaljubljuje se u domaću ljepoticu i zasnivaju porodicu. Horvatovu suprugu glumi ruska Meril Strip, Anastasija Imamova. Priča je adaptacija romana Ivana Bunjina, dobitnika Nobelove nagrade za književnost 1933.
– Glumiti u filmu bilo je sasvim novo, ali očaravajuće iskustvo. Ekipa je bila odlična.

(Zinka Čižmešija)